Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 10
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
POGLED S RUBA ZNANOSTI

Dinosauri iz Acambara

zan_dino.jpg
import
08.12.2007.
u 14:44

Waldemar Julsrud bio je dobro obrazovani i dobrostojeći Nijemac koje se na prelasku 19. u 20. stoljeće doselio u Meksiko. U sunčano srpanjsko jutro 1944. jahao je nižim obroncima planine El Toro i spazio kamenje i keramičke predmete koji su virili iz tla. Sjahao je i iskopao nekoliko komada koji nisu nalikovali ničemu što je vidio...

Waldemaru su bile dobro poznate taraskanska, aztečka, toltečka i majanska civilizacija, kao i kultura Chupicuaro te civilizacija Inka i njezine prethodnice. 1923. je, zajedno s velečasnim Frayom Joseom Marieom Martinezom, otkrio kulturu Chupicuaro. Kako su se ti predmeti razlikovali od bilo koje indijanske kulture, Julsrud je unajmio farmera Odilona Tinajeroa da kopa na području gdje ih je otkrio. Uskoro je Tinajero imao pune tačke keramičkog lončarskog posuđa.

Kuća puna artefakata
Tisuće iskopanih artefakata pretvorile su Julsrudovu veliku kuću u muzej. Oblikovane u različitim bojama gline, figure su predstavljale različite rase i narode – Eskime, Azijce, Afrikance, bradate Kavkažane, Mongole, Polinežane – te predmete koji su pokazivali kulturne veze s Egipćanima, Sumeranima i drugima. Predmeti su bili izrađeni od gline i kamena, različitih veličina, od tek nekoliko centimetara do visokih gotovo metar, kao i figure dinosaura dugih 120-150 cm. U toj zbirci od više od 30.000 predmeta ni jedan nije bio duplikat. Svaki glineni predmet bio je napravljen ručno, bez kalupa, oblikovan u skulpturu i pažljivo ukrašen. Bila je to kolekcija jedinstvena po veličini, a i po stotinama figura dinosaura koje su vjerno predstavljale velik broj vrsta.

Dinosauri prepoznati među figurama su: trahodon, gorgosaurus, rogati monoclonius, ornitolestes, titanosaur, triceratops, stegosaur paleococincus, diplodok, podokosaur, strutiomimos, pleziosaur, maiasaura, ramphorynchus, iguanodon, brahiosaur, pteranodon, dimetrodon, ichtyornis, tyrannosaurus rex, a bilo je i nepoznatih ili još neotkrivenih vrsta dinosaura. Dr. Ivan T. Sanderson bio je 1955. zapanjen kada je među njima otkrio precizno izrađen primjerak brahiosaura, američkog dinosaura koji je u to vrijeme bio gotovo posve nepoznat javnosti. 1940-ih i 1950-ih, kada se Julsrudova zbirka gomilala, meksička država Guanajuato paleontološki i arheološki bila je slabo istražena, a takva je i danas.

Je li u plodnoj dolini Acambara postojala civilizacija koja je dobro poznavala dinosaure iz prve ruke? Julsrudova kolekcija (koja je nekad brojila oko 33.500 predmeta, uključujući i različite glazbene instrumente, maske, idole, oruđa, ljudska lica raznih naroda te je zauzimala svih 12 soba njegove kuće – predmeta je bilo u svakom kutu kao i po svim podovima te je on na kraju morao spavati u kadi) i danas se nalazi u Acambaru, 180 milja sjeverno od Mexico Cityja.

Test prof. Hapgooda
Otkad su kontroverzne figure iskopane, pljuštale su optužbe da je riječ o falsifikatu. S time na umu je Charles Hapgood, profesor povijesti i antropologije na Keene State Collegeu Sveučilišta u New Hampshireu, 1955. proveo nekoliko mjeseci u Acambaru i pomno istražio zbirku, uključujući i radiometrijsko datiranje. Hapgood je kopao na mnogim prethodno netaknutim mjestima i pronašao velik broj figura “Julsrudova” tipa. Kako bi eliminirao mogućnost da je Tinajero ili bilo tko drugi podmetnuo nalaz, odučio je kopati ispod kuće koja je sagrađena 1930. godine, puno prije otkrivanja nalaza na brdu El Toro. Kuća koja se nalazila točno iznad odgovarajućeg mjesta pripadala je šefu policije. On je dao dozvolu da se kopa ispod poda njegove sobe. Ispod betonskog poda sobe iskopana je dva metra duboka jama, a nađene su još 43 figurice istog tipa, od kojih su neke predstavljale dinosaure.

Godine 1968. Charles Hapgood vratio se u Acambaro u društvu Earlea Stanleyja Gardnera, slavnog kriminologa koji se bavio i arheologijom. On je bio impresioniran količinom i različitošću uzoraka te je teoriju o prijevari – na kojoj su mnogi inzistirali suočeni s mogućnošću da su dinosauri, umjesto da su izumrli prije 65 milijuna godina, živjeli u isto doba kad i čovjek – smatrao potpuno neprihvatljivom. Nekoliko uzoraka podvrgnuto je tada još mladoj radiokarbonskoj metodi datiranja. Tri radiokarbonska testa koja su napravljena u tvrtki Isotopes Incorporated u New Jerseyu pokazala su da su figurice izrađene 1640. p. n. e., 4530. p. n. e. i 1110. p. n. e.

Čak 18 uzoraka podvrgnuto je testu termoluminiscencije na Sveučilištu Pennsylvania, a svi su datirali figurice oko 2500. p. n. e. Rezultati su poslije povučeni, čim su oni koji su ih radili saznali da uzorci pripadaju figuricama dinosaura.Naišavši na ignoriranje otkrića, Waldemar Julsrud napisao je knjigu “Enigmas Del Pasado”, u kojoj je opisao iskopavanja i zbirku od skoro 35.000 keramičkih figura, od kojih najmanje 2600 prikazuju dinosaure. Želje za umanjivanjem tog nalaza ima i danas. Godine 1990. istragu je poduzeo i arheolog Neal Steedy.

Svojevoljno je odabrao mjesto za iskopavanje udaljeno od Julsrudova mjesta. Našao je djeliće keramike, ali ne figurice. Potom je nekoliko primjeraka iz Julsrudove kolekcije podvrgnuo radiokarbonskom datiranju i dobio rezultate u rasponu od 4000 godina za ljudsko lice do 1500 godina za dinosaure. No, odlučio je zanemariti rezultate laboratorijskih testova tvrdeći da su uzorci premekani da bi trajali dulje od 20 godina zakopani u zemlji, unatoč činjenici da su mnogi predmeti kulture Chupicuaro istog sastava preživjeli u tlu bez problema. Zagonetka dinosaura iz Acambara još čeka rješenje.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije