Čičak: Manolića, Bulata, Heršaka i Boljkovca odmah staviti u pritvor

Karamarko citat: \"I Franjo Tuđman je hrvatski partizan....\" Neee, on je partizanovac.

. . . Tko prati ustaške portale mogao je zapaziti, a to staljinisti iz HDZ-a i njihovi simpatizeri skrivaju vec dvadeset godina, da su otac Stjepan te sinovi Ivica i Franjo Tudman sudjelovali u likvidacijama zarobljenika u završnici II. svjetskogaga rata na podrucju Hrvatske i Slovenije. Tako se moglo procitati da su se Simo Dubajic i Franjo Tudman upoznali na Kocevskomu rogu pri kraju rata. Što je radio drug Franjo ondje? Je li možda pripremao doktorsku dizertaciju ili je imao drugi zadatak? Zašto je sve palo na Simu, kada se zna da mu ljestve držao i Franjo. A sada malo i o ocu Stjepanu i bratu Ivici! Evo što o Franjinu bratu Ivici piše jedan devedesetogodišnji us-ta-ša:.»Nacelnik OZN-e 32 divizije je bio kapetan JA IVAN TUDJMAN, Francekov mladji brat, koji je 1942g, uhvacen u blizini Krapine kao partizan i osudjen na zatvor kojeg ej izdrzavao u Sisku. Zbog odlicnog vladanja, i poslusnosti, bio je koncem 1943 g. pusten na slobodu i kada je stigao u Veliko Trgovisce odmah zdimio za bratom na Zunberak gdje se j onda nalazio. Toj diviziji bio je komandant (crnogorac) pukovnik BURIC, a komesra je bio Radojica Nnezic (izto tako crnogorac). Nekada u toj diviziji je bio komesarom Francek Tudjman, pa kada je on napredovao za stab 10. korpusa, onda je radojica preuzeo njegovu duznost.» . . .

Judini sinovi rade po planu, Hrvatima treba ogaditi sve Hrvatske svetinje E moj Narode, ne vjeruj onima koji ti kazu da su Hrvatski Domoljubi. U njihovom globalnom Svijetu za Domoljube nema mjesta, zato cuvaj svoju Svetu Hrvatsku Domovinu i svojee Heroje Hrvatske Branitelje Sve sto vrijedi u Hrvatskom narodu treba popljuvat na sve nacine i ne birajuci sredstva. S tim su ciljem, a uz pomoc domacih jugonostalgicara, usli u Hrvatsku. Projekt u kojem sudjeluju Engleska, Francuska, Kanadska, Holandska, Ruska, Grcka i srpska diplomacija, te tajne sluzbe, bivsa UDBA, kroz medije, financirane i od Georgea Sorosa, pocimaju svoju kampanju pranja mozga Hrvatskim ljudima. Dok su se Hrvatski Branitelji borili pod kisom granata, oni su vec radili na njemu. Milijunas Soros, u Hrvatskoj nalazi puno pristasa, jer kod nas ima dosta onih koji bi i rodjenu mater prodali za novac. Zalazuci se za Otvoreno drustvo, on debelim sredstvima financira sve one udruge koje se zalazu na dokazivanju da smo svi isto krivi za rat. Na redu je plan “Podijeliti krivnju za rat na sve zaracene strane“, s time da Hrvati ipak ispadnu najveci krivci. Osnivaju se stotine tzv. nevladinih udruga koje suradjuju s Veritasom Save Strbca i Haagom. Sve Hrvatske svetinje, kao sto su Domovinski rat, Crkva, Predsjednik Tudjman, svi Generali koji su nesto znacili u nasem Domovinskom obrambenom ratu, svi Domoljubi i Dragovoljci, izlozeni su kritici, napadima, klevetama. Ukida se pocasna garda i namjerno zapusta Oltar Domovine. Covjek ne bi povjerovao koliko u Hrvata ima sljedbenika plana unistiti Hrvatske svetinje, baci Hrvate na koljena. Glavno leglo tih Judinih sinova su tzv. „Hrvatska TV“ i sve utjecajnije novine u Hrvatskoj, gdje se vrte jedni te isti ljudi kao primjerice Matija Babic (Index), Davor Gjenero, Denis Kuljis, Denis Latin, Puhovski, Anto Nobilo, Ivan Zvonimir Cicak, Ivo Goldstein, Jasna Babic, Krunoslav Olujic, Miljenko Jergovic, Semina Loncar, Slavko Goldstein, Suzana Jasic (Gong), Tvrtko Jakovina povjesnicar, Vesna Terselic, Zoran Pusic, Drago Pilsel, Davor Butkovic i mnogi drugi mrzitelji svega Hrvatskog. Uz ovakove medije i njihovo serviranje poluistina i lazi ne cudi sto narod bira za Predsjednika krivokletnika. Jer kod nas je narod kratkog pamcenja, pun jala i frustracija. Nije ni cudo da smo stoljecima bili uvijek necija kolonija i velike guske u maglama povijesnih kretanja. Za ministra obrane imenuju zenu koja je do jucer pjevala „zivjela srboslavija“. Najzasluzniji Hrvatski Generali i zapovijednici otjerani su u mirovinu. Skoro sve vojarne se raspustaju, predaju gradovima na raspolaganje. Ukidaju se gardijske brigade, ukida se obavezno sluzenje vojnog roka. Nije vise moderno biti Hrvatski vojnik i sluziti u Hvatskoj vojsci i Domovini. Hrvatska vojska, koja je do jucer bila simbol snage, otpora, ponosa i hrabrosti, razoruzana je i smanjena na 20.000 profesionalaca bojovnika, znaci prakticki ukinuta!! Kao, nas bude branio NATO, kojem salju Hrvatske vojnike da diljem Svijeta budu topovsko meso interesima velikih sila danasnjice. Mocnici Svijeta uz pomoc tajnih Masonskih loza, kupuju politicare za ostvarenje svojih interesa monopola na trzistu, umnozavanje kapitala i osobnog bogatstva i globalne vlasti. Svaki puta kada neki bolesnik zloupotrebi oruzje i nekoga ubije, mediji naprave senzaciju od toga. Onda se provodi sustavno razoruzanje Hrvatskog Naroda kroz akcije \"vrati oruzje\", jer ono je opasno. Pa zna se da oruzje treba cuvati na posebnom, sigurnom mjestu i bez streljiva, ali kako inace razoruzati narod! Desetljecima smo bili bez oruzja. 1945. g. polozili smo oruzje na Bleiburskom polju, vjerujuci Englezima da nas nece predati komunistima na pokolj. Oni su nas prevarili i izrucili! U Jugoslaviji su Hrvati vojni rok morali sluziti u drugim Republikama, tek nekih 10-20 % smjeli su ostati u Hrvatskoj. Zasto? Pa zato sto Hrvati nisu smjeli imati svoju vojsku u vojarnama u Hrvatskoj. Mogli bi se osiliti, izaci na ulice i traziti samostalnost i slobodu. Kad smo se konacno naoruzali i obranili, sad nam ukidaju obavezno sluzenje vojnog roka i provode akcije \'vrati oruzje\'. Mi Hrvati moramo izaci iz tame zaborava, frustracija, ljubomore, jala i poceti misliti svojom glavom. Sjetimo se gdje smo bili, koliko nas je stajala sloboda! Zar budemo dozvolili da nam sude zbog toga? Zar budemo dozvolili da nam ponovno drugi pise povijest na osnovu krivotvorevina onih koji nas zele opet vidjeti na koljenima! Nedajmo si usaditi kompleks krivnje, ne dopustimo da nas izludjju do te mjere da postanemo malodusni i pasivni. Silom nas zele uvjeriti da nemamo drugog izbora, nego tancati kako veliki sviraju, jer kao mali narod nemamo drugog izbora. Nije istina! Bili smo jednako mali i prije 20 godina kada su nas napali, ni tada nismo imali podrsku velikog svijeta (osim Vatikana). Jos se nadam da bude Hrvatski Narod shvatito tezinu trenutka u kojem se nalazi \"Lijepa Nasa\" i da bude samosvjesno rekao “dosta je vasih lazi u medijima i politici“. U Saboru sjedi 90 % gusaka koje maglu obozavaju. Sramotno je da u Saboru sjede i takvi koji su zakletvu polozili, ne Hrvatskoj, nego republici srpskoj, i jos su k tome koalicijski partneri HDZ-u i obnasaju odgovorne duznosti. U Predsjednickom uredu sjede jugonostalgicari i bivsi UDBA-si. Zalosno je da u skolama Hrvatska djeca, osim par natuknica o Dmovinskom ratu, ne uce nista drugo. Zalosno je cuti da srednjoskolci nemaju pojma tko su Bruno Busic, Janko Bobetko, Josip Jovic, Blago Zadro, Damir Tomjenovic Gavran, Damir Krsticevic, Marko Babic, Miro Baresic, Daida i mnogi drugi zasluzni Hrvati. Sramota je to! Skoro sve medije u Hrvatskoj kontroliraju Judini sinovi, Sorosevi placenici uz veliku pomoc tzv. Hrvatske Televizije koja ne samo sto prikazuje krivotvorevine o nasem Domovinskom ratu, nego jos i financira njihovo snimanje. Financiraju to novcima naroda, zasljepljenog i izmanipuliranog naroda! Sreca je to sto se na internetu mozete nac Nase i prohrvatske web stranice, na kojima se cuje istina i obnavlja nada za spas Hrvatske. Evo nekih: www/ amac.hrvati-amac.com, domovinskirat.com, dragovoljac.com, emilcic.hrvati-amac.com, glas-koncila.hr, hakave.org, herojivukovara.hr, hkz-kkv.ch, hous.hrvati-amac.com, hrvatskipolitickiuznici.hr, miroslav-tudjman.com, necenzurirano.com, slobodanpraljak.com, thompson.hr, zakladazaistinu.hr ... E moj narode, ne vjeruj onima koji ti kazu da je Hrvatski domoljub. U njihovom globalnom Svijetu za domoljube nema mjesta, zato cuvaj svoju Svetu Domovinu Hrvatsku i Nase Heroje Branitelje

13.02.2011. u 19:32h Kralj Tomislav je napisao/la: HAJDUK ZIVI VJECNO ,,,,,,,, Ko je protiv Hajdukaiz Splita,taj je protiv partije i Tita?

karamarko hebali ti oni kevu, jazavac jedan............., i ti se rodio, supak jedan........

. . ...........ribnik6............ni . copy / paste ...sa ..www.hakave.org....ne pomaze.... . ..ha ha ha ha : . :

Zlatko Prtenjača: - Doznali smo od službenika saveznog njemačkog državnog tijela, koji ne želi svoje ime dati u javnost, da će SR Njemačka u vezi pregovora za poglavlje pravosuđe toliko dugo „blokirati“ pristup EU dok se slučaj Perković ne riješi, bilo to u Hrvatskoj ili u SR Njemačkoj. Vaš se zahtjev poklopio i s velikim člankom u uglednom „Der Spiegelu“, o tome kako Hrvatska štiti organizatore Udbinih ubojstava u Njemačkoj. Znači li to da Njemačka ozbiljno pristupa tom problemu, njezino pravosuđe, ili su to samo medijski odjeci bez rezultata? Davor Prtenjača: - SR Njemačka je u slučaja protiv Pratesa, koji je završio s doživotnom kaznom, jasno pokazala da želi rasvijetliti sva ubojstva Hrvata u SR Njemačkoj i tamno poglavlje terorizma jugoslavenske države u SR Njemačkoj. Naš klijent u vezi oduzimanja odličja Titu dokazao je kako postoji dosta hrabrosti za borbu za istinu i pravdu. Članak u „Der Spiegelu“ samo je reakcija na ono što se dogodilo u stvarnosti. U pravoj demokraciji „Der Speigel“ može raspravljati o ovoj vrlo zanimljivoj temi u velikoj mjeri. Što je čudno i neobično, jer je činjenica da je njemački časopis više pisao o ovoj temi nego sve hrvatske novine zajedno. Osim toga, sasvim je jasno da SR Njemačka i njezina državna tijela neće dozvoliti da ubojstva, koja su počinjena na njezinom teritoriju od jedne strane države – Jugoslavije, ostanu nekažnjena, pogotovo što su ta ubojstva bila napad na suverenitet SR Njemačke, i kao takva bila su čin državnog terorizma. SR Njemačka će tu činjenicu sigurno i pravno, ali i politički još na neki način „odraditi“. Stoga mislimo kako izvještavanje u “Der Spiegelu” sigurno nije samo mala epizoda, nego da bas clanak u “Der Spiegelu” pokazuje kako SR Njemačka želi riješiti tu epizodu svoje povijesti. “Der Spiegel” može samo pomoći, ali sigurno neće biti jedina komponenta rjesenja tog poglavlja. Što mislite, kako će se Njemačka ponašati u vezi djelovanja Udbe na njezinom teritoriju te koje će to posljedice imati za današnju Hrvatsku? Davor Prtenjača: - Zanimljivo je da je SR Njemačka već stekla iskustvo u pitanju državnog terorizma jedne strane zemlje. Primjer za to je ponašanje SR Njemačke prema Iranu nakon „Mykonos“ procesa, gdje je dokazano da su Iran i njegove tajne službe u SR Njemačkoj ubijali „neprijatelje“ režima iz Teherana samo zato što su ti ljudi imali različito mišljenje na politiku Irana nego tamošnja vlada. U toj presudi sud jasno govori o državnom terorizmu Irana na tlu SR Njemačke. SR Njemačka je tek nakon pravomoćne presude u „Mykonos“ procesu odgovorila povlačenjem svoje ekonomske pomoći iz Irana te političkim pritiskom na vladu Irana, tako da je do danas Iran izgubio jednog od svojih najvažnijih gospodarskih i političkih partnera, odnosno SR Njemačku. Iranski državni terorizam u Njemačkoj bio je i još uvijek je sankcioniran u svakom pogledu, pogotovo ekonomski i politički, i slično tako bi se moglo dogoditi u odnosu na terorizam jugoslavenske/hrvatske države na tlu SR Njemačke. Važna razlika između Irana i današnje Hrvatske jest to što hrvatska državna tijela nisu surađivala s njemačkim državnim tijelima, nego su čak i opstruirala cijeli postupak u Münchenu. Druga važna razlika jest činjenica da Hrvatska želi u EU, a da i dalje misli izigravati SR Njemačku u slučaju ubojstava u SR Njemačkoj za vrijeme Jugoslavije kroz činjenicu da otvoreno štiti ubojice nevinih ljudi. Njemačka već nekoliko godina istražuje Udbina ubojstva na svom teritoriju. Imate li informacije, do kojih su sve spoznaja došli, o kojim se sve slučajevima radi, tko su sve osumnjičeni, koji bi se novi koraci mogli očekivati? Zlatko Prtenjača: - Glavni državni odvjetnik u SR Njemačkoj smatra da su tajne službe od 1970. do 1989. godine ubile 22 Hrvata te da je Tito osobno naredio ubojstva do svoje smrti. Ukupno 14 osoba vode se kao optuženici. Zbog ubojstva Stjepana Đurekovića Zemaljski kriminalistički ured (LKA) u Münchenu traži s međunarodnom tjeralicom Josipa Perkovića, Zdravka Mustaća, Ivana Lasića, Borisa Brnelića, Brunu Smokvinu, Ivana Cetinića i Marina Modrića. Ti su ljudi također odgovorni za ubojstvo Ante Đapića 29. lipnja 1989. godine u Nürnbergu. Bilo bi poželjno da državni odvjetnik RH istražuje te ljude. Glavni državni odvjetnik SR Njemačke sigurno će podići nove optužbe te je jasno da će i dalje inzistirati na izručenju tih osoba. Na žalost, ne možemo otkriti bilo kakve dodatne informacije, jer smo u poziciji mogućih kotužitelja, što je u SR Njemačkoj u takvim predmetima moguće, i ne želimo ugroziti uspjeh istrage. No, svakako ime novih optuženika u Hrvatskoj će izazvati politički potres. U Hrvatskoj se zaključilo kako su ubojstva zastarila te da se Perkoviću i drugima neće moći suditi. Slažete li se s tom argumentacijom? Zlatko Prtenjača: - Apsolutno ne. Hrvatski Kazneni zakon za ubojstvo i pitanje zastare ima slijedeći sadržaj: „Kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske ne može se pokrenuti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, i to dvadeset i pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom.“ Stjepan Đurekovic ubijen je 28. srpanja 1983. godine. Presuda protiv Pratesa donesena je na ljeto 2008. godine. Sud u Münchenu zatrazio je od Republike Hrvatske pružanje pravne pomoći već tijekom istrage koja se vodila godinama prije presude. U tom trenutku hrvatsko državno odvjetništvo moglo je početi istragu u svakom slučaju, da je postojala politička volja. U Njemačkoj nadležni državni odvjetnik vodi u takvom slučaju istragu koja bi prekinila moguću zastaru. Ako on to nije učinio, velika je mogućnost da je dobio otkaz iz državne službe i barem u Njemačkoj nikada više ne može zauzeti viši pravni položaj. Istu mogućnost prekida imalo je hrvatsko državno odvjetništvo u skladu sa člankom 20. stavak 3 Kaznenog zakona RH. Povreda ove zakonske obveze hrvatskog državnog odvjetnika tek će se trebati još razjasniti. U demokracijama drzavni odvjetnik učinit će sve što je u njegovoj pravnoj moći da nakon primitka dokaza za sumnju ubojstva prekine bilo koju moguću zastaru s tim da pokrene ili otvori istragu. Njemački državni odvjetnici sigurno su svijesni toga i sigurno su preko svoga ministarstva pravosuđa svoje nezadovoljstvo ponašanjem hrvatskog državnog odvjetnika prenijeli i tijelima EU. Mislim da je već to dokaz kako hrvatske vlasti i temelji EU nemaju ništa zajedničko, a posebno se ovdje može naći dokaz kako je hrvatsko pravosuđe u potpunosti podložno političkoj kontroli određenih krugova. Važno je ipak napomenuti da postoje ubojstva za koja se Perkoviću i drugima može suditi još i u Hrvatskoj, kao primjerice za ubojstvo Ante Đapića 29. lipnja 1989. u Nürnbergu. Počinitelji su, prema dosadašnjim saznanjima, isti kao i kod ubojstva Stjepana Đurekovića. U skladu s kaznenim zakonom koji kaže da se „zastara prekida i kad počinitelj počini isto tako teško ili teže kazneno djelo“ (članak 20. stavak 4. Kaznenog zakona RH) jasno je da zastare ne može biti. No to znači da ubojstvo Stjepana Đurekovića u Hrvatskoj još nije zastarilo, jer su Perković i ostali izvršili ubojstvo nad Antom Đapićem u Nürnbergu 1989., „jer nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći“ (članak 20. stavak 5. Kaznenog zakona). U pravnom smislu trebalo bi zaključiti kako zastara za ubojstvo Stjepana Đurekovića najranije počinje 1989., tako da danas u Hrvatskoj još nema pravne, nego samo političke zastare. Valjda zakonodavac u Hrvatskoj nije bio svijestan što znači „prekid zastare“ kada je taj dio zakona kopirao od Nijemaca. Prema jednom drugom članku hrvatskog Kaznenog zakona, rok zastare za sva ubojstva koja su počinili Perković i društvo počinje još kasnije: „Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni postupak ne može pokrenuti ili ne može nastaviti“ (članak 20. stavak 2. Kaznenog zakona). Ovu odredbu treba tumačiti na način da progon ili suđenje Perkoviću i drugima nije bilo moguće tako dugo dok je postojala bivša Jugoslavija, jer Tito je naredio ubojstva osobno do svoje smrti, a nakon njegove smrti tu je „dužnost“ imala tajna služba bivše države. Bilo je nemoguće suditi Perkoviću i društvu za vrijeme bivše Jugoslavije pred jugoslavenskim sudovima, jer bi to istovremeno značilo da državni odvjetnik Jugoslavije podiže optužnicu protiv vlastite države kojoj je služio. Zastara za ubojstva koja su počinili Perković i drugi zaista tek počinje nakon što je uspostavljena hrvatska drzava. Zaključak je jasan: nema zastare niti za jedno ubojstvo nad Hrvatima u SR Njemačkoj i drugim zemljama, tako da se Perkoviću i društvu u pravnom smislu može slobodno suditi i u Hrvatskoj. Znači li to da bi se, po vašem mišljenju, mogao pokrenuti proces i u Hrvatskoj? Kako bi se moglo procesuirati te zločine na drugi način? Davor Prtenjača: - Hrvatsko državno odvjetništvo trebalo bi u svakom slučaju početi istragu protiv Perkovića i društva ako ne misli dalje „šokirati“ svoje europske prijatelje. Naš odvjetnički ured pružit će svaku moguću pomoć. Sigurno bi hrvatski državni odvjetnik dobio podatke i pravnu pomoć i od njemačkog glavnog državnog odvjetnika, što bi bio i dobar znak da se ipak može i hoće surađivati sa članicama EU. No očito je da hrvatski državni odvjetnik neće pokrenuti istragu zbog pritiska iz krugova hrvatske političke elite, što je na jednoj strani i znak da on tolerira ubojstva nevinih ljudi i sa druge strane dokaz da je apsolutno pod političkim pritiscima i kontrolom određenih krugova u Hrvatskoj, što je za „buduću“ zemlju EU neprihvatljivo. Druga mogućnost bi bila da Hrvatska izruči Perkovića i ostale SR Njemačkoj, jer u SR Njemačko zastare za ubojstva nema, tako da bi se ta polemika oko „zastare“ ugasila. Za to bi bilo potrebno da Hrvatski sabor donese zakon, da se ubojice u vezi političkih ubojstava mogu izručiti zemljama EU. Sama činjenica da nitko u Hrvatskom saboru o tome jasno i javno ne priča pokazuje koliko je teško iskorijeniti komunistički rak iz društva i politike, ali i koliko straha sabornici imaju od javnog zahtjeva za izručenje Perkovića i društva. Njemačko državno odvjetništvo ponudilo je 5.000 eura kao nagradu za uhićenje i privođenje Perkovića i društva u SR Njemačku, što znači da bi Perković trebao biti samo prebačen preko granice u Sloveniju, pa bi ga tamošnja policija izručila SR Njemačkoj, što je u biti kratka i lagana procedura. Osim toga, naš ured upravlja s fondom od 20.000 eura koji je osnovan na temelju uspješnih donacija iseljenih Hrvata u SR Njemačkoj, te će vjerojatno rasti i dalje. Svi donatori ostat će anonimni. Za isplatu 20.000 eura važe ista pravila kao i za državnu nagradu. U Hrvatskoj je u tijeku reforma pravosuđa, a jedan od glavnih njegovih nedostataka bio je utjecaj politike. Kako to izgleda u Njemačkoj, što tamo znači sud, njegove presude i zahtjevi, ima li utjecaja