Trebalo bi ubiti jednu budalu. Ta se osoba bavi drogom, pa kada bi ga ubio, ja bih došao na njegovo mjesto i ostvario bih veću zaradu. Ako to napraviš, dobit ćeš 200.000 kuna. Kazao mi je to Ivan Boršić, a zatim me upitao imam li kakvo oružje. Odgovorio sam mu da nemam, na što je on rekao da to nije problem. Inače, kada mi je ponudio da ubijem tu osobu i kazao koliko ću novca za to dobiti, u ruku mi je gurnuo 500 kuna.
– Evo ti, da imaš!
Novac sam uzeo, a dan poslije opet sam se našao s njim.
Znanci iz zatvora
U najlonskoj vrećici donio mi je u krpu zamotan pištolj i dva okvira bez streljiva. Uzeo sam tu vrećicu i vidio da se u njoj nalazi pištolj marke Crvena zastava TT kalibra 7.62. Prepoznao sam oružje jer sam bio u vojsci. Osim toga, bio sam svjestan da činom preuzimanja tog oružja Boršiću dajem do znanja da sam spreman učiniti ono što mi je predložio. Unatoč tome, stalno sam razmišljao da to neću i ne želim učiniti te da bih se trebao osloboditi Boršićeva pritiska...
Iskazivao je to, među ostalim, Ivica Štrk (47), koji će u petak upravo s Ivanom Boršićem (35) sjesti na optuženičku klupu zagrebačkog Županijskog suda, pred vijeće sutkinje Daniele Kustec. Tu dvojicu "starih prijatelja", koji su se upoznali na izdržavanjima kazne po hrvatskim zatvorima i kaznionicama tijekom 90-ih, tereti se za teški pokušaj ubojstva Ante Rose. Točnije, Štrka se tereti za pokušaj ubojstva, a Boršića za poticanje na to djelo. Da stvar bude zanimljivija, sva trojica optuženi su i za sudjelovanje u krvavoj pljački Fine u rujnu 2005., kada su u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu ubijena dvojica zaštitara Sokola Marića. Paradoksalno, za njihovu umiješanost u taj slučaj doznalo se upravo nakon napada na Rosu.
Prema optužnici, Štrk je, prema Boršićevu nalogu, u Rosu pucao 10. prosinca 2010. oko 20.30 na Zagrebačkom velesajmu, pred dječjom igraonicom Bibo, odmah nakon što je ovaj u Boršićevu društvu izašao iz fitness-centra XXL. Štrk je Rosi prišao dok mu je bio okrenut leđima te mu je uperio pištolj u potiljak.
Isplata na groblju
No Roso se okrenuo, počeo se hrvati s njim, a u naguravanju obojica su pala na pod. U tom naguravanju pištolj je opalio, Roso je lakše ozlijeđen, a Štrk je dao petama vjetra. Uhićen je za nekoliko dana, a u iskazu na policiji koji je dao u nazočnosti odvjetnika priznao je kako je i zašto pucao na Rosu. Taj je iskaz sastavni dio optužnice, a u priči dostojnoj kriminalističkih romana ispričao je da mu je Boršić pokazao gdje se napad na Rosu treba dogoditi.
– Nije mi spominjao ni ime ni prezime, no objasnio mi je da taj tip vozi Grand Cherokee te da mu tablice počinju i završavaju slovima ZG. Jedan dan dovezli smo se do parkirališta na Velesajmu, gdje mi je Boršić pokazao zgradu i stube. Uputio me da uđem tamo i pogledam kako sve izgleda, što sam i učinio.... Zanimljivo mi je bilo što Boršić pri ulasku u moje vozilo prevlači rukav preko dlana, pa sam mislio da ne želi ostaviti nikakve tragove. Boršić me čak vodio i do Malešnice jer je taj muškarac ondje stanovao. Pokazivao mi je zgradu u kojoj živi. To je bilo zato da, ako ga ne uspijem ubiti na Velesajmu, pokušam tamo – kazao je Štrk u iskazu na policiji.
No na Malešnici je nastao problem s vozilima jer se Roso osim terencem koristio i Smartom, koji je mnogo češće vozio. U jednom trenutku, dok su tako razgledavali zgradu i okoliš, Roso je izašao kako bi bacio smeće. Štrk je na policiji kazao da ga je i tada mogao ubiti, no nije htio. A onda ga je 9. prosinca nazvao Boršić te mu kazao:
– Sutra to treba odraditi! Mislio je na ubojstvo te je čak predložio da u jedno od vozila nešto stavimo u ispuh, kako bi mu u voznom stanju bilo samo jedno vozilo. Tada bih ga, kazao je, imao priliku ubiti – objašnjavao je Štrk.
Dodao je da mu je Boršić kazao da sve obavi baš taj dan te da će mu sedam dana nakon "posla" dio novca isplatiti na groblju u Šestinama, a dio na Bundeku za Novu godinu. Sam napad na Rosu za Štrka nije najbolje prošao jer, osim što ga nije uspio pogoditi, izgubio je i ruksak s ključevima automobila, pa se nakon napada na Rosu morao vraćati po stvari i izložiti pogledima očevidaca. Što se pak tiče pištolja s kojim je krenuo na Rosu, prema Boršićevu ga je nalogu rastavio i bacio u Savu. Odjeću koju je imao na sebi bacio je u obližnji kontejner, gdje je nakon njegova uhićenja i nađena.
