PRIVATIZACIJA POVEĆALA NEJEDNAKOST

Budimpešta, europska prijestolnica beskućnika– zabranjenih zakonom

Ve?er u Buduimpešti
Foto: Frank HOERMANN
1/5
10.06.2022.
u 18:15

Mađarski premijer Orbán 2018. Donio je zakon koji beskućnicima zabranjuje boravak na javnim površinama. One koji se tu zateknu može se natjerati na društveno koristan rad i uhititi, a mogu im se zaplijeniti i sve stvari

Orbán je briljantan političar. Samo na krivoj strani. Ima američke savjetnike koji ga dobro uče kako manipulirati. Drži se one Trumanove da ako želiš pobijediti, moraš osvojiti glasove glupih, najgorih u društvu jer su oni većina u svakom narodu. To i radi, kao što je i Trump… – objašnjava stanje u Mađarskoj sociolog koji "za svaki slučaj" ne želi u javnost pod punim imenom jer ovdje, kaže, nije jednostavno biti oporba.

Nekad je i baš dramatično. Čak i otkad je prije tri godine na lokalnim izborima vlast u gradu Budimpešti osvojio Gergely Karácsony, kandidat pet oporbenih stranaka ljevice, lijevog centra i zelenih.

– Osvojili su ukupno deset gradova, ali blokirani su, nemaju baš puno manevarskog prostora jer im je zatvoren dotok novca iz centralnog proračuna. Orbán gotovo otvoreno kaže građanima: to je zato što ne glasate za ove na našoj strani – kaže mi razočarani intelektualac koji ne vjeruje da je u ovoj konstelaciji snaga uopće moguća smjena vlasti. Ovo je izborna godina, a Orbán i Fides, kaže, kontroliraju sve: medije, novac pa i izbore...

Pitam ga kako uživa podršku većine koju ipak ima, još od 2010.

– Jak je vođa, a većina, posebno izvan urbanih zona, to treba i traži. Povukao je i neke dobre poteze: proizvođače automobila privukao oslobađanjem od poreza prve tri godine, ali sad se, s druge strane, govori da bi mogao uvesti ekstraporez vlasnicima stranih trgovačkih lanaca, da želi natjerati vlasnike Lidla i Alta da ih prodaju njegovim oligarsima – otkriva sociolog.

No, unatoč premoći centralne vlasti, u Budimpešti se provode i izvanredni projekti obnove, uključujući energetsku obnovu, participativno planiranje i upravljanje te inkluzija beskućnika kojih, iako su zabranjeni zakonom, ima – more. Budimpešta je europska prijestolnica s najvećim brojem beskućnika u Europi, a Orbán je 2018. donio zakon koji ih kriminalizira, zabranjuje im boravak na javnim površinama. Osim što one koje zateknu u javnom prostoru mogu natjerati na društveno koristan rad ili uhititi, imaju im pravo zaplijeniti i sve stvari, čak i najosobnije poput fotografija, a za troškove svoje akcije isporučuju im i – račun!

Kako je došlo do tako masovnog beskućništva?

Iván Tosics, direktor Metropolitan Research Instituta, stručnjak za urbani razvoj s naglaskom na probleme razvoja tranzicijskih gradova, kao najizravniji uzrok apostrofira masovnu privatizaciju društvenog vlasništva, posebno stambenog prostora, provedenu, kako kaže, prema doktrini čikaške škole neoliberalnog kapitalizma – "giveaway" privatizaciju.

Foto: Valentina Wiesner

– Imali smo masovne posjete iz Velike Britanije kad se krenulo u privatizaciju, nakon njihova iskustva s Margaret Thatcher. Govorili su da to ne radimo, da jako povećava nejednakost – kaže Tosics i pita koliki je u Hrvatskoj udio stanova u javnom vlasništvu, a na odgovor da je manji od dva posto, odvraća gorko.

– Čestitam, pobijedili ste i Margaret Thatcher!

Pojašnjava da se nejednakost nakon toga jako povećala, oni koji su bili jako siromašni nisu mogli u otkup i napuštali su stanove, najamnine su se povećale devet puta, uslijedila je gentrifikacija. Bilo je, kaže, i pozitivnih efekata, ali manje: neke su se zgrade obnovile, kompanije su mogle kupovati stanove pa se lakše objedinjavao poslovni prostor.

– Nejednake su i šanse za obnovu nekretnina, ovisne o visini dohotka. Usto, trebalo je u početku 100 posto suglasnosti za obnovu, a poslije 80 posto pa je obnova jako sporo išla – pojašnjava te otkriva kako je, nakon kriminalizacije beskućništva, pokrenuta akcija "Stanovanje prvo" – inovacija za zbrinjavanje najranjivijih po uzoru na Finsku u kojoj gotovo nema beskućnika.

