Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Brak će opstati: Unatoč krizi i liberalizaciji nije prevladan

Prema podacima DZS-a u prvih devet mjeseci 2014. sklopljeno tek 14.606 brakova, a razvedeno ih je čak 4632
08. prosinca 2014. u 15:44 15 komentara 2872 prikaza
pilar
Foto: Marko Jurinec/PIXSELL

Andreja Brajša-Žganec znanstvena je savjetnica Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, koja se bavi socioemocionalnim razvojem djece, roditeljstvom i obitelji.

Tradicionalno društvo

Profesorica je razvojne i psihologije obrazovanja na Sveučilištu u Zagrebu te dobitnica državne nagrade za znanost. S obzirom na podatke DZS-a, prema kojima je u prvih devet mjeseci 2014. sklopljeno tek 14.606 brakova, a razvedeno ih je čak 4632, te da je lani broj sklopljenih brakova od 19.169 bio rekordno nizak, uz 5992 razvoda, nezaobilazna je tema budućnost braka.

Je li brak prevladana institucija zbog liberalizacije društva ili kriza negativno utječe na sklapanje brakova?

Brak nije prevladana institucija bez obzira na liberalizaciju društva i krizu. Istina, imamo sve više izvanbračnih zajednica i jednoroditeljskih obitelji, ali razloge za to možemo naći svuda oko nas. Ljudi kao društvena bića imaju potrebu živjeti u zajednicama, a brak je tradicionalno najčešći oblik zajednice između dvoje ljudi. Naše velikim dijelom tradicionalno društvo i očekuje od mlade osobe da uz zaposlenje stupi u brak i ima djecu. Brak danas uz nezaposlenost i ekonomsku nesigurnost ipak pruža određenu sigurnost, kada barem jedan supružnik radi. S druge strane, liberalizacija društva i današnji sustavi vrijednosti dovode do sve češćih oblika zajedničkog života izvan braka, posebno u velikim gradovima, kao i sve veće želje imanja djece izvan braka.

Istraživanja u svijetu pokazuju da su ekonomski problemi pri vrhu mogućih razloga za razvod?

Prije dvije godine na 20. godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa gost nam je bio Paul Amato, profesor sociologije i demografije obitelji sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, koji se bavi istraživanjima braka, uzrocima i posljedicama razvoda te psihičkim blagostanjem tijekom života. U izlaganju je usporedio stopu razvoda u SAD-u i Europi. Naveo je da SAD ima višu stopu  razvoda od svih europskih zemalja, a u Europi na prvim mjestima po stopi razvoda su Litva, Belgija, Čehoslovačka i Švicarska, a najmanja stopa razvoda je u Irskoj, Crnoj Gori, Italiji. Hrvatska je odmah nakon Italije, pripadamo zemljama s nižom stopom razvoda u odnosu na, recimo, Belgiju ili Švicarsku. Smatram da su danas bračni partneri mnogo manje spremni na kompromise i mnogo više nego nekad teže lagodnom životu, pa im češće više toga smeta i češće su skloni razvodu. Stoga su mogući ekonomski problemi samo jedan od razloga razvoda.

Slažete li se s izjavom vašeg oca, Pavla Brajše, uglednog psihijatra s dugogodišnjim iskustvom rada s bračnim parovima, da je svaki brak kombinacija sreće i nesreće, ali važno je sa srećom znati postupati da duže traje ali i s nesrećom da traje kraće?

Slažem se. Bračni partneri trebali bi kontinuirano raditi na svom odnosu, osigurati vrijeme za svoj odnos, konstruktivno razgovarati, biti jedan drugome na raspolaganju, ali i opraštati.

Brak zbog djece?

Ostaju li partneri u lošem braku zbog djece ili im je to najčešće izlika? Kako odsustvo sreće u odnosu roditelja i prikrivanje da su nesretni utječe na djecu?

Teško je to odgovoriti, mislim da danas postoji jako mnogo loših brakova koji naizgled izgledaju dobro, a većim dijelom je to farsa. Dio pojedinaca ostaje u takvim brakovima zbog situacije u društvu, dio se baš zato danas razvodi, dio čeka da im djeca odrastu a dio po inertnosti živi kako je živio i prije. Djeca uče po modelu i u interakciji s roditeljima oblikuju izražavanje emocija i oponašaju roditelje. Važan je način na koji roditelji izražavaju emocije i reakcije roditelja na dječje izražavanje emocija. To sve utječe na kvalitetu odnosa djece s drugima. Kad roditelji stalno viču jedan na drugoga, ne uvažavaju se ili uopće ne razgovaraju, djeca prihvaćaju takva ponašanja kao uobičajena. Ako se roditelji često koriste lažima, koristit će se i djeca. Usudila bih se reći da nesretni partneri teško mogu odgojiti sretno dijete. Rezultati našeg istraživanja pokazali su da sretnije i zadovoljnije majke više koriste pozitivnu disciplinu u odgoju, znaju postupati s emocijama djece, a manje su sklone popustljivosti i kažnjavanju.

Kako se danas stres, nezaposlenost roditelja i nesigurnost posla reflektira na partnerske odnose i na odnos prema djeci?

Obitelj je jedan od najvažnijih zaštitnih činitelja pojedinca od stresnih događaja. Dobra kvaliteta bračnog života jako je važna za funkcioniranje zdrave obitelji. U funkcionalnim obiteljima postoji emocionalna povezanost članova obitelji i ravnoteža između povezanosti i poštivanja njihove individualnosti. Ti su odnosi narušeni kad su roditelji nezaposleni, pod stresom, s nesigurnim poslom, pa nastaju posljedice za partnerske odnose i razvoj djece. Može roditelj biti jako zaposlen, ali kad je zadovoljan sobom, može se na kvalitetan način posvetiti djetetu, pa bilo to i kratko vrijeme. Nažalost, problem je zbog situacije u društvu što roditelji često nisu zadovoljni i ne posvećuju se kvalitetno djeci.

Je li danas nuklearna obitelj krhkija nego proširene obitelji prije? Je li veći teret odgoja u takvim i jednoroditeljskim obiteljima i plaćaju li u njima djeca više propuste roditelja?

Šire obitelji bile su, a i danas su, veliki oslonac mladim obiteljima. U velikim gradovima često izostaje podrška šire obitelji, stoga bi važna bila mnogo bolja podrška šire infrastrukture za mlade obitelji. Sve je više djece koja odrastaju s jednim roditeljem zbog razvoda, smrti jednog roditelja ili slobodnog izbora, no većinom su te jednoroditeljske obitelji i obitelji samohranih majki. Prof. Amato kojeg sam spominjala, zaključio je, iako je u većini studija utvrđeno da rastavljene osobe imaju više poteškoća u životu nego osobe koje nisu rastavljene te da većina studija upućuje na to da djeca razvedenih imaju više problema nego djeca čiji su roditelji u braku, da to nije posve točno. Reakcije ljudi na razvod su različite jer brzina i stupanj prilagodbe ovise o mogućnostima i okolnostima nakon razvoda.

Koliko su različita očekivanja od partnerskih odnosa u muškaraca i žena?

Dok su, primjerice, muškarcima važnije značajke poput poznavanja kućanskih poslova i vanjskog izgleda partnerice, ženama je važnija psihološka prisnost, moralnost i slično.

Zašto je danas uključenost roditelja u obrazovanje djece važnija nego što je to bila prije 30, 40 godina, kad su djeca niskoobrazovanih lako završavala fakultete, a nije bilo inflacije odlikaša?

Djeca danas provode mnogo više vremena u školi i na različitim izvanškolskim aktivnostima nego prije. Kada roditelji ne bi bili uključeni u obrazovanje djece, još bi manje poznavali svoju djecu. Nekada se mnogo mirnije živjelo. Na razvoj djeteta utječu kultura i vrijednosti društva u kojem se razvija i ne možemo pobjeći od utjecaja koje današnje društvo ima na nas. Roditelji žele najbolje djeci, kriteriji su postavljeni visoko, dobre ocjene potrebne su za upis u više razine obrazovanja. To je zatvoreni krug. Nužne su velike promjene. Kvalitetna suradnja roditelja i škole omogućuje stalno praćenje rada i razvoja učenika i pronalaženje uzroka eventualnih poteškoća, pomaže pri uočavanju propusta. Istraživanja su pokazala da funkcioniranje djeteta u školi velikim dijelom ovisi o uključenosti roditelja u život djeteta i o obiteljskom okruženju.

