Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović, dva najizglednija kandidata na ovim božićnim izborima, imali su ovih dana znakovite skupove koji zorno oslikavaju stanje duha u hrvatskom društvu, ali nam u isto vrijeme govore i puno toga o našoj tranziciji.
Uzdanica konzervativne scene imala je u luksuznom zagrebačkom hotelu Westin “donatorsku konferenciju” na kojoj se uz birane delicije okupili uglednici s “ognjištarske” scene. Po ideji glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića, oko 500 obožavatelja Kolinde trebali su uplatiti i do 10.000 kuna za svoju izabranicu. Navodno je bio uvjet da se ne pojavljuju donatori koji su dužni Poreznoj upravi i svojim zaposlenicima, ali su drugi moralni kriteriji bili poprilično rastezljivi. Morali su se isprsiti i mnogi HDZ-ovci, što je izazvalo cinične komentare u stilu da su puno zaradili na HDZ-u pa je sada red da nešto i vrate.
Na elitnom skupu ponosno se pojavio “vlasnik” Dinama i hrvatskog nogometa Zdravko Mamić, poduzetnik i playboy Tomislav Horvatinčić i braniteljska medijska zvijezda Josip Klemm. Bilo je tu bivših HDZ-ovih premijera koji su napravili pristojne karijere i u crnom komunizmu, što se vješto prešućuje u njihovim biografijama. Na Kolindinoj večeri okupila se desničarska elita koja je vrlo umješno iskoristila “dvadeset i pet godina samostalne i suverene Hrvatske”. Desna elita uglavnom je lošije obrazovana, češće se neprilično razmeće bogatstvom, ima sirovije medijske nastupe i nema onaj suptilni društveni vez koji ima njihova inačica na ljevici.
A te predstavnike suptilnog veza mogli smo vidjeti samo dan kasnije u Domu HDLU-a u Zagrebu na predstavljanju predsjedničkog programa Ive Josipovića. Tamo su uz Josipovića glavne zvijezde bili političari Pusić, Čačić i Holy, ideološki ostrašćen aktivist Vili Matula, vjerojatno neki štićenik ZAMP-a te brojni sveučilišni profesori. Naravno, bio je tu i neuništivi Budimir Lončar koji je zapravo izravna poveznica između Tita i sadašnje lijeve elite. Društvo okupljeno oko Josipovića ima možda nešto tanji novčanik, ali je u prosjeku dobro obrazovano, vrlo sofisticirano te ima savršene kontakte, svojevrsnu pašku čipku društvenih veza i kontakata. Lijeva elita je tiha i mirna poput predsjedničkog kandidata Ive Josipovića, no svejedno jako dobro zna što hoće i uglavnom dolazi do svojih ciljeva.
Nijedna elita nije savršena, pa zašto bi onda bila i hrvatska, ali naš je problem u tome što su se ove dvije elite, koje se ciklični smjenjuju na izborima, pokazale kao potpuno nesposobne. Sebi su osigurale ugodan život, ali ne i građanima uime kojih vladaju. Ivo Josipović ulazi u utrku s hipotekom predsjednika čiji je petogodišnji mandat obilježen recesijom. Nema šef države izravne ovlasti u gospodarstvu, ali je sasvim legitimno postaviti pitanje je li napravio baš sve što je mogao da prodrma vladu. Teško će i Grabar Kitarović odvojiti svoju kandidaturu od politike koja je stvorila elitu koja ju je tako širokogrudno darivala u Westinu.
Društveni i politički sustav koji već šest godina rapidno propada izmislio je HDZ, a ova Milanovićeva vlada i Josipović nisu imali snage i volje da ga promijene. Stoga će biti zanimljivo pratiti ove predsjedničke izbore. Hoće li ove dvije neuspješne elite zadržati monopol, iako je velika većina građana nezadovoljna sadašnjim stanjem, ili će doći do promjena. Racionalno je očekivati da će doći do zaokreta, ali kad opet vidim koliko su lijevi i desni jaki, postajem jako skeptičan. Našim se političkim elitama nešto ipak ne može osporiti. Znaju jako dobro kako se ostaje na vlasti.
Rezultate rada pet godina Ive Josipovića vidimo: od kada je predsjednik svake godine je propadao BDP, mladi odlaze, povećavaju se konflikti... Koji bi tek pakao bio s njim još sljedećih pet godina.