politike? Davor Prtenjača: - Vladavina zakona te pravna i pravedna država, pogotovo zbog iskustva iz doba nacističkog režima, ključna su načela njemačke demokracije. U SR Njemačkoj ne postoje politička motivirana suđenja. Primjerice, SPD-ov političar Thilo Sarrazin nedavno je kritizirao cijeli njemački politicki vrh, i to pogotovo politiku vlastite stranke prema muslimanima. Cijela njemačka javnost bila je protiv njega, neki su tražili da odgovara pred sudom za svoje izjave oko muslimana i Židova. No niti jedan političar u SR Njemačkoj nije mogao utjecati na državno odvjetništvo da pokrene bilo koju istragu, pa da se na taj način Sarrazin diskreditira u javnosti i na poslu, jer nije bilo kaznenog djela, nego je u pitanju samo jaka kritika protiv cijele njemačke političke elite. Ili još jedan primjer neovisnosti pravosuđa i državnog odvjetništva u SR Njemačkoj jest slučaj Helmuta Kohla koji je ujedinio Njemačku te tako postao možda najveća povijesna osoba novije SR Njemačke. No ipak je državni odvjetnik otvorio istragu protiv njega zbog crnog novca i crnih kasa u CDU-u. Nema političara u Njemačkoj koji ima takav utjecaj na državno odvjetništvo da bi mogao spriječiti pokretanje kaznenog postupka. Državni odvjetnik odlučuje neovisno i autonomno. Davor Prtenjača Hrvatska također mora doći do tog uvažavanje i tumačenje prava te pravne i pravedne države kako bi zajamčila svojim građanima bolji život, ali pogotovo gradila povjerenje građana u pravni sustav Republike Hrvatske. Dobrobit hrvatskog naroda mora biti u prvom planu, a sekundarni cilj je članstvo u EU koje će stići automatski ako nam funkcionira sudstvo i neovisno državno odvjetništvo. To znači da pokretanje kaznenog postupka protiv Perkovića i društva hrvatski državni odvjetnik mora učiniti bez političkog pritiska i bez straha da izgubi svoj posao što istražuje ljude koji su „zlatno tele“ u hrvatskim političkim krugovima. Neovisnost sudstva od zakonodavne i izvršne vlasti znači da državni odvjetnik snosi odgovornost za svoja djela i da tu nema političkih igara. Vlast, bilo koja, nije sredstvo za ljude koji su na vlasti, već sredstvo da služe pravnoj i pravednoj državi iznad svega. U diplomatskim krugovima načulo se da bi Njemačka pristupanje Hrvatske EU mogla uvjetovati rješenjem slučaja Perković-Mustač, odnosno njihovim procesuiranjem, kao i procesuiranjem drugih Udbinih zločina. Imate li dojam ili naznaku da Njemačka već radi na Hrvatsku neki pritisak u tom pogledu ili da se može očekivati? I može li Hrvatska uopće u EU dok se ne razriješe ova politički motivirana ubojstva? Zlatko Prtenjača: - Hrvatska nema što tražiti u EU tako dugo dok Hrvatska ne kazni Perkovića i ostale ili dok ih ne izruči. Perković i ostali su u ime Tita i Jugoslavije ubijali Hrvate, od kojih su se mnogi na miran način borili za neovisnost Hrvatske, iako su i oni i njihove obitelji bili izloženi životnoj opasnosti. Takvu neovisnu Hrvatsku imamo danas. I kao takva dužna je, radi žrtava i njihovih obitelji, iznijeti istinu na svjetlo dana, ubojice kazniti, jer ubojice su svojim zločinima pokušavale spriječiti neovisnost hrvatske države. Zaštita žrtava jedan je bitan dio europskih demokracija. Tu zaštitu žrtava i sustav vrijednosti EU Hrvatska trenutačno gazi nogama. Njemačka je u EU najnapučenija i ekonomski najjača zemlja. Naravno da će tražiti izručenje Perkovića i ostalih, ali tako dugo dok druge zemlje blokiraju pristup Hrvatska u EU Njemačka će se u javnosti sa svojim zahtjevom za izručenje suzdržati. Ali predstavnici hrvatske Vlade znaju vrlo dobro da će Njemačka na izručenju inzistirati. Bez ovog problema Njemačka nikada ne bi trpjela nepravednu blokadu slovenske politike nego bi inzistirala na članstvu Hrvatske u EU, jer su Hrvatska i Njemačka prijateljske i čvrsto povezane zemlje. Perković i ostali ne bi smjeli kočiti napredovanje hrvatskog naroda, jer inače hrvatsko društvo i Hrvatska postaju taoci Perkovića i ostalih. Znači li povećan njemački interes za razrješavanje bolnih točaka hrvatskepovijesti, kao i najave njemačkih ulaganja, da se Njemačka na velika vratavraća u Hrvatsku, da Hrvatsku u budućnosti gleda kao na svog strateškogpartnera u ovom dijelu Europe? Odnosno, da širi svoj utjecaj na Balkan? Davor Prtenjača: - Njemačka je zainteresirana za takvu Hrvatsku koja vrednuje europsko i kršćansko demokratsko razumijevanje. Postojeći problem s izručenjem Perkovića i ostalih jest jedan daljnji korak u rasvjetljavanju povijesti što se tiče komunističkih zločina. S obzirom na to da su Hrvatska i Njemačka povijesno i prijateljski vezane, Njemačka ima naglašen interes izgraditi svoj utjecaj u najvažnijoj zemlji jugoistočne Europe. U Njemačku dolazi i predsjednik Ivo Josipović. Očekujete li da će na nekim razinama i s njime biti razgovarano o problemima koje njemačko pravosuđe imas Hrvatskom u procesuiranju Udbinih zločina? Zlatko i Davor Prtenjača: - Formalno gledano, predsjednik Ivo Josipović nije nadležan za prekid zastare ili izručenje Perkovića i ostalih. Ali kao predsjednik i pravnik naravno da je zadužen za vanjsko predstavljanje Hrvatske. Bilo bi dakle poželjno da digne glas za kažnjavanje, odnosno izručenje Perkovića i ostalih kako bi pokazao našim europskim partnerima da je Hrvatskoj stalo do pravne države, rasvjetljavanja povijesti, istine i pravde, iako je njegovo objektivno gledanje zamračeno mrljama zbog izbora nekih njegovih savjetnika. Prema našim informacijama, za posjeta Ive Josipovica, o temi izručenja Perkovića i ostalih, bit će razgovarano po diplomatskim pravilima, znači o trenutačnom stanju.

