Ako može poći krivo, poći će. Čak i kad se čini da više ništa ne može poći krivo – ili baš zato što se tako čini – opet će poći krivo.
Hrvatska je odavna postala ogledni primjer besprijekornog funkcioniranja Murphyjevog zakona. Sve negdje tamo do Sanaderovog šokantnog hvatanja vitra, još se činilo da, koliko god mukotrpno, ipak imamo šanse jednom uhvatiti korak s onima koji su već protrčali mimo nas, no, proteklih 15 godina stalno su ples dva koraka naprijed, jedan nazad, jedan naprijed, dva nazad. Tu i tamo tek uspjeli bismo se stvarno pomaknuti s mjesta.