Potkraj godine običaj je svoditi račune godine na izmaku, no u posljednje je vrijeme sve popularnije govoriti i o budućnosti. Odričući se svih svakog oblika vidovnjaštva, novinari i komentatori raspredaju o onome što nam nosi godina koja dolazi. Analiziraju se politički procesi u ovom dijelu svijeta, pretresaju krizna žarišta u nekom drugom, pregledavaju popisi parlamentarnih i predsjedničkih izbora, procjenjuje se kako stoje istaknute političke figure... Možda će netko pogriješiti, a možda će netko za godinu dana s ponosom pobjedonosno izvući svoja "proroštva".
Već u prvom promišljanju iskristalizirale su se neke teme koje bi se u 2006. mogle naći u žarištu svjetskog interesa Južna Amerika i njezino oštro skretanje ulijevo, rastrzana i razrovana regija Bliskoga istoka, koja prijeti da postane pravom svjetskom bombom, još svojeglava Sjeverna Koreja, Indija i Kina kao dva sve moćnija i utjecajnija svjetska giganta...
Počnimo s onim što je u posljednje vrijeme neopravdano bilo u svojevrsnom medijskom zapećku, i to s najbližim datumom. Nakon što se Argentinci probude u utorak 3. siječnja, vjerojatno će se ponositi svojom zemljom i predsjednikom Nestorom Kirchnerom zato što će toga dana dug Argentine Međunarodnom monetarnom fondu, koji iznosi 9,8 milijardi dolara, biti sveden na nulu, i to čak dvije godine prije roka. Na kamatama će uštedjeti milijardu dolara. Tako će Argentina postati potpuno neovisna o MMF-u i moći će preuzeti sudbinu u svoje ruke.
Kada se pogleda zemljovid Južne Amerike, samo tri države ostaju obojene u desničarsku, plavu boju Paragvaj, Peru i Kolumbija no i tu bi moglo biti promjena nakon izbora u 2006. godini. No osobito je zanimljiv sjeveroistok kontinenta u Boliviji je nedavno predsjednički mandat osvojio Indijanac, populist Evo Morales, koji se zalaže za to da se prirodna bogatstva vrate narodu i ozakoni uzgoj koke. Uz Fidela Castra na Kubi i već legendarnog Huga Chaveza u Venezueli, on čini "revolucionarni trolist" koji bi mogao otvoriti prostor za ostvarivanje sna koji je prije pedesetak godina sanjao Ernesto Che Guevara o Latinskoj Americi u kojoj bi narodi uživali u prirodnim bogatstvima svojih zemalja. Socijalisti koji su na vlasti i u ostalim latinskoameričkim zemljama imaju problema u ispunjavanju svojih predizbornih obećanja, no putovi su utrti pa bi u 2006. te u sljedećih nekoliko godina na ovom kontinentu moglo biti vrlo zanimljivo. To više što si predsjednik George Bush ne može priuštiti da ostane bez nafte i prirodnog plina, kojih ovdje ima u izobilju. Zato treba pomno promatrati što će se događati u Paragvaju, koji je sredinom 2005. odobrio otvaranje stalne američke vojne baze na svom teritoriju. Za mnoge analitičare to je znak da Washington u Latinskoj Americi obnavlja hladnoratovsku politiku "stražnjeg dvorišta".
Sjedinjene se Države postavljaju i kao ključni igrač u najeksplozivnijoj i najnestabilnijoj regiji na Bliskom istoku. Najveća je nevolja sigurno Irak, koji će dobiti prvu pravu četverogodišnju demokratski izabranu vladu. No, to nije jamstvo da će jenjati pobuna i svakodnevni krvavi bombaški pokolji. Tijekom 2006. američkoj će javnosti vjerojatno postati još jasnije da je nacija posve zaglibila u Iraku.
Tu je još i Sirija, koja odbija sve američke ponude za prekid izolacije tvrdeći da nema baš nikakve veze s političkim (ne)prilikama u Libanonu. Iran bi sa svojim novim predsjednikom Mahmudom Ahmedinejadom i njegovim krajnje kontraproduktivnim političkim istupima ponovno mogao završiti u nekoj osovini Bushova govora naciji o stanju SAD-a. Zbog radikalizacije politike, ali i zbog nuklearnog programa, od kojeg ne želi odustati, Iran bi se u 2006. mogao naći pod velikim pritiscima. No donekle može biti siguran da američke vojne intervencije protiv Teherana neće biti zato što Sjedinjene Države, zbog angažmana u Iraku, nemaju vojne moći za još jedan tako velik zalogaj.
U Aziji, pak, za razliku od Sjeverne Koreje, Kina i Indija postaju regionalne političke i gospodarske sile, a vjerojatno je samo pitanje dana kad će se njihov utjecaj globalizirati. Na kraju, nadamo se da u u 2006. neće biti tsunamija, potresa ni uragana te da će dobrih vijesti biti puno više.
Siromaštvo i glad ostaju
Prošlu su godinu obilježili veliki projekti za oprost dugova i suzbijanje siromaštva, no na kraju se pokazalo da je sve ono što je obećano zapravo kap u moru. Oni koji su u 2005. umirali od gladi, side i siromaštva vjerojatno se neće puno okoristiti ni u 2006. Kaže se da gladnome ne treba dati ribu, nego udicu da je ulovi, no globalizacija nikako ne idu u prilog toj preporuci. U 2006. antiglobalisti bi mogli postati još aktivniji, a na površinu bi mogli isplivati neki novi trendovi. Riječ je o pokretu za "pravednu trgovinu", čiji je moto proizvođač treba dobiti pravednu naknadu za svoje proizvode.