Tito je naredio ubojstva Hrvata siječanj 18th, 2011 Zlatko Prtenjača Zakuhala se situacija uoči odlaska predsjednika Ive Josipovića u Njemačku. Jedna od neizostavnih tema koja će ga pratiti na putu jest njemačko inzistiranje na procesuiranju političkih ubojstava hrvatskih emigranata kojaoja je bivša jugoslavenska tajna služba počinila na njemačkom teritoriju, njih preko 20. Uteg u odnosima Hrvatske i Njemačke sve više postaju bivši šefovi Udbe Josip Perković i Zdravko Mustač koje Njemačka traži ne samo zbog Đurekovića nego i zbog sumnje u upletenost i u neka druga politički motivirana ubojstva. Hrvatska se dosad oglušila na sve zahtjeve njemačkog pravosuđa, a ponovni zamah cijeloj priči dao je njemački tjednik „Der Spiegel“ pisanjem o bivšem emigrantu Gojku Bošnjaku koji je preživio nekoliko atentata. U njegovo ime, njemački odvjetnici, braća porijeklom Hrvati, Davor i Zlatko Prtenjača uputili su nedavno pismo njemačkome ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maizièreu u kojem traže da se Titu posthumno oduzme najviše njemačko odličje, „Izvanredni savezni križ“, koji mu je 1974. prilikom posjeta Njemačkoj dodijelio tadašnji njemački predsjednik Gustav Heinemann. Oduzimanje traže zato jer je na suđenju Pratesu dokazano kako je Tito do smrti izdavao naređenja za Udbina ubojstva. „Der Spiegel“ je u idućem broju nastavio s pisanjem, ovaj put objavivši informaciju da Bošnjaku prijete telefonom. Na njega se nadovezao „Focus“, drugi njemački tjednik, koji je objavio da Udba stoji i iza ubojstva švedskog premijera Olofa Palmea. I zatim se dogodila bomba u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu, za koju su odmah neki zaključili da je djelo radikalne hrvatske desnice, iako je upućenima jasno da akcija ima udbaški rukopis. O svemu tome razgovarao sam s odvjetnicima, braćom Prtenjačom. Prije nešto više od mjesec dana uputili ste pismo njemačkome ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maizièreu u kojem tražite da se Titu posthumno oduzme najviše njemačko odličje, „Izvanredni savezni križ“, koji mu je 1974. Prilikom njegova višednevnog posjeta SR Njemačkoj dodijelio tadašnji njemački predsjednik Gustav Heinemann. Na čemu temeljite taj svoj zahtjev i čime je potaknut? Što ste sve u njemu napisali? I što njime želite postići? Zlatko Prtenjača: - Naš zahtjev temeljimo na principima istine i pravde, a time i na temeljima zajedničkih načela svih članica EU. Tko je zapovijedio ubojstva i počinio grozne zločine protiv čovječanstva ne može istovremeno biti poštovana i respektirana osoba povijesti. U zahtjevu smo opisali važne događaje u novijoj hrvatskoj povijesti, kao što su Bleiburg i Križni put, Goli Otok, nasilno gušenje Hrvatskog proljeća 1971., a posebno brutalan način ubojstva nevinih Hrvata u SR Njemačkoj. Najviši sud u Bavarskoj, OLG München, dokazao je u slučaju Prates na 120 stranica da je Tito naredio ubojstva Hrvata koji su živjeli u Njemačkoj te da su tadašnje hrvatske tajne službe izvršile naređena ubojstva na teritoriju SR Njemačke. Prvi cilj zahtjeva je oduzimanje odličja Josipu Brozu Titu iz 1974 godine. Ali također želimo pokazati da je komunizam bio totalitarni sustav koji je koristio sva sredstva kako bi eliminirao definirane neprijatelje tadašnje države. Osim toga, mi također želimo da se u Hrvatskoj javno i objektivno počne govoriti o zločinima koji su se dogodili u SR Njemačkoj u ime komunizma. Predugo komunizam u Hrvatskoj i njegove posljedice nisu subjekt javne i pravne rasprave, a pogotovo ljudi koji su ubijali i bili dio tog zločinačkog pokreta. Na kraju, svatko tko je počinio zločin treba na pravnom putu stati pred lice pravde i osobno odgovarati za svoja nedjela. Ne može biti da ubojice u Zagrebu mirno piju čaj ili kavu, da svi ljudi znaju za to, i da nema političke volje da im se sudi. Takvo ponašanje hrvatskih državnih tijela nije u skladu sa EU a niti s hrvatskim ustavom. (Zlatko Prtenjača) Imate li pravnu podlogu za taj zahtjev? Ima li u njemačkom zakonodavstvu odredba po kojem se Titu to odličje može oduzeti nakon toliko godina? Davor Prtenjača: - Prema paragrafu 4 njemačkog zakona o odličju, SR Njemačka može oduzeti odličje, ako i kada su činjenice poznate da je odlikovana osoba počinila kaznena djela. To vrijedi i za jednostavna kaznena djela kao što su porezne utaje. S našim zahtjevom ušli smo na novi zakonski teritoriji, jer SR Njemačka nikada do sada nije morala odlučiti o oduzimanju odličja nakon smrti odlikovane osobe, pogotovo političke osobe, pa i taj slučaj nije bio uzet u obzir u zakonu o odlikovanju SR Njemačke. Pretpostavljamo da je to moguće, jer SR Njemačka može odlikovati osobu koja je mrtva, što isto nije opisano u zakonu. Kao primjer može služiti Lufthansin pilot Juergen Schumann koji je bio u rukama terorista u zrakoplovu “Landshut” i kojega su ubili nakon što se poslije pregovora vratio u zrakoplov. On je posthumno odlikovan od SR Njemačke. Suprotno, kao “actus-contrarius-argument” tome mora biti moguće i posthumno oduzimanje odličja, i ako njemačko zakonodavsto nije predvidilo taj slucaj u vrijeme donosenja zakona. Navedeni zakon nema roka do kojeg se može oduzeti odličje i naravno da smo svijesni kako je prošlo mnogo vremena. No, tvrdimo da će se to pitanje isključivo riješiti po načelima pravne i pravedne države uzimajući u obzir načela humanitarnog i civiliziranog društva. To znači da mogućnost oduzimanja nije zastarila, i to već samo zbog toga jer je riječ o ubojstvima nevinih ljudi koji su samo zato ubijeni jer su imali drugo političko mičljenje. Ta ubojstva su na najnižoj razini svake civilizacije jer su baš Tito i tadašnje tajne službe oduzeli tim ljudima pravo na život isključivo zbog političkih razloga, tako da se vlasti SR Njemačke nikako ne mogu sakriti iza neke formalne klauzule neke „zastare“. Siguran sam i da neće to učiniti. Inače SR Njemačka ne bi respektirala žrtve terora niti svoja načela pravne i pravedne države. Postoji li u sadašnjoj njemačkoj vlasti političke volje za tako nešto budući da bi to značilo i priznanje određene krivice, ili pogreške za nekadašnju njemačku politiku na čelu s Willyjem Brandtom koji je imao bliske odnose s Titom? Zlatko Prtenjača: - U Njemačkoj uvijek postoji politička volja da se donese istina na vidjelo. Savezni ustavni sud u Njemačkoj je neposredno nakon Drugog svjetskog rata zabranio Komunističku stranku Njemacke kako bi se spriječilo da još jednom totalitarni režim donosi novu patnju njemačkom narodu i stanovništvu. Nakon ujedinjenja Njemačke, njemački kazneni sudovi osudili su nalogodavce i izvršitelje ubojstava koji su naredili da se ljude koji su htjeli preći granicu prema Zapadnoj Njemačkoj ubije jer ilegalno prelazu granicu. Istraga o komunističkim zločinima također je u skladu s rezolucijama koje je usvojio Europski parlament. SR Njemačka je i onemogućila da bivši dužnosnici DDR-a budu sastavni dio demokratskih institucija, i tako je zajamčeno da se komunizam ne moze širiti u SR Njemačkoj. Nakon presude u slučaju „Prates“ iz 2008. godine, u Njemačkoj svatko sa sigurnošću zna koje je strašne zločine počinio jugoslavenski komunistički režim na tlu SR Njemačke. U vrijeme ubojstava još nije bilo dokazano da iza svega stoji Tito. No neki tužitelji ipak su govorili da iza ubojstava stoji jugoslavenska tajna služba. Članak od 21. siječnja 1980. u „Der Spiegelu“ pod naslovom “Attentate meisterhaft verwischt” najavljuje da je u njemačkom Saveznom kriminalističkom uredu (BKA) povećan broj službenika, i to zbog ubojstava Hrvata u SR Njemačkoj. Jedan BKA dužnosnik rekao je u tom članku da su Hrvati ubijeni na hladnokrvni način i da način ubojstava pokazuje da iza njih može stajati Udba. No još nije bilo dokaza za tu tvrdnju. U to je vrijeme problem najjasnije opisan u presudi protiv tri počinitelja koji su htjeli ubiti Hrvata Franju Goretu. U toj presudi sudac je pozvao vlasti u Bonnu: “Ne može se prihvatiti ubojstva na našem tlu koja su naređena u inozemstvu samo zbog toga da riješe svoje domaće probleme.” U svakom slučaju, glavni državni odvjetnik SR Njemačke i sud u Münchenu danas otvoreno i jasno govore da je Tito do svoje smrti naredio ubojstva i da je tadašnja tajna služba Socijalističke Republike Hrvatske izvršila ubojstva, tako da je uz veliki broj stereotipnih i profesionalnih ubojstva jasno kako se SR Njemačka zbog političkih razloga nije ponašala kao „pravedna država“ u ono vrijeme. Mislim da oduzimanje odličja Titu danas neće biti problem za SR Njemačku. Njemačka kao pravedna država u svakom slučaju poštivat će pravomoćne presude svojih sudova, pogotovo kad je riječ o presudi iz Münchena koja je u pravnom smislu jedna od najbolje odrađenih presuda njemačkih sudova posljednjih godina. SR Njemačka sigurno neće izgubiti obraz i nitko u Njemačkoj neće ni razmišljati u tom smjeru, jer važnije od zaštite upitne političke orijentacije u SR Njemačkoj 70-ih godina prošloga stoljeća jest poštivanje i priznavanje sudskih presuda i njihovo provođenje u zakone i život. Njemačka danas sigurno neće braniti politiku Willyja Brandta i tako pregaziti svoja načela o pravnoj i pravednoj državi, pogotovo nakon presude iz Münchena koju moraju sve stranke i državna tijela u SR Njemačkoj respektirati. Vladavina zakona, pravedna država i neovisnost sudstva temelji su njemačke demokracije i sigurno nitko u SR Njemačkoj nije spreman ta načela rušiti zbog Tita ili Willyja Brandta. Štoviše, kršćanstvo je temelj za europsku zajednicu. No kršćanstvo također uključuje pogreške ili grijeh. Njemačka je u svojoj povijesti počinila mnoge “pogreške”, kao za Drugog svjetskog rata. Za funkcioniranje svake demokracije važno je kako se države i ljudi suoče s greškama iz prošlosti. Najbolje rješenje za analizu prošlosti jest otvoren pristup problemima kako bi našli najbolja rješenja, što je danas očevidno na primjeru SR Njemačke.

