Brojke su zapanjujuće, kila ide i do osam eura: Uvoz omiljenog voća 1200 posto je veći od proizvodnje

Nek si mami svojoj prodaju to grozdje! Od trenutka kad je grozdje preslo 2 € po kg ga vise kupio nisam, isto tako odnedavno su jabuke otisle sa 1.49 na 1.79, od tog trenutka vise niti jedne kupio nisam, a tjedno sam kupovao 5 kg. Mi kupci imamo moc novcanika, ali u glavi, na zalost, nemamo nista!

Koliko je pomogao toliko je i zla turizam nanio ovoj zemlji. Veliki vizionari pozatvarali tvornice, ugasili proizvodnju svake vrste, mi ćemo se baviti turizmom. Jedini "problemčić" je što je naš turizam trajao 2 mjeseca. Pa su ga vizionari razvukli na 3-4 mjeseca u 95 posto slučajeva. Kako je to matematički premalo, onda slijedi iživljavanje cijenama na bilo čemu. Njima su kupci majmuni koji nisu tu da postavljaju pitanja već da izvade novčanike i plate koliko su "vizionari" zamislili...uz kretenski komentar: ako ti je skupo nemoj dolaziti.

Kila grozja 8 Eura, u zemlji maslina i vina.? Pa neka. Niti ko viŠe kuha, niti sadi, niti radi.

uskoro neće imati kome prodavati a onda će biti državo pomagaj jer smo preskupi svima

Jedan od vecih problema danas u EU je da su uglavnom nekompetentni ljudi u vladajucim strukturama. Kod nas je recimo u HDZ uslo nekih 70% bivsih komunista. Danas du njihova djeca na vlasti i tako je kako je.

Skupi smo i preskupi.Pohlepni smo i to je izvor svih problema.Pohlepa.

Zar si nismo sami krivi. Potrebno je samo ne kupovat mjesec dana ništa na tržnicama i eto ti rezultat. Mladi, ovi "Z" generacija, totalne neznalice, oni su ti koji ako treba kupit će grožđe i za 20€. Da nema njih,, ne bi bilo ni Glova ni Wolt i sl. Kupuju preko njih smeće, plate više, a obično mi je to pod nosom. Teški Gotovani. Da bi znali promijenit žarulju, trk na Google.

Zaposlit ekipu sa zavoda, ministarstava i HGK u vinogradima pa će cijena past ispod 2€/kg

Kupio sam par puta ove godine grožđe u Konzumu i samo jednom je bilo solidno. Obično je nezrelo i kiselo.

Nebi to jea da je i besplatno, puno pesticida i otrova i onda se cude kad ih okine bolest i iskoci rak za koju godinu...

Izračunajte vi koliko je postotka plaćeno nekome da dozvoli uvoz.

I nek je kg i 10 eura... ja cu se snac i za sebe uvijek imat 3-4 trsa za gust i za pozobat, a oni kaj su jucer prodali hizu na selu i dosli glumit u stanove finu gospodu kojoj sad smeta kokos ramo ukutro, smrdi im pajcek, nek si setaju peseke i mackice i nek kukaju.

Svijet ima dovoljno za svačije potrebe, ali ne i za svačiju pohlepu.

Gute nas doli i još nan se rugaju

Količina novca u optjecaju. Nabumbane su plaće, a s njima i rast cijena. Istovremeno...kao potrošač svatko od nas donosi svoje potrošačke odluke, kojima utječe i na cijene. Postoje proizvodi koje iz principa ne kupujem. Nebitno mogu ili ne mogu. Također...akoo je poljoprivreda prepuštena tržišnim mehanizmima, onda nam niti ne trebaju državni paraziti uhljebljeni po nadležnim ministarstvima.

Hrvati u bankama drže preko 40 milijardi eura. To znaju strani trgovački lanci, a znaju oni i više jer ipak su sve banke u rukama tih stranaca, i ne otvaraju isti svoje lance nasumično diljem hrvatske. Isto su skužili i domaći trgovci i zato su cijene takve kakve jesu. Ljudi pare na sunce.

Ma može grožđe biti i deset eura za kilu, meni je samo važno da sam bio dva puta na koncertu našeg najvećeg pjesnika u povijesti. To zajedništvo i ljubav koja se širila koncertom je porušila sve visoke cijene.

Več ste dojadili i Bogu sa tim cijenama, ako imaš novac i ako ti je potrebna namirica kupiš ako nemaš produžiš.

Cijene voća i povrća će ići još i gore i necjerojatno je glupo reći da se tu radi o pohlepi proizvođača. Eno ga danas dijele i bacaju domaće lubenice koje ne mogu prodati po par centi. Druge godine se toto ponovi, treće odustaje od sadnje i ode u Njemačku. Četvrte nema lubenice ispod 2,5 Eura. Puno je tu razloga, a jedan od njih je što se zbog zajedničke poljoprivredne politike financira isključivo površina proizvodnje. I dok zapravo fondovi kroz poticaje pokrivaju polovicu cijene žitarica svake godine (dakle da nije tako žitarice bi bile duplo skuplje), kod voća je to oko 5% a kod povrća možda 1-2%. Dodamo tomu prirodne nepogode, vrijeme u kojem je atraktivnija djelatnost sjedenje u uredima nego rad u poljoprivredi, nekontrolirano tržište i apsoutnu nebrigu za sve probleme proizvođača voća i povrća - i rezultat je takav kakav je. Kupci su ti koji trebaju inzistirati na adekvatnoj poljoprivrednoj politici jer im je to u interesu, a ne bubati gluposti o nekakvoj pohlepi čitave branše.

Trebamo bit sretni jer svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo.