Četiri godine održavala je vezu na daljinu pa na kraju stigla u Hrvatsku, Čileanka Roxana Elena Jamett Soto (33) već sedam i pol godina živi u Splitu. U međuvremenu se aktivno posvetila svom obrtu Vivero, a u sklopu specijala Večernjeg lista 'Stranci u Hrvatskoj' objasnila nam je kako je postala hrvatska nevjesta.
- Upoznala sam svog supruga prije 11 godina, preselila se u Hrvatsku i volim svoj život ovdje. Upoznali smo se na kruzeru na kojem sam radila prije 11 godina i otad smo u vezi – prepričava nam Roxana te govori da je njihova veza na daljinu trajala oko četiri godine prije nego što su odlučili živjeti zajedno, a na kraju se i vjenčati.
Samo je bilo pitanje gdje.
Hrvatska nije bila u planu
- Dogovorili smo se kako ćemo živjeti Čileu jer sam tamo imala posao s kojim sam bila zadovoljna. Tri mjeseca nakon useljenja, suprug je otišao u Hrvatsku u posjetu rodbini i samo mi rekao da jednostavno ne može živjeti u Čileu pa sam ja odlučila doći ovdje – priča.
Prodala je auto, dala otkaz na poslu i stigla u Hrvatsku.
- Ta odluka nikome nije bila previše šokantna jer sam oduvijek bila jako samostalna tako da mi je moja majka pružila veliku potporu. Osim toga, oduvijek sam htjela živjeti u Europi – objašnjava.
- Stigla sam ovdje krajem ljeta tako da je već zahladnjelo. Suprug je zbog posla odmah nakon mog dolaska morao otići na tri mjeseca tako da sam ostala sama. Nisam se navikla na hladnoću, u mom rodnom gradu je preko cijele godine toplo pa me ovo neugodno iznenadilo – dodaje Čileanka.
Sama u nepoznatom hladnom gradu, Roxana je odlučila upisati tečaj jezika što joj je pomoglo da upozna nove ljude, mahom Latinoamerikance.
- Hrvatski pričam samo ako moram, inače se većinom sporazumijevam na engleskom, ali sam primijetila kako ljudi zaista cijene kad pričam s njima na hrvatskom. Teško mi je pronaći prijatelje koji su Hrvati jer nisam u potpunosti savladala jezik, zbog čega se većinom družim sa strancima, lakše mi je komunicirati - dodaje, govori i kako joj je velika podrška bila i njena 'hrvatska obitelj'.
- Moja svekrva je odlična, na početku me stalno zvala da vidim jesam li dobro i pitala me kako se snalazim. Ne zna engleski, a opet smo se nekako uspjele sporazumjeti. Cijela obitelj me zaista prihvatila. Čula sam svakakve ‘horor priče’ o svekrvama i svekrima, no obitelj mog supruga je jednostavno odlična – kaže.
Kao i većina stranaca s kojima smo razgovarali, Roxana smatra kako su Hrvati jako drag narod, no nije bila lišena neugodnih iskustava.
- Jednom sam šetala psa i prolaznik ga je udario. Ja sam ga pitala što mu je, zašto to radi, a on mi je samo odgovorio da se vratim odakle sam i došla – prepričava, no kaže da se nije previše obazirala na takve komentare.
Sve je unaprijed isplanirano
I onda nas je Roxana šokirala – kazala je kako ima osjećaj da su Hrvati ‘hladni’.
- U mojoj obitelji smo svi jako bliski, stalno smo se družili dok sam bila u Čileu. Ovdje se obiteljska druženja planiraju, sve mora biti unaprijed određeno. I zaposlenici u dućanima su stalno ljuti, sve me to jako iznenadilo – objasnila je Roxana svoja iskustva dosad.
- Također me začudilo što Split ima čak tri McDonald’sa i nekoliko shopping centara, toga kod nas nema. Najdraže mi je prolaziti gradom u proljeće jer nema toliko ljudi, ljeti je grad krcat i nitko ne nadzire turiste. Viđala sam ljude koji goli hodaju gradom i mislim da to stvara loš imidž – kaže, a zabrinjava ju i (ne)odlaganje otpada u Splitu.
- Smeća ima svugdje. Vlasti ne mare i ne poduzimaju ništa protiv ljudi koji ostavljaju smeće na cesti. Novi gradonačelnik se u početku zanimao za taj problem, ali je taj entuzijazam posljednjih mjeseci nekako pao – smata.
No, koliko god cijeni državu odakle je potekla, Roxana ne preferira čileanski način života, kaže. Njena rodna država postala je nesigurna za život.