. . ....Dok je živjela nacisticka Njemacka usrase su palile i klale po Hrvatskoj i Bosni.Ogrezli u zlocine napravili su bježaniju zajedno sa svojim švapskim mentorima. Ustaška smjernica \'\' trecinu poklati,trecinu raseliti a trecinu prekrstiti \'\' došla je na naplatuatu u šumama Bleiburga. . .Tko se noža laca od noža i gine. . . Uzalud vam trud sviraci. to nije pocast nekome , nego revitalizacija usrastva, pod pokroviteljstvom Sabora. . Dakle, zna se tko placa racun. Možda netko može objasniti zašto usraše toliko mrze Hrvatsku državu.??? . .Neobjašnjivo je kako je mogu sramotiti vec 65 godina.? . .Zašto to rade,to je nejasno i neobjašnjivo.!? . . .

jazavac jedan Hajduk je osnovan 1911 reko sam ti, hebali te partizani .........

Višnja Starešina: Istraga i priprema optužnice za Medački džep neodoljivo podsjeća na pripremu optužnica za Lašvansku dolinu. Ono što je u istrazi za Lašvu obavila mslimanska obavještajna služba AID, preko Centra za dokumentaciju genocida i ratnih zločina, to su uu istrazi za Medački džep obavile srpske obavještajne strukture preko srpskoga informacijskog centra \"Veritas\". \"Veritas\" su početkom 1993. godine, nakon prve hrvatske operacije za povrat okupiranoga teritorija na Maslenici, [fusnota 23. siječnja 1993.] u međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj, na njenom tada okupiranom i od Hrvata etnički očišćenom teritoriju u Kninu, osnovale pobunjeničke srpske vlasti. Od samoga osnutka na čelu \"Veritasa\" je Savo Štrbac, tadašnji tajnik vlade samoproglašene Republike Srpska Krajina (RSK). Za vrijeme SFRJ, Savo Štrbac je bio sudac Okružnoga suda u Zadru, poznat po svojoj bliskosti sa zapovjednicima JNA i suradnji s jugoslavenskom, komunističkom obavještajnom službom KOS. U prvim danima srpske pobune u Hrvatskoj, još 1990. godine, Savo Štrbac pridružuje se pobunjenim hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, a na samom početku velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku, u ljeto i jesen 1991. godine, Štrbac je član Ratnoga štaba hrvatske općine Benkovac. U neposrednoj blizini Štrpčevoga ratnog štaba, srpske pobunjeničke snage napale su 18. studenoga 1991. godine selo Škabrnja u zadarskom zaleđu i pobile 38 hrvatskih civila, mahom staraca. Dan poslije, kako pokazuju dokumenti \"RSK\" zaplijenjeni nakon Oluje, Savo Štrbac, bivši sudac i budući \"humanitarac\", na sastanku Ratnoga štaba nije imao što reći o tom zločinu. Istog dana kad je zasjedao Štab, srpska milicija ubila je sedam Hrvata u selu Nadin kraj Zadra. Prema zaplijenjenim dokumentima, tajnik Štrbac bio je u vladi \"RSK\" zadužen za \"raspodjelu ratnoga plijena\". Organizirano pljačkanje hrvatske imovine čiji su vlasnici ubijeni ili protjerani, nije dakle bilo popratni ratni eksces, već dio politike \"Vlade RSK\", dio njihovog ratnog plana. Tajnik Štrbac pripremao je dnevni red sjednica te vlade, vodio razmjene zarobljenika, a dodatni mu je zadatak bio \"registrirati srpsku opštinu Zadar\". Cijelo vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i okupacije njenog teritorija, sekretar Štrbac bio je zapravo siva eminencija pobunjeničke vlade u Kninu. Kao sugovornik zapadnih medija, više je puta iz Knina poručivao kako krajinski Srbi nikad neće priznati hrvatske granice. \" Ne dolazi u obzir da se RSK vrati u okvire hrvatske države. Naš je krajnji cilj unija sa Srbima u Bosni i Republici Srbiji\" rekao je za France Presse, 6. ožujka 1995. godine. U to vrijeme, njegova \"vlada\", baš kao ni srpske vlasti u BiH i Srbiji, ne priznaje niti jednu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN, koja se odnosila na rat na prostoru bivše Jugoslavije. Jer je svaka nova rezolucija, na razini načela i na papiru, sve jače afirmirala hrvatski teritorijalni integritet, a pobunjene Srbe u \"RSK\" svodila na lokalno srpsko vodstvo. Štrpčeva \"vlada\" opstruirala je sve pregovore o mirnom rješenju unutar hrvatske države - baš nikakvo rješenje unutar hrvatske države za njih nije bilo prihvatljivo. Srbija i Crna Gora, kao i srpske \"države\" u BiH i Hrvatskoj, u to su vrijeme bile pod međunarodnim sankcijama koje je nametnulo Vijeće sigurnosti. Nakon što je u vojno-policijskoj operaciji Oluja, Hrvatska oslobodila okupirana područja na svom teritoriju i više nije bilo ni \"RSK\" ni njezine Vlade, \"Veritas\" je svoje sjedište preselio najprije u Banja Luku u BiH, odnosno u Republiku Srpsku, a potom i u Beograd. No direktor Savo Štrbac do danas nije promijenio uvjerenja, retoriku niti ciljeve djelovanja. Svi njegovi istupi, sve publikacije \"Veritasa\", otvoreno govore o težnji obnove \"RSK\" i stvaranju Velike Srbije. Sukladno tom odnosu prema UN-u i Vijeću sigurnosti, srpske vlasti od samog početka nisu priznavale niti ICTY koji je osnovan kao organ Vijeća sigurnosti. Štoviše, odmah su ga proglasili dijelom velike antisrpske zavjere. Kasnije je otkriveno da je zamjenik glavnoga tužitelja tek osnovanog ICTYa, Graham Blewitt, Australac s dugim stažom u progonu ustaša u Australiji, ipak već tada počeo surađivati sa Savom Štrpcem na istrazi navodnih hrvatskih zločina. Nije tu bila riječ o bilo kakvoj, nego o \"vrlo uspješnoj suradnji od 1994.godine\", naglašava sam Blewitt u svojoj preporuci međunarodnim donatorima za \"nevladinu organizaciju Veritas\" [dokument s tekstom Blewittove preporuke od 2. ožujka 2000.godine, objavljen na web -situ Veritasa.] \"Centar \"Veritas\" koji vodi gospodin Savo Štrbac, pomagao je i još uvijek pomaže rad Ureda tužitelja na profesionalan, ozbiljan i odgovoran način, prikupljajući informacije o određenim događajima koji su se zbili u razdoblju 1990-1995 godine. Uz to, \"Veritas\" nalazi i Uredu tužitelja omogućuje pristup žrtvama i svjedocima kršenja međunarodnoga humanitarnog prava koja spadaju u mandat ovog Suda\", piše Blewitt u preporuci. Prvi veliki zajednički posao ICTY-a i Save Štrbca bila je istraga hrvatskih