Danska dopustila gej parovima da vezu ozakone u crkvi

Crkva i univerzalni moralni zakon, dio 3 Postoji razlika u tvrdnji \'Bog je jedan i trojstven\' i u onima u kojima se tvrdi da je \'dijete ljudsko biće od samoga začeća\' i da \'nutarnja narav braka zahtijeva da to nee može biti ugovor između dvije osobe istoga spola\'. Kada bi Crkva htjela zakonski postaviti da svi moraju vjerovati u Trojstvo, tada bi zadirala u kompetenciju države. Naprotiv, tvrdnje u obrani života, obitelji, vjerske slobode i slobode odgoja su neupitne vrijednosti, vrijednosti o kojima se ne pregovara – to su tvrdnje razuma koje trebaju važiti za sve. Vrijedi li zapovijed \'Ne ukradi\' za sve, ili su nevjernici izuzeti i imaju pravo krasti?

Crkva i univerzalni moralni zakon, dio 1 Kad je nedavno papa Benedikt XVI. bio u posjetu svojoj domovini, govorio je u parlamentu. Svima. Govorio je u ime uvjerenja da postoji istina i da je ona spoznatljiva. Razumom. Govorio im jee u ime razuma. Život, ljudska prava i mogućnost suživota među različitim religijama i svjetonazorima, garantirane su samo ako postoji povjerenje u razum kao instrument koji je kadar spoznati istinu. Razum je u temelju svih stvari. To je nasljeđe grčke misli, židovstva i kršćanstva i na tomu je izgrađena Europa i Zapad. Čovjek je sposoban svojim razumom razlučivati što je dobro a što je zlo, što je istina a što laž. Iz ove čovjekove sposobnosti proizlazi prirodni moralni zakon koji je univerzalan.

Crkva i univerzalni moralni zakon, dio 2 Stoga, kad se Crkva izjašnjava protiv abortusa, eutanazije, genetskog inženjeringa bez moralnih ograničenja, redovito se misli da on to čini iz nekakvih Crkvenih interesa. Ne razumije se da Crkva brani život najprije uu ime razuma a onda tek u ime vjere. Kada Učiteljstvo Crkve tvrdi da obitelj mora biti monogamna i heteroseksualna da bi mogla funkcionirati kao osnovna stanica društva – ne iznosi u prvom redu istinu vjere nego istinu razuma. Jesu li to dobra koja bi vrijedila samo za katolike i ne bi se smjela nametati nekatolicima i nevjernicima? Trebaju li ova dobra, također, inspirirati državne zakone ili ne trebaju, jer je država laička?

Crkva i univerzalni moralni zakon, dio 4 Kada Crkva predlaže ove vrijednosti, radi se o normama koje važe za sve i u interesu su svih. Temelji ljudskog suživota su najprije moralnog reda, a onda tek društvenog i političkog reda. Ovee vrijednosti, iako su kršćanske, one su i temeljno ljudske vrijednosti. One su univerzalne. Ako mi kršćani sumnjamo u univerzalnost ovih vrijednosti i ako smo nagriženi mentalitetom relativizma tj. nepriznavanjem postojanja istine, gubimo vjerodostojnost i zalazimo u skepticizam koji ruši temelje naše egzistencije.