– Prvo im daju smještaj, onda im pomažu financijski nekoliko godina i nakon toga pokušavaju vratiti na tržište rada. Takvih pilot-projekata ima i u Mađarskoj – kaže.

Budimpešta ima 23 okruga, u svakome od njih bira se gradonačelnik i lokalna vlast s vlastitim proračunom, stanovanje je pod nadležnošću okruga. A kako je i država podijeljena na centralnu, Orbánovu, i opozicijsku u Budimpešti i devet drugih gradova, tako je podijeljena i Budimpešta.

– Ne znam koliko ste upućeni u politiku, ali nemoguće je pričati o Budimpešti bez toga. Ne samo gradonačelnik, nego i većina u Gradskoj skupštini su protiv Orbána, što je bitno za donošenje odluka. Kvaliteta života je bolja u Budi. Kvaliteta zraka, infrastruktura. Ali sve što je zanimljivo događa se u Pestu. Zanimljiviji je, življi. A u dijelu Buda nema skloništa. Tvrde da tamo nema beskućnika – ironizira Tosics. Pojašnjava i da mnogi odbijaju ići u skloništa, u njima se ne osjećaju sigurni.

Nisu samo beskućnici nepoželjni u mađarskoj prijestolnici. Nepoželjni su nakon tranzicije postali i brojni kipovi pa su u Park kipova premješteni Engels, Lenjin, Marx…

– Nemamo Adama Smitha, ali imamo Ronalda Reagana u Memorijalnom parku Drugog svjetskog rata. Nema ga puno gradova u svijetu, ali Budimpešta i Mađarska ga imaju – sarkastičan je Tosics.

Zbog političkih podjela (nekoliko je gradskih okruga pod Orbánovim kadrom) izazovno je i provoditi projekte participativnog planiranja uključivanjem građana koje je pokrenula nova, progresivna gradska vlast. Jedan od njih je Open Budapest (Otvorena Budimpešta) koji drugu godinu zaredom provodi Odjel za suradnju, organizacija koju je osnovao grad.

– Svaka osoba starija od 16 godina može predlagati ideje, bez obzira na to je li građanin ili tu samo boravi, studira, radi. Svaka dobra ideja je dobrodošla. Ali to moraju biti građani, a ne političke i slične organizacije – pojašnjava Mátyás Sain iz Odjela za suradnju. Lani su na takav način usvojili 15 ideja koje trebaju implementirati: uglavnom se odnose na ozelenjavanje, udobnije javne klupe i površine, probleme s parkingom i slične sadržaje.

Imaju i organizaciju civilnog društva za pravednu, otvorenu i zelenu Budimpeštu koja organizira Vijeće građana, od nasumično odabranih stanovnika. Šalje se pozivno pismo od gradonačelnika na oko 10.000 stanovnika, odazove ih se oko pet posto. Osigurava im se i neka naknada jer se sastaju vikendima i izdvajaju vrijeme za to. Prvo ih educiraju o načinu odlučivanja, a onda raspravljaju i daju preporuke. Prvi vikend uglavnom uče od eksperata izvan tog okruga da isključe manipulativni faktor. Drugi vikend izlažu o prioritetima i na kraju daju preporuke.

Foto: Valentina Wiesner

– Jako su sumnjičavi, a ljudi nižeg obrazovanja manje vjeruju da bi se njihove preporuke slušale. Imaju puno sumnji u početku, nesigurni su, no na kraju su zadovoljni što dobiju osjećaj da ih se sluša – pojašnjava Réka Miháltz iz NGO-a koji radi s Vijećem građana.

Kaže da je prvo Vijeće bilo klimatsko i završilo s osam preporuka. Ove godine tema je Budimpešta u Europi, budućnost Europe.

U Gradskoj vijećnici trećeg okruga, Óbude, sastajemo se sa zamjenikom gradonačelnika Dánielom Turgonyijem. Ispred ulaza u sobu za sastanke isti natpis kao i na dubrovačkom Kneževu dvoru: "Obliti privatorum publica curate" (Zaboravite privatno i pobrinite se za javno). Turgonyi pojašnjava kako se brinu za javno.

