Milanka Opačić u SDP-u je dugih 27 godina. Bila je i potpredsjednica Vlade, ministrica, godinama u samom stranačkom vrhu. Razgovarali smo, među ostalim, o njezinoj smjeni s mjesta potpredsjednice Sabora.
Predsjednik stranke poručio da se možete učlaniti u HDZ. Kako ste to doživjeli?
Iz nekog razloga smetam Davoru Bernardiću. No želi li da odem iz SDP-a, morat će me izbaciti. SDP je stranka u kojoj sam od početka devedesetih kada su mnogi od te stranke bježali. Povezivanje mene i HDZ-a je smiješno i izrazito zlonamjerno, no to nije prvi put. Htjeli oni to ili ne, ja ostajem i borit ću se da promijenim sadašnje stanje i otvorim prostor da SDP izabere nekog drugog na čelo stranke i opet je učini relevantnom.
Mislite da s Bernardićem stranka ne može biti relevantna?
Kako kada nemamo stav, kada predsjednik ne donosi odluke, kada povlačimo poteze kojima se ljudi smiju, čak i naši članovi stranke i birači! Bernardić misli da su mu za sve krivi PR i vi novinari. On zapravo nema nikakvog potencijala. Ljudi koji ga okružuju preko njegovih leđa rješavaju svoje privatne interese. Rajko Ostojić i Zlatko Komadine obračunavaju se s pojedincima jer to nisu mogli sa Zoranom Milanovićem. Ljudima iz Primorsko-goranske županije lakše je raspravljati o mojoj i smjeni Miranda nego o neuspjehu na lokalnim izborima jer HDZ u toj županiji ima više načelnika i gradonačelnika od SDP-a.
SDP-a je za vrijeme Milanovića nanizao pet poraza zaredom. Zašto onda niste bili glasni?
Kada je Milanović došao na čelo stranke, SDP je krenuo uzlaznom putanjom, 2011. smo dobili i izbore, formirali čvrstu većinu i proveli brojne reforme. Zbog toga smo se i zamjerili dijelu biračkog tijela, ali smo izvukli zemlju iz krize. Imali smo i loših poteza, pogotovo u kampanji kada smo otjerali birače. Najviše je to krimen Milanovića. Zato je i otišao. No loše smo prošli i zbog dijela stranke koja je bojkotirala izbore 2015. poput zagrebačke organizacije na čelu s Bernardićem.
Kako vam je Bernardić obrazložio smjene s funkcija u Saboru?
Rekao je da smo izgubili njegovo povjerenje jer smo tražili ostavku. Za smjenu sam doznala kada su me novinari počeli zvati. On je na Klubu potvrdio da je riječ o verbalnom deliktu.
Priče da će vas maknuti traju dugo. Je li se samo čekao povod?
Moja smjena s funkcije potpredsjednice Sabora potpuno je legitimna i očekivana. Predsjednik stranke ima pravo birati svoj tim i mogao je to napraviti prvoga dana kada je preuzeo stranku. Nije imao hrabrosti reći ne želim vas i mičem vas, nego je podlegao onom najgorem za SDP – kažnjavanju zbog drugačijeg mišljenja, verbalnom deliktu. Sve je jasno bilo već od prve sjednice Kluba zastupnika kada je Bernardić izabran za predsjednika. Tada je šef Glavnog odbora kazao kako su bivši ministri sramota za stranku i da nemamo što javno govoriti. Pitala sam Bernardića je li to i njegovo mišljenje? Šutio je. Uslijedila i zabrana svih mojih javnih istupa.
Neki vaši kolege kažu da niste dobro radili svoj posao?
Kad ste potpredsjednik Sabora, niste samo predstavnik stranke nego i institucije. U ime Kluba ja sam raspravljala o temama u kojima se smatram kompetentnom. Ne spadam u kategoriju onih koji misle da znaju sve od medicine do postolarstva. Bilo mi je teško funkcionirati i jer nisam dobivala stavove Kluba. Šef Kluba Arsen Bauk sa mnom komunicira preko tajnice tako da mi je nakon smjene laknulo.
Kazali ste za šefa da je predmet ismijavanja. Zašto se takve stvari ne govore u stranci?
Govorila sam gotovo na svakom sastanku Kluba, ali tamo, na žalost, predsjednika stranke ili nema ili čita novine. On ignorira sve što mu govorite. Upozoravala sam na neke stvari, govorila da imamo samo destruktivnu fazu, ne i konstruktivnu. Na žalost, oko puno stvari koje se događaju, od stanja u Agrokoru do blokiranih, nikad niste mogli otvoriti suvislu raspravu. Uvijek bi se čuo odgovor kako je sada HDZ na vlasti pa neka oni to i rješavaju.
Kod opoziva ministra Marića nije se znalo dolazite li na glasanje.
Na Klubu sam kazala da su izabrali loš tajming jer su pred vratima bili lokalni izbori i nisam htjela da se kampanja prelomi na tome. Ali mi smo opet dali prostora Mostu da preko naše inicijative bilda rejting. Da smo taj zahtjev za ostavkom Marića uputili sada, Most bi još bio u koaliciji s HDZ-om. A što se tiče mog dolaska na glasanje, istina je da je moja majka imala operaciju i da sam odlučila to proći s njom jer ima samo mene. Bernardić je na to kazao da je to jedini opravdan izostanak. Drugi dan krenula je histerija, tražila se moja smjena. Optužilo me se da ne želim glasati kao SDP, što je nezamislivo. Klub je sada potpunu podijeljen, a s podijeljenim Klubom ne možete biti uspješna stranka. I ta je podijeljenost ponajprije odgovornost šefa stranke.
Treba li očekivati frakciju?
Ne znam ima li snage za to. Čini mi se da smo jedino Mirando i ja skupili dovoljno hrabrosti da kažemo da stvari u SDP-u nisu dobre. Bernardića jest izabrala većina članova, ali to ne znači da ne treba vidjeti jesu li članovi stranke pogriješili ili nisu.
Neki i dalje zazivaju Milanovića?
Treba tražiti neko drugo lice. Povratak na mjesto zločina nikad nije dobar. Ima ljudi u SDP-u koji mogu biti lideri.
Zašto mislite da Aleksandra Kolarić ima ambiciju?
Nije li se ona javno kandidirala i dok nije bila članica stranke? Ona ima ambiciju i to je vidljivo, svojim izjavama već kadrovira, a običan je član. Čak i ako je odluka o njezinu izbacivanju bila loša, jednako je loša i ova o povratku nakon što je iz dana u dan javno govorila protiv SDP-a i odbijala naše birače. Moja je poruka biračima: Posložit ćemo se i biti uz vas. Samo se nadam da ćemo to napraviti brzo.
Partija čija se ideologija temelji na kultu poremećenog masovnog ubojice Tita i odobravanju njegovih masovnih zločina nema demokratsku perspektivu i ne može funkcionirati u sustavu bez velikog vođe. Oni su navikli funkcionirati isključivo po principu podrške u zamjenu za privilegije. Sad su u spirali propadanja došli u fazu curenja kroz lijevak u kojem je sve manje prostora i, posljedično, sve veća borba za preostali prostor.