Imate i diplomu obiteljskog terapeuta Europskog psihijatrijskog udruženja. Koliki je utjecaj na izbor te edukacije imao vaš otac?

Da, to je točno. Uvijek su me zanimali obiteljski odnosi. Uz to odrasti u obitelji s ocem psihijatrom i psihoterapeutom ostavlja zasigurno određene tragove. No, danas se bavim samo znanstvenim radom, a ta znanja višestruko koristim u radu.

>> Otkriveno kolika je razlika u godinama idealna za savršen brak

Identifikacija djeteta s ocem i majkom ne smije se izgubiti

Suvremena obitelj se mijenja. Hoće li s napretkom znanosti, liberalizacijom društva razlike između identifikacije s ocem i majkom postati nevažne?

Uloga oca i majke te identifikacija s pojedinim roditeljem ne bi smjela postati nevažna, ne smije se izgubiti. U jednom istraživanju o emocionalnom životu obitelji pokazali smo kako je važna uloga oca za dječji socioemocionalni razvoj u predškolsko doba. Ipak, veće prepoznavanje osjećaja vlastitih emocija te bolje upravljanje s dječjima imaju majke u odnosu na očeve. U istraživanju adolescenata ustanovili smo da je djevojkama za zadovoljstvo životom važna privrženost majci i ocu te kvaliteta odnosa s najboljom prijateljicom, dok mladićima samo privrženost ocu i kvaliteta odnosa s najboljim prijateljem. Uloga oca je važna već u predškolsko doba, ali i u adolescenciji.

Eurovision Song Contest 2021
ALBINA NIJE PROŠLA
'Nikad više ne gledam Euroviziju': Pogledajte burne reakcije hrvatskih tviteraša
Oporavilište za divlje životinje u Osijeku
Briga o okolišu
Upoznajte ljude koji se brinu o divljim životinjama svaki dan
  • kreont:

    Smijem li se usprotiviti Vašim istraživanjima i na vlastitom primjeru reći kako su vrlo kriva vaša istraživanja. Naravno da se u njima osjeća opće društveno, političko masonsko društveno ispiranje mozgova. Sve više mladi na ovim područjima NE MOGU ništa, a ... prikaži još!a kamoli zasnovati sretan brak sa sretno zaposlenim roditeljima, Sa takvim hrvatska nema budućnost. Socijalne službe danas zaključuju / razvode kao na traci bez milosti i profesionalnosti.

  • Avatar pekarr
    pekarr:

    Problem je što velika većina ljudi (i muškarci i žene) većinom loše percipiraju svoje veze e jer nisu u stanju donjeti objektivan zaključak zbog prisutnosti emocija. Dodajte tome taštinu i ponos i sve skupa zalijte jednim "macho" razmišljanjem. No žalosno ... prikaži još! je što većina toga nebi postojala da ljudi nisu opterećeni estetikom i prestižem. I cure i dečki partnere biraju prvenstveno po izgledu i statusnom polozhaju pa se tek kasnije eventualno zainteresiraju za ostatak "karaktera". No, u toj "igri" oni iskreni i barem prosječno inteligentni lako prepoznaju glumce pa rijetko bivaju nasamareni jer uglavnom čekaju nekog relativno sličnog. Ovi ostali (dakle barem 90% populacije) nisu u stanju prepoznati manjak osobina koje ni sami ne posjeduju pa generalno gledajući dobiju točno ono što ih pripada. Naravno kada ljudi odluče ostati skupa "radi djece" ili "bezveze je baciti sve te godine" onda im se život pretvori u farsu koja ima tendenciju prelaska u totalnu agoniju.

  • Sve je uzalud:

    ..........naravno da će opstati.............ali danas 75% brakova nevalja i apsurd je da opstane nešto što matematički nevalja......................za brak ne bi trebalo biti niti jednog razloga da se održi ako nevalja.....................