Četvrtak. To je dan u koji pišem kolumne za subotu. Četvrtak. To je naslov pjesme koju upravo čitam i čiji će se na prozni način poredane riječi i reci u kolumnu lako prepisati:
"Kada sam bio živ, bilo je lijepo čekati četvrtak, moj najdraži dan. Tri dana s jedne, tri s druge strane, vrijedilo je prelaziti šest postaja do pouzdane sredine i obradovati se: četvrtak, četvrtak, četvrtak, malo sunce na bilo čemu, na svačemu. Obično, dani su negdje tamo, takva mi je narav; on je tu, brani oblik svega do čega mu je stalo, ne dopušta da oteče. Pjeva žuto, tuče sa zvonika, hoda, čita Superviellea, gleda djecu što se igraju u parku: on nabraja i zbraja. Kada uz mene hoda i šuti, znam da se meni obraća, a ja mu kažem: kada mene više ne bude, tebe će biti kao i dosada, to smo se dogovorili."
Otvori KEKS Pay
