Majka Nicoliera: 'Jean-Michel uvijek mi je pričao da su Hrvati dobri ljudi. I bio je u pravu. Danas mislim i na druge obitelji'
Nicolier je postumno odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog, a u centru Vukovara pješački most preko rijeke Vuke 2014. godine dobio je ime po njemu. Godinu dana kasnije kod mosta je postavljeno spomen-poprsje Nicoliera.
Komentari 60
sjećamo se majora jna, šljivančanina ispred bolnice. zvijeri s kokardama i zvijezdama pokupili ranjene vojnike i civile. poubijaše ih protivno svim međunarodnim konvencijama. danas, ljubitelji tih istih simbola nastavljaju obračun s mrskim im braniteljima koji su koristili neke druge simbole! nevjerojatno! neviđeno!
Kaj veli Hajdaš? Nije danas nikoga doveo da posvjedoči o zločinima vukovarskih branitelja počinjenih protiv petokrake?
Koliko se sjećam, pozdrav HOSa je bio ZDS!!! A nisu bili ustaše. Šta mislite o tome,vrli hrvatski dušobrižnici?
Slava mu. Počivao u miru.
u tekstu baš i ne piše tko ga je ubio. pripadnik koje vojske i čije postrojbe. mladi koji ovo čitaju baš i ne razumiju što se dogodulo
Dali se Hajdaš Dončić i Tomašević i malo stide, ili su ravnodušni? Biće ovo drugo jer ne vole Hrvatsku i njene branitelje.
Takav ČOVIK triba biti uzor nasim mladima.Tih,miran,skroman ,dobar a kad triba hrabriji od LAVA.Nikada ama bas nikada ni nigdje miševi koji nemaju takve vrline ,a puni su ih nasi gradovi,nikome nisu dobro donijeli.Mladi ih ljudi doživljavaju ka neke veličine ii uzor ali virujte mi od njih nema niko korist.Niti obitelj,niti zajednica.Sve bahate tipove koje sam upoznao i vidio prije rata niti jedan nije bio na prvoj liniji ali baš niti jedan.Jedino za sto bi bili dobri jest da bi se nad njima moglo raditi neka istrazivanja u medicinske svrhe.JAN -MICHEL neka ti je laka hrvatska zemlja za koji si život dao.Počivaj u miru Božijem !!
Majka Nicolier je prvo rekla: "želim i drugim roditeljima da pronađu svoju nestalu djecu". Zato što zna dobro koja je to agonija. U ovom velikom danu u kojem ta njena osobna agonija ide prema zaključenju ipak je prvo spomenula druge roditelje. Ono što nas čini ljudima je sudioništvo u boli sebi bližnjega.
Nek mu obitelj nađe utjehu i mir na grobu čije posmrtne ostatke sad mogu posjetiti i zapaliti svijeću za pokoj dobre duše. 🌹
Hoće li se sa opet napraviti intervju sa Katarinom Peović pa da nam ta Jugoslovenka objasni kako je JNA skinuo petokraku sa kape još mjesec dana prije nego je ubio ovog dečka i kako je on to zaslužio jer se borio za ustaški HOS sa znakovljem HDH?
Ništa se kod petokrake nije promijenilo. Zagreb svibanj 1945. Ulazr u bolnicu i odvode ranjenike i medicinsko osoblje. Kosti zrtava proviruju desetljećims iz zemlje po Gračanima i podsljemenskoj zoni, a o zločinu se nije smjelo ni pisnuti. Vukovar 1991 - opet isti postupak, upsd u bolnicu i likvidacija ranjenika i civila koje danas otkopavamo. Jasenovac 1945 brojka od 80 do 700 tisuća mrtvih. Posmrtnih ostataka-nema. Sjetite se toga kada idući put budete slušali priču o tome tko su bili zločinci. Kosti govore sve.
Oni koji su ga mucili i ubili su imali na glavi kokarde i petokrake.
Da li se imalo stidi titov gardist titov gardist koji se sa 25 godina skrivao u podrumima, čekao pobjednika i dogurao do Pantovčaka ?
...Ovčara se kopa. ...Potočari se kopaju. ...Tezno se kopa. ...Huda jama se kopa - samo Jasenovac se ne kopa. ...Istina se kopa.
pa ti Serbi bi rodjenu mater prodali za par kuna, zar se taj problem sa likovima koji "ruci pravde nisu dostupni" ne more riješiti "izraelskon metodon"
Jean-Michel počivaj napokon u miru, u ovoj zemlji gdje si odlučio ostati za dobro i zlo...
Mene nakon ove priče zanima samo jedno: pa zaboga, zar ne možemo mi baš ništa naučiti od IDF-a?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Nakon pada grada, 20. studenoga 1991., sudbina Jean-Michela Nicoliera bila je zapečaćena. Zajedno s ostalim ranjenicima, civilima i medicinskim osobljem odveden je iz bolnice na stratište Ovčara. Prema svjedočenju preživjelih, ondje je posebno izdvojen i brutalno premlaćen. Spasoje Petković zvani "Štuka" izvukao ga je polumrtvog iz hangara, usmrtio ga metkom i iz džepa mu uzeo posljednjih 20 franaka. Njegov ubojica je zločin kasnije priznao pred sudom u Beogradu, no zbog statusa svjedoka-suradnika i danas živi slobodno u Srbiji, nedostupan hrvatskom pravosuđu.