zločina u Medačkom džepu. Model je jako podsjećao na istragu zločina u Ahmićima. Samo umjesto britanskoga bataljuna UNPROFOR-a i pukovnika Boba Stewarta, u slučaju Medačkog džepa ulogu su-tužitelja preuzeli su kanadski bataljun UNPROFOR-a i pukovnik Jim Calvin. Među kanadskim Unproforcima, cijelo vrijeme nalazio se i tim britanskog SAS-a . ( Tested Mettle, str 163) Akcija Medački džep bila je vojno-policijska akcija hrvatskih oružanih snaga, vrlo ograničenoga opsega, koja se odnosila na tri sela u Republici Hrvatskoj: Počitelj, Čitluk i Divoselo. Počela je 9. rujna 1993. godine u 6 sati ujutro i završena je istog poslijepodneva. Medački džep bio je istinski \"džep\" između planine Velebit na kojoj su bile hrvatske snage, i grada Gospića koji je također bio pod hrvatskom kontrolom. Iz toga \"džepa\", srpske znage pod zaštitom UNPROFOR-a redovito su granatirale Gospić, a njihove patrole bile su stalna prijetnja hrvatskim snagama na Velebitu. Kanadski bataljun nije činio ništa da spriječi srpsko razaranje Gospića i ubijanje hrvatskih građana. Tadašnji šef stožera HV-a general Janko Bobetko, predložio je, a hrvatski predsjednik Tuđman prihvatio, operaciju vojnoga ovladavanja Medačkim džepom, koja je trajala jedan dan. Nakon međunarodnih pritisaka na Hrvatsku da povuče vojnike s vlastitog teritorija koji je u blitzkriegu bila vratila, 15. rujna potpisan je sporazum o prekidu vatre koji je podrazumijevao i povlačenje hrvatske vojske u roku od dva dana. Po potpisivanju sporazuma i prije isteka roka za povlačenje, pripadnici kanadskoga bataljuna pod vodstvom generala Calvina, na silu pokušavaju ući u Medački džep i dolazi do manjeg sukoba s hrvatskim vojnicima, a noću i do razmjene vatre. U izvješću UNPROFOR-a od 16. 9. 1993. piše da su oko 22h 15min. hrvatske snage zapucale na Kanađane koji su potom uzvratili vatru. Prema francuskom \"Le Mondu\", bila je to razmjena vatre u kojoj nije bilo žrtava, izravan sukob je izbjegnut. No u interpretaciji kanadske vojske to je postala \"najveća kanadska bitka nakon Korejskoga rata\", a general Jim Calvin jedan od najvećih kanadskih vojskovođa svih vremena. O vojnom poduhvatu generala Calvina i njegovih vojnika napisana je knjiga Odlučnost na kušnji ( fusnota -Tested Mettle, Scott Taylor i Brian Nolan, 1999. Esprit de Corps Books) Prema Kanađanima, u bitci je ubijeno 27 hrvatskih vojnika. Prema hrvatskim službenim izvorima, u cijeloj operaciji Medački džep ubijeno je 10 hrvatskih vojnika, niti jedan od njih u bitci s Kanađanima, koje zapravo nije bilo. Čak ni srpski vojni izvori \"RSK\" nigdje ne spominju tu veliku kanadsko-hrvatsku bitku koja bi njima svakako išla u prilog. General Calvin i 875 vojnika 2. bataljuna pješačke borbene grupe \"Princeza Patricija\", odlikovani su 1. prosinca 2002. godine najvišim kanadskim odlikovanjima \" za herojsku i profesionalno obavljenu misiju u vrijeme operacije Medački džep u bivšoj Jugoslaviji u rujnu 1993. godine\". Ni general Calvin, ni oni koji su ga odlikovali nigdje ne spominju da se ta operacija vodila na teritoriju Republike Hrvatske, u to vrijeme međunarodno priznate države. Naprotiv, oni tvrde da su bili u mirovnoj misiji u bivšoj Jugoslaviji, tamo su ih napale hrvatske snage, a oni su hrabro uzvratili. \"Primjerna akcija borbene grupe zaustavila je hrvatske snage u njihovoj taktici etničkoga čišćenja u tom Sektoru, i bez sumnje spasila mnoge živote civila\", piše u obrazloženju odlikovanja. Velika kanadska bitka u Medačkom džepu, izučava se i na kanadskim vojnim učilištima. Ta izmišljena kanadska bitka postupno je u istrazi tužiteljstva ICTY-a postajala veliki hrvatski zločin etničkoga čišćenja Medačkoga džepa. Kanadski vojnici i zapovjednici svjedočili su da je cilj hrvatske operacije bilo etničko čišćenje Srba i da je bila riječ o primjeni taktike \"spaljene zemlje\". Savo Štrbac opskrbio ih je dokumentacijom o žrtvama već u ožujku 1995. godine, dakle u vrijeme kad su pobunjeničke \"kninske vlasti\" na hrvatskom teritoriju naizgled bile u najdubljoj međunarodnoj izolaciji [Savo Štrbac, intervju za \"Globus\" od 20. 06. 99]. Metodologija je već bila poznata iz slučaja Ahmići: u civilne žrtve uračunati su poginuli vojnici, kolateralne civilne žrtve, umrli prirodnom smrću, sve što se moglo pribrojiti. Svaka kuća u kojoj su se nalazili srpski pobunjenici i iz koje je pružan otpor, postala je civilni cilj. Svaka ubijena žena postala je namjerna civilna žrtva, iako su se krajinski Srbi ponosili modelom partizanske gerile u kojoj su žene ravnopravni borci. Uobičajena vojnička metoda čišćenja neprijateljskih uporišta, postala je namjerna destrukcija s ciljem etničkoga čišćenja. Osim dokumentacije, Savo Štrbac nalazio je i svjedoke te ih pripremao za haaško Tužiteljstvo. \" Naš program \"Svjedoci za Haag\" najviše je financirala Vlada Kanade, preko svoje ambasade u Beogradu. Program traje još od travnja 1996. godine\", pohvalio se direktor Veritasa u kolovozu 1999. godine [Savo Štrbac, intervju za \"Globus\" od 20. 08. 1999]. Potpomognut novcem kanadske vlade, uz podršku pripadnika kanadskog bataljuna i uz blagonaklonost zamjenika haškog tužitelja Grahama Blewitta, Savo Štrbac uspio je velikosrpsku verziju operacije Medački džep pretočiti u optužnice protiv trojice hrvatskih generala. Najprije je optužen Rahim Ademi, a potom mu je pridružen i Mirko Norac. I ratni zapovjednik HV-a general Janko Bobetko, ujedno i planer operacije, optužen je na toj operaciji koja obuhvaća tri zaseoka iz kojih su mjesecima granatirani hrvatski položaji i grad Gospić, a koje su hrvatski vojnici prilikom povlačenja doista spalili, no s obzirom na metode istrage, upitno je koliko je među 37 žrtava koje navodi Tužiteljstvo, doista bilo ubijenih civila. Samu operaciju Tužiteljstvo ICTY-a okarakteriziralo je kao plansko etničko čišćenje Srba, baš onako kako su je okarakterizirali Savo Štrbac i general Calvin.

