Već 28 godina autor je, urednik i glas kultne radijske emisije "Povijest četvrtkom". Sve to od lani je i u još jednoj radijskoj emisiji, "Occamovoj britvi", posvećenoj filozofskim i etičkim teorijama i dilemama. Obje su emisije ne samo aduti, već pravi dragulji Prvog programa Hrvatskog radija, svakog četvrtka. Najprije se od 12.20 do 12.50 može poslušati "Occamova britva", a onda se nakon kraće pauze uz malo glazbe i vijesti, od 13.10 do 13.55 štošta pametnog može čuti i naučiti i u oduvijek fenomenalnoj "Povijesti četvrtkom". Za sve to zaslužan je u svakom pogledu, i profesionalnom i ljudskom, jedan od najcjenjenijih, ako ne i najcjenjeniji kolega ne samo na HRT-u nego općenito među svima nama koji se bavimo novinarstvom – Dario Špelić. A sad nakon ovog zasluženog uvoda - jedna odlična vijest. Dario Špelić se vraća i na televiziju. Oni koji se sjećaju i vremena od jeseni 2013. do ljeta 2016., kada je na Trećem programu HTV-a uređivao i vodio produkcijski skromnu, ali sadržajem, da tako kažemo, moćnu, rasnu i raskošnu emisiju "Treća povijest", čije gašenje prije deset godina sve do danas nisu prežalili, znaju što to znači. A znači – ponovno znatiželjno okupljanje i druženje preko televizijskog ekrana s najboljim od najboljih. No, nakon te prvotne dobre vijesti trebalo je doznati više. Detalje. Kada, gdje, kako, koliko često i hoće li još netko biti dio emisije pred kamerama? Sva su ova nestrpljiva pitanja tražila odgovore. Doznali smo ih, a od koga drugoga, nego od kolege Špelića. On je pak u razgovoru, odmah na početku, spomenuo još jednog nam dragog i poštovanog kolegu, velikog kreativca, koji je 2012. i pokrenuo specijalizirani HTV 3 te mu bio i prvi glavni urednik, osmislivši tada mnoge misije, pa i već spomenutu "Treću povijest".
– Najprije bih htio reći da je Dean Šoša bio ključan u oblikovanju i ove nove emisije. Uostalom, Treći program Hrvatske televizije ionako je njegovo "dijete", on ga je postavio i oblikovao. Što se sad tiče te nove emisije ideja je ovakva: emitirala bi se na Trećem programu HTV-a svake druge srijede navečer, izmjenjujući se u tom ritmu i terminu s "Klubom čitatelja", trajala bi minimalno 30 minuta, a mogla bi se rastegnuti i na 40-45 minuta, sve ovisi o sadržaju, u tom bih vremenu razgovarao s dva sugovornika o nekom fenomenu, pojmu ili ključnom trenutku u filozofiji, politologiji i sociologiji, a povod bi nam bio film. Tako će uz prvu emisiju, koja je na programu 21. listopada, biti emitiran film "Bitka za Alžir" kojeg je snimio Gillo Pontecorvo. Taj će film biti povod za razgovor o tzv. paradoksu "jurećeg tramvaja". Slikovito, vozač izgubi kontrolu nad jurećim tramvajem, sa strane uz tračnice stoji čovjek koji pod tramvaj može gurnuti jednog drugog čovjeka i tako izbaciti tramvaj iz tračnica i spasiti 30 ljudi koji stoje na stajalištu. Temeljni je problem hoće li on to napraviti, gurnuti tog čovjeka. Odnosno, može li se to napraviti. Naravno, onda se ti problemi još granaju, vozač koji je izgubio kontrolu nad tramvajem ima mogućnost krenuti u dva smjera, u prvom smjeru na tračnicama je zavezan jedan čovjek, a na tračnicama drugog smjera zavezano je petero ljudi. Pitanje je, što će vozač odabrati. Zapravo, pitanje je – može li se za dobrobit mnogih žrtvovati pojedinca ili malobrojne, ili mogu li se za dobrobit mnogih žrtvovati temeljna prava. A kao što već rekoh, povod za razgovor o tome bit će film "Bitka za Alžir" koji prikazuje veliko mučenje koje je francuska vojska sredinom prošlog stoljeća poduzela protiv pripadnika Fronte za nacionalno oslobođenje s ciljem da sazna gdje su terorističke skupine koje podmeću bombe u Alžiru. I onda se to grana sve do 11. rujna 2001. i odluke da li srušiti avion s putnicima za kojeg se zna da će se zabiti u zgradu punu ljudi. Eto, to je ideja. Nismo htjeli ponavljati "Treću povijest", što je bilo, bilo je. Sada će to biti emisija u kojoj ću s dvoje stručnih sugovornika razgovarati o jednom fenomenu ili o jednom pojmu, a povod za sve bit će jedan dobar film – detaljno nam je Špelić objasnio što nas to uskoro čeka u njegovoj novoj televizijskoj emisiji.
