Sedamdeset godina nakon eksplozija nuklearnih bombi nad Hirošimom o Nagasakijem, unatoč svim ugovorima o zabrani isporuka i razvoja ovog oružja masovnog uništenja, svijet je i dalje nakrcan atomskim bombama. U ovome trenutku devet država svijeta – SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska, Indija, Pakistan, Izrael i Sjeverna Koreja – raspolažu s ukupno oko 16 tisuća nuklearnih bojnih glava. Znatno je to manje nego što ih je bilo na vrhuncu hladnog rata jer se procjenjuje da ih je 1986. bilo oko 60 tisuća. No smanjenje naoružanja provedeno je većinom na manjim, slabijim modelima nuklearnih projektila.
Služe za balans
Broj raketa s nuklearnim bojnim glavama velike snage, projektila koji do cilja stižu u manje od 20 minuta od ispaljenja, vrlo je malo smanjen.
Tijekom travnja 2009. američki predsjednik Barack Obama objavio je kako svoj mandat planira voditi prema “svijetu bez nuklearnog naoružanja”, no ovi planovi nisu se ostvarili. Ured za projekciju proračuna pri američkom Kongresu objavio je prije nekoliko mjeseci kako će SAD na nuklearno naoružanje tijekom sljedećih 10 godina potrošiti 348 milijardi dolara. Sličnu politiku vodi i Rusija, sljednik najvećeg američkog neprijatelja iz hladnog rata. Iako javno ne objavljuju podatke, sasvim je izvjesno kako je nuklearni program u Rusiji vrlo aktivan i u usponu.
Sjedinjene Države i Rusija danas su, baš kao i tijekom proteklih desetljeća, najveći i najmoćniji posjednici nuklearnog naoružanja s čijim se arsenalima nijedna druga zemlja ne može uspoređivati. Glavni američki saveznici, Engleska i Francuska, smanjili su svoje nuklearne arsenale na nekoliko stotina bojnih glava, koliko ih otprilike ima i Kina. Pakistan i Indija imaju po oko stotinu nuklearnih projektila svaka, dok se pod kontrolom sjevernokorejskog režima nalazi manje od 10 projektila. Najveću enigmu u ovome trenutku predstavlja nuklearni arsenal Izraela, koji je obavijen velom tajne. Izrael sam nije priznao, ali ni opovrgnuo posjedovanje nuklearnih projektila, no smatra se kako ih Tel Aviv ima osamdesetak.
Veliki broj nuklearnih projektila te svojevrsni balans između suprotstavljenih strana poput onoga u broju nuklearnih projektila između Pakistana i Indije ili SAD-a i Rusije ima ponekih i pozitivnih učinaka. Upravo zato što i jedna i druga strana imaju nuklearne projektile, i Pakistan i Indija se trude da svoja konstantna neprijateljstva zadrže na razini pograničnih sukoba i čarki koje bi se, da nema nuklearnog oružja, već odavno razvile u velik otvoreni konvencionalni sukob u kojemu bi stradali milijuni ljudi s obje strane. Ujedno, nuklearno oružje razlog je što se ni unatoč vrlo usijanoj situaciji oko Ukrajine i prijetnji oko Baltika sukob SAD-a i Rusije neće prerasti u pravi rat. Rusija i SAD su tijekom hladnog rata ratovale, ali ne izravno, već posredno, preko svojih satelita. Ratovale su u Vijetnamu, ratovale su sedamdesetih godina u Afganistanu, u Srednjoj Americi, u Kongu... Baš kao što danas ratuju u Ukrajini. No upravo zbog nuklearnih raketa, od kojih je oko 40 posto, i s jedne i s druge strane spremno na lansiranje u samo nekoliko minuta, prilično je izvjesno kako neće ratovati licem u lice, na velikoj fronti kakva bi, na primjer, bila ruska invazija na istok Europske unije.
Veliko je pitanje pokušava li se svijet i dalje riješiti, kao što su najavljivali padom Berlinskog zida, u vrijeme kad je cvala suradnja između Istoka i Zapada, nuklearnog oružja potpuno. Opći odgovor mogao bi biti – u principu da. Ali samo u principu. Gotovo sve zemlje svijeta potpisale su NPT, ugovor o zabrani razvoja nuklearnog oružja. Gotovo sve, osim Indije, Pakistana, Izraela i Sjeverne Koreje. Zemalja koje su u međuvremenu prerasle u nuklearne sile. S druge strane, NPT je osigurao poseban status za SAD, Rusiju, Kinu, Veliku Britaniju i Francusku, zemlje koje su u tom trenutku već posjedovale nuklearno oružje u svom arsenalu. Ove zemlje imaju pravo posjedovati i postupno smanjivati svoje nuklearno naoružanje, što i čine. Učinak je doduše nešto drugačiji nego što se očekivalo.
– Bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki bile su jačine oko 15 kilotona TNT-a svaka. Danas najmanja ruska i američka nuklearna bomba ima po 100 kilotona. Broj nuklearnih glava polako se nakon hladnog rata smanjivao, ali jačina ovih bombi, kada se zbrojno gleda, nije puno manja nego u vrijeme najvećih neprijateljstava – kaže Tariq Rauf, direktor programa za smanjenje naoružanja Stockholmskog instituta za istraživanje mira.
Veliki broj nuklearnih bombi i projektila koji danas postoje na svijetu neminovno sa sobom nose rizik, ne samo namjernog ispaljenja i počinjanja općeg nuklearnog rata već i nenamjerne detonacije. Malo je poznato kako se na objema stranama, i na američkoj i na ruskoj, u proteklih pedesetak godina dogodio niz akcidenata u kojima su samo srećom izbjegnute nuklearne eksplozije. Tako su nuklearne bombe ispadale iz zrakoplova u letu, gubljenje su na raznim stranama svijeta. Američki bombarder ispustio je slučajno nuklearnu bombu iznad Georgie, koja samo srećom nije eksplodirala. Rusi su gubili nuklearne bombe u Sibiru, nad Kamčatkom. U ovome trenutku još nisu pronađene američke nuklearne bombe koje leže negdje na dnu mora u okolici Gibraltara i pokraj obala Japana, dok su ruske rakete potonule zajedno s podmornicom u blizini Bahama...
Strah od klika mišom
Danas veći problem predstavlja to što su raketni sustavi povezani na mrežu. Doduše, zatvorene mreže s posebnim, vrlo složenim sustavima zaštite no sustavima koje je ipak moguće probiti. Cyber sigurnost danas u svijetu nuklearnog oružja ima posebno značenje, a osnovna mu je zadaća spriječiti hakere da uđu u sustav kontrole ovog naoružanja.
Ipak, najveća prijetnja nuklearnoj sigurnosti u ovome trenutku nisu ni američke ni ruske nuklearne rakete, već mogućnost da se ovog oružja, na ovaj ili onaj način, vlastitim razvojem, što je manje vjerojatno, ili kupnjom, što je izglednije, domognu terorističke i ekstremističke organizacije. Jer ISIL zasigurno ne bi imao obzira ni zadrške da ovo oružje uporabi protiv svakoga za koga smatra da je vrijedan smrti. Dakle, protiv svih koji ne dijele i ne podržavaju njihovu bolesnu ideologiju.
>>70. obljetnica bacanja prve atomske bombe: Abe pozvao na mir u svijetu
>>Putin ‘kremira’ hranu pod sankcijama uvezenu iz EU
Hakeri su male bebe za razliku od onih terorista iz tzv. Izraela i njihovog ratnog zlocinca i protuhe Benjamina Netanyahua.