– Imamo mnogo stambenih jedinica koje možemo staviti na raspolaganje ljudima u potrebi i 20 raznih programa socijalne pomoći: plaćamo dio najma, računa, medicinske pomoći. Imamo i kulturne sadržaje za starije ljude da ne izgube motivaciju za život i upadnu u usamljenost. Oni mogu živjeti zajedno i sudjelovati u životu zajednice. Također, imamo programe zapošljavanja ljudi s invaliditetom. Svima su na raspolaganju savjetovališta socijalnih radnika za razne probleme: od upravljanja dugom do sudskih slučajeva i obiteljskog nasilja – nabraja projekte koji uključuju stanovanje, pomoć beskućnicima, ovisnicima…

Najsiromašniji mogu aplicirati na stanove u vlasništvu grada koji imaju puno niže najmove: 1,3 eura po četvornom metru, što je šestina tržišne cijene. Na oko 130 tisuća ljudi u okrugu oko 3000 je socijalnih stanova. Ugovore sklapaju na pet do deset godina. Socijalne pomoći i dječji doplatci su u nadležnosti centralne vlasti, no ostalo je pod lokalnom i tu oni uskaču. Pokušavaju tako obuzdati eksploziju beskućništva. Od 30.000, koliko se procjenjuje da ih je u Mađarskoj, većina je u Budimpešti. Vlada tvrdi da u prihvatilištima za beskućnike ima oko 19.000 mjesta, dok organizacije koje o njima brinu govore o najviše 11.000 mjesta.

Po cijeloj Budimpešti izvješene su ploče o projektima financiranim novcem EU. Koristi se masovno i za energetsku obnovu, a sama se obnova zasniva na trećinskom financiranju: trećinu financira lokalna vlast, trećinu investitor, a trećina koju financiraju etažni vlasnici su mahom bankarski krediti, s tim da moraju biti organizirani kao pravne osobe. Pokušava se zaštititi javni prostor od zloporaba pa su 2011. organizirani masovni prosvjedi koji su zaustavili Orbánovu ideju da se u 200 hektara velikom Gradskom parku izgradi – muzejski kvart.

– Opće je pravilo da se u Mađarskoj ne smije graditi ništa više od 70 metara. No, za šefa MOL-a je bilo jako bitno imati nešto visoko i vidljivo. Zato je izgrađeno – ovo – kaže Tosics i pokazuje panoramu u kojoj nebo para golemi neboder naftne kompanije. Pojašnjava da im se događa fenomen spektakularizacije.

– Nogomet je premijerov hobi, kao i drugi sportovi. Zato je izgrađen bazen i u planu novi stadion na otoku na rijeci. Nakon pobune postignut je kompromis, mogu napraviti stadion, ali mora biti dostupan i za građane. Jer nemoguće je zaustaviti projekt – kaže znanstvenik.

Sukob s centralnom vlašću prelijeva se i na projekt obnove mosta koji gradonačelnik želi pretvoriti u most za pješake, bicikliste i javni prijevoz, no vlast uvjetuje financiranje nemicanjem automobila.

– Traje sukob s centralnom vlašću u Budimpešti, mogućnost da Budimpešta nastavlja svoj vlastiti razvoj je sve manja i manja jer ima ograničen proračun. Na kraju može bankrotirati. Tu živi 1,7 milijuna ljudi pa iako nisu izabrali centralnu vlast, ona mora brinuti i o njima – kaže Tosics.

Zsolt Szécsi, glavni arhitekt okruga Óbuda, kaže da je u Óbudi 60.000 stanova, od čega je četvrtina u bivšim tvornicama koje su prenamijenjene. Većina je neadekvatna, energetski neučinkovita pa uz obnovu izvana, paralelno provode socijalne i programe prevencije droge: u prizemljima zgrada koje su u vlasništvu lokalne samouprave uređuju društvene prostorije, savjetovališta, servise za traženje posla, medicinske usluge, besplatne frizeraje… U četvrtima grade tematske parkove, uređuju urbane vrtove…

I taj se program provodi EU novcem, renoviraju stare, ruinirane socijalne stanove u koje se stanari vraćaju nakon obnove koja traje do mjesec i pol dana. Dobivaju nova ulazna vrata, prozore, podove, struju, kuhinju, kupaonicu... i dalje plaćaju simboličnu najamninu od 100-tinjak eura mjesečno. Mentoriraju ih, onima koji nemaju posao pokušavaju ga naći, pišu životopise…

Jedan od okruga u kojima je najveća deprivacija je osmi, Józsefváros, nastao priljevom siromašnog stanovništva u grad. Brojne stambene jedinice ondje nisu privatizirane zbog siromaštva, cvjetala je prostitucija. Početkom 2000-ih su se jače pozabavili tim problemima: kreirano je dosta socijalnih stanova za vrlo siromašne, oko 7000 stambenih jedinica je u vlasništvu općine, pokušaj socijalne rehabilitacije išao je u smjeru mijenjanja okruženja, pokušajem useljavanja srednje klase. Ima puno romskog stanovništva, no ne uspijevaju se izboriti sa segregacijom jer roditelji neromsku djecu ispisuju iz škola, a velik je i otpor učitelja i vodstva škole novim idejama.