- Moj rodni grad je pogotovo bio siguran kada sam ja odrastala, ali sada je sve opasnije zbog droge i kriminala. Ljude ubijaju na ulicama, neki dan sam vidjela da su ubili vozača kamiona usred bijela dana i bacili ga u rijeku. Previše se toga promijenilo u posljednjih pet godina, strah me za moju obitelj koja tamo živi – priča Roxana.
- Moja majka i braća imaju automobile s neprobojnim staklima jer kriminalci često čekaju ispred zgrada s pištoljima i kradu ih. A u svemu tome vlasti ne rade ništa – dodaje.
Mišljenja je kako ni novi predsjednik hrvatskih korijena Gabriel Boric neće moći previše utjecati na situaciju.
- To ne ovisi o njemu, pravosudni sustav se mora promijeniti. Nadam se da će situacija ići nabolje, ali strahujem da se to neće dogoditi. Njegova retorika na početku karijere, pričali su mi, puno je drugačija nego sad te imam osjećaj da je malo promijenio perspektivu, ne ograničava se samo na ljevicu iz koje je ‘potekao’ – objašnjava nam.
‘Ne pijem kavu’ – ponovno nas je šokirala Roxana.
- Dvaput godišnje ju popijem i to samo kad sam s prijateljima. Ni suprug ni ja baš ne volimo izlaske, veća nam je zabava biti kod kuće – objašnjava.
Kućica uz rijeku
Oduševljava je Lika, a kaže da bi voljela i tamo kupiti kuću.
- Drugačija je. Ne znam kako bih se baš priviknula na hladnoću, ali mi se jako sviđa priroda. Mogla bih se zamisliti u kućici uz rijeku – kaže.
- Sada nije vrijeme za to, ali voljela bih se u mirovini vratiti u Čile. Samo će mi trebati vremena da se i moj suprug složi s tim – kaže.
Oduvijek je htjela biti ‘sam svoj šef’, što je ovdje i uspjela: otvorila je web dućan s biljkama 'Vivero'.
- Kada je krenula pandemija rekla sam samoj sebi da ću to učiniti sada ili nikada. Zaista sam sretna, u ovih nekoliko mjeseci sam i proširila svoju ponudu, a planiram surađivati s restoranima i barovima. Jednog dana ću otvoriti, nadam se, i svoj dućan - prepričava nam, a zamišlja ga kao 'malu džunglu u Splitu'.
- Jako me fascinira priroda, pogotovo u Hrvatskoj. Postoje dijelovi koji su prekriveni kršem, a kada prođeš kroz tunel na drugoj te strani dočeka obilje cvijeća i zelenila. I svi kupuju cvijeće, svi ga imaju na svojim balkonima i to mi je prekrasno - dodaje, no mučila je muku s procedurom kroz koju je morala prolaziti. ‘Nedostaje još jedan papir’, govorili su joj, dok nije puknula.
- U jednom sam trenutku samo rekla ‘’Slušajte, ja ne mogu nabaviti više papira nego što sam ih već predala. Samo želim imati svoj obrt legalno i doprinijeti državi tako što ću plaćati poreze’’. Službenica s kojom sam razgovarala mi je rekla putem telefona da će me nazvati, što je kasnije i napravila te mi potvrdila da mogu otvoriti svoj obrt – prepričava.
Kao stručnjakinju, pitali smo Roxanu kako iz 'notornog ubojice cvijeća' postati ljubitelj, odnosno brinuti se o njemu na pravilan način. Naravno, pitali smo za prijatelja.
- Samo nemojte pretjerano zalijevati cvijeće ili ga nemojte zalijevati samo zato što ste si vi odredili da zalijevate cvijeće primjerice četvrtkom. Za one koji vole cvijeće, ali ga ne vole zalijevati - postoji rješenje. Kupite cvijeće koje ne zahtijeva toliko vode – savjetuje nas Roxana.
- Postoje ljudi koji nisu toliko vješti, a postoje i oni koji su odlični u zbrinjavanju biljaka. Biljke su kao knjige, postoji biljka za svaki tip osobe, baš kao i postoji savršeni žanr za svaku osobu. Ni ja nisam marila za biljke dok sam bila u Čileu, no pomalo sam krenula učiti o tome i raspitivati se jer sam shvatila da mi biljke uljepšavaju dom i čine ga ‘živim’ – zaključuje Roxana Jamett.
Možda je problem u tebi oko "hladnoće" ljudi... Ne učiš jezik, družiš se sa strancina, ne piješ kavu 🤔 To u Splitu nije recept za srdačnost, prijateljstvo i prihvaćanje.