Kralj Tomislav Dezerterčiću nemoj prostačiti.

. . ............ribnik6............ni . copy / paste ...sa ..www.hakave.org....ne pomaze.... . ..ha ha ha ha : . .

Akademik Josip Pečerić A treba li uopće ponavljati tako očitu činjenicu da je npr. General Mirko Norac kriv svjetskim moćnicima zato sto je spašavanjem Gospića spriječio podjelu Hrvatske na dva dijela, tj. što je tim činom najzaslužniji, po njima najodgovorniji, što Hrvatska nije pala već 1991.godine. Isto tako je general Gotovina krivac zato što nije pala od UN-a navodno zaštićena zona Bihać. On je zapovijedao akcijom \"Ljeto 95\", i sprijecio vjerojatno jednu od najvecih humanitarnih katastrofa i tragedija koje su se mogle dogoditi - pad Bihaća. Pad grada koji je bio u potpunom okruženju i u kome je bilo stotina tisuća civila, žena, staraca i djece. A konačno spašavanje tih ljudi omogućila je \"Oluja\", akcija za koju je general Gotovina optužen. Zar nije obična prostitucija već sama činjenica da od UN-a zaštićenu zonu Bihać Carla del Ponte uopće ne spominje u toj optužnici. Ili se radi samo o običnom rasizmu, jer se radi o 100.000 muslimana? Bilo kako bilo, ona će reći u točkama 13, 20 i 30: 13. Između 17. srpnja 1995. i 15. studenog 1995., Ante GOTOVINA je, djelujući sam i/ili u dogovoru s drugima, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, planirao, poticao, nalagao, počinjao ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje kaznenih djela koja se terete u nastavku, za vrijeme i nakon ofenzive \"Oluja\". 20. Ukupni učinak tih protuzakonitih djela bio je protjerivanje i/ili raseljenje visokoga stupnja, po prilici 150.000 - 200.000 krajinskih Srba u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju 30. Između 5. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995., hrvatske snage su počinile brojna djela ubojstva, paleža, pljačke, šikaniranja, terora i fizičke prijetnje osobama i imovini. Tim djelima, hrvatske snage su zastrašivale krajinske Srbe i natjerale ih da ostave svoja sela, zaseoke i kuće. Ante GOTOVINA je, djelujući sam i/ili u dogovoru s drugima, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, planirao, poticao, nalagao, počinjao ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje deportacije i prisilnog raseljavanja srpskog stanovništva Krajine. Činjenica da je Gotovina s Tuđmanom navodno planirao ovo što tvrdi Carla del Ponte, a uopće se ne spominje da je akcija spriječila pokušaj bosanskih i hrvatskih Srba da zauzmu Bihać, od UN-a zaštićenu zonu, pokazuje cinizam svjetskih moćnika, pokazuje da oni ni u snu nisu željeli zaštititi svoje zaštićene zone. Sjetimo se već je bila pala od njih zaštićena zona Srebrenica. Tamo je ubijeno vise od 8000 ljudi, a oni koji su ih trebali štititi lovili su ih i predavali Srbima za odstrjel. Dakle, Carla del Ponte ovim bjelodano dokazuje da su enklave trebale pasti. Zato i ne čudi sto je general Blaškić i dobio 45 godina robije. On je pokazao da se enclave mogu i obraniti. Očito je stoga da je svijet odobrio pad Bihaća. Time bi se stvorio kompaktni prostor od Beograda do Knina, i obnova Jugoslavije bi bila na pragu. Naravno, s Hrvatskom u njoj, kako je već prije početka rata i najavljivao američki veleposlanik u Beogradu. Ali prostitucija gdje del Ponte očita je već u činjenici da je svima poznato da su Srbi organizirano pobjegli pred HV. Postoje i snimci priprema za srpski kolektivni bijeg, a i brojna svjedočanstva da su imali upute kuda bježati. Zar nije prostitucija i to sto Carla del Ponte uopće ne spominje etničko čišćenje koje su Srbi napravili na tom prostoru do operacije Oluja. A to stvarno etničko čišćenje pomagale su snage UNPROFOR-a. Te snage UN-a nisu željele zaštiti 650 Hrvata koji su bili ubijeni na prostoru koje su navodno štitili. Važnije im je bilo pomagati Srbima u etničkom čišćenju tih krajeva od ne-Srba. Naravno, cijela uloga samih optužnica, dakle preuzimanje uloge Srpskog mita o Jasenovcu od strane suda u Haagu, odnosno preuzimanje uloge dr. Bulajića od strane Carle del Ponte, najočitija je u točkama 36, 37 i 38 u \"Dopunskim činjenicama\" optužnice. Ne čudi da to nije uočio predsjednik Hrvatske vlade Ivica Račan u svom pismu Carli del Ponte, jer je ova vlada i prije dok su bili zvanično komunisti, a i svo vrijeme od 3.siječnja 2000. do sada, dakle kao bivši komunisti, sprovodila politiku koja je omogućila pisanje ovakvih optužnica.

. . .----------------------------------------- „Handžar divizija“, ....................................... . . .

. . .Franjo Tudjman i njegov mecena Gojko Susak zajedno sa svojom bratijom su unistili hratski narod. . . U povjesti ce biti zapisan kao najvece zlo koje je se dogodilo Hrvatskoj poslije Ante Pavelica i njegove fasisticke NDH. . . . Mi se sami nemozemo oporaviti od ove HDZ-ovske IZDAJE koju su napravili kroz proces izdaje , privatizacije i zaduzivanja. . . . .

karamarko jazavac odjebi............................

Kralj Tomislav Dezerterčiću nemoj prostačiti.

O P T U Ž N I C A Optužnica kojom optužujem Sabor Republike Hrvatske za sudjelovanje Hrvata u najvećem zločinu u povijesti nad Hrvatskim narodom. Za sudjelovanje u odluci da se žrtvuje 15.000 života Hrvata iz Vukovara. _____________________________________________________________ Samomo ću odgovoriti na ovu velikosrpsku laž, a na ostale laži ne želim trošiti vrijeme. ZAŠTO JE VUKOVAR PAO? Zato jer je Vukovar bio okružen sa oko 30.000 neprijateljskih vojnika , Zato jer je Vukovar bio okružen sa oko 1.600 tenkova i oklopnih transportera, Zato jer je Vukovar bio okružen sa 980 topova, Zato jer je Vukovar bio okružen sa 350 PZ topova Na samom kraju okupacije Vukovara, sudjelovalo je oko 80.000 neprijateljskh pripadnika.... Sudjelovale su 11 brigada srpske vojske, 9 oklopno - mehanizirane uz postrojbe TO Srbije i pobunjenih hrvatskih Srba na istom području su djelovali Arkanovci i Beli orlovi...! Doktorica Vesna Bosanac nam je pričala da kad je bila odvedena sa ostalim Vukovarcima autobusom u Beograd tada je shvatila zašto se Vukovaru nije moglo pomoći. Naime, kroz autobusni prozor je vidjela kako su u kukuruznim poljima bili postrojeni sve tenk do tenka. JNA se dobro pripremila da dočeka hrvatske snage budu li pokušali osloboditi Vukovar. U stvari, oni su očekivali da će se glavna bitka odvijati oko Vukovara, a to je bio razlog da su sa toliko želje osvajali taj grad. TAJ PLAN IM JE BIO NAJVEĆA TAKTIČKA GREŠKA. General Tuđman nije pao u tu klopku jer je znao što mu je JNA pripremala. Da je JNA zaobišla Vukovar, te taj grad samo izolirala od ostatka Hrvatske, i krenula prema Osjeku i dalje, dok hrvatska vojska još nije bila ustrojena i naoružana, oni bi bili u puno povoljnijoj situaciju za pokoriti Hrvatsku. Ovako, JNA je nadmudrila samu sebe.

karamarko jazavac odjebi