A kojih će to dvoje stručnih sugovornika imati u toj prvoj emisiji te što će biti tema iduće, druge emisije, zanimalo nas je. Na prvo pitanje Špelić se blago nasmijao. – Ja sam malo praznovjeran, nisam baš sklon unaprijed nešto tvrditi jer se koješta u međuvremenu može dogoditi, ali dobro... Kao sugovornici u prvoj emisiji dogovoreni su dr. Tomislav Bracanović s Instituta za filozofiju, on je naš dosta priznati etičar, te prof. dr. Ozren Žunec, filozof, sociolog i, recimo to tako, praktičar, jer uzimam i njegovo praktično iskustvo, s obzirom na nekoliko tjedana koliko je svojevremeno bio šef Hrvatske obavještajne službe. Za drugu emisiju sugovornike tek sad sklapam. No film koji ćemo prikazati je "Nixon" Olivera Stonea, a tema emisije bit će "prljave ruke". To je pojam, koncept koji je skovao američki filozof Michael Walzer, u smislu – onaj tko ulazi u svijet politike ne može imati čiste ruke. To je stara Machiavellijeva priča da se samo najstariji sin kralja može nadati da bez sile i bez lukavstva dođe na vlast, a svi se ostali moraju potruditi i upotrijebiti sredstva koja nisu moralna – zaintrigirao nas je kolega dodatno i s ovim informacijama.
Znači, svake druge srijede, HTV 3, emisija u kojoj kao voditelj ugošćava i razgovara s dvoje stručnih sugovornika na temu nekog fenomena ili pojma, a onda film vezan uz temu, rezimirali smo. – Hm, još uvijek bistrimo redoslijed, da li emisija pa film ili film pa emisija. Najvjerojatnije će emisija s razgovorom ići prva, kao uvod, a onda će slijediti film. Razgovor bi nas trebao uvesti u film. Bila je ideja da najprije ide film te nakon njega razgovor, no to mi je previše nalikovalo filmskim "Posebnim dodacima" koje već imamo na programu, pa da se ne ponavljamo. Uostalom, to dobro funkcionira kada je film u pitanju, ali ne funkcionira kada se razgovara o nečem drugom. Zato će najvjerojatnije emisija ići prije filma – rekao nam je Špelić. A onda smo shvatili da još nijednom nismo spomenuli ime same emisije. I kada smo ga upitali kako će se emisija zvati, e, tada se grohotom nasmijao. Vrlo brzo postalo nam je jasno i zašto. – Trebala se zvati "Svi su vragovi ovdje", po citatu iz Shakespeareove "Oluje". Međutim, neki su mislili da bi ta riječ "vragovi" mogla izazvati kontroverze pa sam odabrao malo konzervativniji naslov – "Stvar po sebi". To je stara Kantova fora – sažeo je kolega kako se u biranju imena njegove nove televizijske emisije krenulo vragolasto, a završilo ozbiljno.
Na našu opasku da je jako radišan jer svaki tjedan autorski radi dvije radijske emisije, a sad će tu svakog drugog tjedna biti i jedna nova televizijska, samo je uzvratio: "To je sad, dok još mogu tako. Pretpostavljam da takav tempo može biti još nekoliko idućih godina, a onda ćemo vidjeti." A kad smo već razgovarali, nismo mogli ne spomenuti još nešto. Naime, on se prije pet godina kandidirao za funkciju glavnog ravnatelja HRT-a. Bio je tada jedan od ukupno 13 kandidata i kandidatkinja. Mnogi s HRT-a i mnogi od nas iz cijele novinarske struke, kao i veliki dio javnosti, priželjkivali smo da upravo on to i postane, jer smo u njemu vidjeli čovjeka koji po svemu zaslužuje biti na čelu javne radio-televizije zato što svojim radom, znanjem, razmišljanjima i tada predloženim programom i vizijom utjelovljuje duh i smisao javnog medija. Izabran ipak nije bio. Nije to bilo neočekivano, ali vrijedila je i ta nada. Sad Robertu Švebu, kojeg je Sabor tada imenovao glavnim prisavskim ravnateljem, istječe petogodišnji mandat i upravo ovih dana traju rasprave o tome tko bi ga mogao naslijediti. Šveb ne ide po drugi mandat. Na natječaj se prijavilo pet kandidata i jedna kandidatkinja. Neki su to bili i prije pet godina. Među njima sad ipak nema Špelića. Zar je zauvijek odustao od ideje da pokuša postati glavni ravnatelj HRT-a, pitamo ga. – Nisam, ali recimo da sam procijenio da se nema smisla kandidirati na ovom natječaju. Neka sad pokušaju neki drugi – kazao nam je na kraju razgovora naš novinarski kolega, povjesničar, erudit, urednički i novinarski majstor Dario Špelić.
Otvori KEKS Pay