Beskućnici iz cijele Budimpešte dolaze u taj okrug jer su tu skloništa i jeftinije nekretnine, ali i aktivistička tradicija.

– Prijašnja vlast pokušavala ih je maknuti, nova im pokušava osigurati potrebnu skrb. Imaju i lijep javni prostor, oni koji su visjeli okolo po dućanima, sad mogu tu provoditi vrijeme, uključiti se u javne radove… – pojašnjava Scila Sarkany, lokalna aktivistica.

Carvin Promenade Project iz tog okruga primjer je mijenjanja okruženja, strukture stanovništva: stvaranjem stambeno-poslovne zone sa šetnicom useljava i srednja klasa, dobivaju se novi sadržaji. Uključeni su lokalna samouprava, projektantska tvrtka i investitor. Investitor ne može otkupiti nekretnine izravno, sve mora proći lokalnu samoupravu: ona ima pravo prvokupa prostora. Otkupi ga, postavi pravila i tek onda proda investitoru koji ih mora ispoštovati.

The Magdalena Quarter Project obnove stambenih jedinica financirala je u prvoj fazi lokalna samouprava, ostale tri EU fondovi.

– Prije početka obnove stanari moraju dokazati da su u stanju postići dogovor, pokreću zajedničke akcije kao što je čišćenje podruma, uređenje vrta i slično. To su profili koji su navikli živjeti od nečije pomoći i osciliraju između visokih očekivanja i visoke sumnje. Bilo kakva odgoda, što je u graditeljstvu uobičajeno, shvaća se kao ekstreman događaj – govori Scilla Sarkany.

Budimpeštanske je projekte u studijskom posjetu proučavala grupa poslijediplomanata specijalističkog studija upravljanja gradom Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji vodi Gojko Bežovan. Mnogi od njih zaposlenici su Grada Zagreba, a gostovali su i predstavnici Osijeka, Karlovca i drugih gradova – ne bi bilo loše da prakse koje su vidjeli ne zadrže samo kao akademske uvide.

– Iz primjera Budimpešte može se učiti kako tranzicijski gradovi trebaju ulagati u ljudske i institucionalne kapacitete za povlačenje EU sredstava. Poučna su njihova iskustva u urbanoj obnovi kako je moguće povećati kvalitetu života ulaganjem u sadržaje potrebne građanima, surađujući s građanima i lokalnom zajednicom te promijeniti lica prije zapuštenog dijela grada. Poučna su njihova ulaganja u zeleni razvoj i u mobilnost, ponajprije podižući kvalitetu javnog prijevoza.

Jedini izgledni novac za poboljšanje kvalitete života u Zagrebu i rješavanje važnih razvojnih problema – zbrinjavanja otpada, energetske održivosti i mobilnosti je EU novac. Stoga je nužno uložiti u ljudske resurse, stručnjake koje su u stanju izložiti i braniti važne teme na EU skupovima, gdje Zagreba uopće nema, učiti iz iskustva drugih te pripremiti i provesti tako velike projekte – komentirao je Bežovan koji smatra da je ovo prioritet Zagreba, a i drugih velikih gradova.

Kad je preuzeo vlast, novi gradonačelnik Budimpešte izjavio je: "Preuzet ćemo grad iz 20. stoljeća i odvesti ga u 21. stoljeće. Budimpešta će biti zelena i slobodna, vratit ćemo je Europi." Stječe se dojam da su malene otoke Budimpešte onamo stvarno i odveli. Ali istodobno otoke na Dunavu u glavnom gradu Mađarske kupuju Orbánovi oligarsi i pokazuju onu drugu Budimpeštu. Podijeljeni grad i podijeljenu državu.

>> VIDEO Povjesničar: Putin bi u idućim danima mogao predložiti prekid vatre

Komentara 4

Avatar Tombstone
Tombstone
19:44 10.06.2022.

Clanak pun laznih insinuacija, cak i izvor ostaje anoniman, vjerovatno jer ne postoji. Bas sve sto bi o madjarskom predsjedniku rekla ultraliberalna EU klika u ovom je clanku.

SL
slavenZadravec
19:07 10.06.2022.

Blagodati orbanizma: Ne morate misliti svojom glavom jer Orban misli za vas. Ako ipak inzistirate na vlastitom mišljenju .... onda nema novca iz proračuna, a slijedi i zabrana.

Avatar Potegni!
Potegni!
19:05 10.06.2022.

Još jedan Putin, na našoj granici, samo manji i s manje snage. Sad se čini da je dobar za Mađarsku, ali nikad nije dobro da o jednom čovjeku ovisi sve. Jer kad taj jedan umre ili poludi, dobijete kaos.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?