U koje god mjesto stigne, ono u njemu ostavi trag. Nevidljiv, ali prepoznatljiv onima koji pažljivije slušaju ono što govori. Vedran Bađun, avanturist i putopisac sa složenim portfeljem aktivnosti, spaja putovanja, snimanje i pisanje na način koji istovremeno izaziva divljenje i zaprepaštenje. Voli divljinu i prirodu, prepušta se njihovom zovu i kao da ne podnosi miran život. Dok razgovarate s njim čini vam se kao da je u neprekidnom traženju mjesta koje bi ga barem nakratko zadržalo i koje će pomaknuti granice njegove izdržljivosti, snage ili ga barem iznenaditi, testirati, oduševiti i zadržati, piše Fenix-magazin.
Dok on traži, mnogi mu zavide, jer se usudio živjeti onako kako bi mnogi htjeli, ali nemaju hrabrosti. Ovih je dana na proputovanju Njemačkom i Švicarskom. - U planu su mi dokumentarci o Wiesbadenu, Mainzu, Lihtenštajnu i Luksemburgu, mjestima koje posjećujem s prijateljem Antom Terzićem. Kako živim s druge strane oceana, Europa mi je postala egzotična, smije se Bađun.
Posjetio je kuhara Nikolu Eterovića, koji vodi restoran Zur Krone Split u Taunussteinu kod Wiesbadena, i tu se rodila ideja: zajedno putovati Kolumbijom i snimiti neobičan show.
- Zamisao je otprilike ovakva: ja njega vučem kroz spartanski način života i divljinu, a on mene uči užicima i hedonizmu. Kroz naš dalmatinski dijalekt, to bi bio show za pamćenje, smije se Vedran. U Njemačku je svratio na povratku s Islanda u Kolumbiju, točnije u Bogotu, gdje živi sa suprugom Kolumbijkom Yohannom, koja je podrijetlom iz afričko-kolumbijske zajednice. Majka joj se s atlantske obale, a otac s pacifičke strane zemlje. – Malo je ljuta na mene jer se nismo vidjeli pet mjeseci, i jedva čeka da dođem. Smirila se tek kad sam joj rekao da sam već kupio kartu za Bogotu, smije se Vedran.
Pet mjeseci bez supruge, između vulkana i ledenjaka
Bez supruge, Vedran je proveo pet mjeseci na Islandu, otkrivajući zemlju u kojoj priroda priča vlastitu priču. Radio je na poslovima osiguranja i bio angažiran kao spasilac, a kad nije radio istraživao je zemlju i uživao u pogledu na vulkanske visoravni i šumu ledenjačkih rijeka. – Kad odlazim u neku zemlju, nikad ne idem turistički, volim u njoj ostati neko vrijeme i živjeti onako kako domaćini žive, kaže Vedran.
Island je ze nevjerojatna zemlja gdje se gejziri probijaju kroz tlo, vodopadi padaju s nevjerojatnom snagom, a vulkani i ledenjaci stoje u neprestanoj tihoj borbi. Klima je subarktička i oceanska, zime su hladne i oštre, a ljeta blaga, ali nema dana kada vas priroda ne podsjeti na svoju snagu. - Čistoća okoliša, geotermalni izvori i aurora borealis koja obasjava noćno nebo, daju ovom mjestu gotovo mitski karakter, kaže Vedran. Vrijeme provedeno na Islandu, kaže, bila je prava avantura, susret s divljinom i spokojem jednog od posljednjih netaknutih kutaka Europe.
Prvo mjesto gdje je okusio pravu slobodu
Vedran je rođen u Omišu u Dalmaciji, odrastao je s majkom i bratom, a još kao dječak je osjećao kako ga svijet zove. Sanjao je o divljini prašume, prostranstvima oceana, egzotičnim zemljama i odlučio svoj san pretvoriti u stvarnost. Kada je odrastao, Vedran je svoju energiju i disciplinu usmjerio u borilačke vještine. Karate, muay thai, capoeira angola...Svaka nova vještina oblikovala je njegov karakter, učila ga izdržljivosti i preciznosti. Danas je sudac borilačkih sportova i trener capoeire, a disciplina iz sporta pokazala se neprocjenjivom kada je krenuo u avanture u divljini. Njegova prva velika putovanja počela su daleko od sigurnih dalmatinskih ulica. Papua Nova Gvineja bila je prvo mjesto gdje je okusio pravu slobodu. Spavao je među koraljima i bušmanima, plivao s morskim psima, učio loviti i preživljavati u potpunoj simbiozi s prirodom.
POVEZANI ČLANCI
Drevni plemenski obredi
Afrika ga je dočekala s izazovima još većim nego što je mogao zamisliti. Živio je u plemenu, preživio napad slona i opasan susret s lavom, sudjelovao u drevnim plemenskim obredima. Svaka pustolovina učila ga je strpljenju i povezanosti s prirodom, ali i skromnosti pred njenom moći. Iskustva u divljini učinila su ga majstorom preživljavanja. Plivao je u rijekama Kostarike okružen krokodilima, preživio malariju i naučio cijeniti minimalizam. - Dovoljno mi je malo hrane, vode i sklonište da budem sretan tamo gdje jesam, kaže Vedran. Njegova životna učiteljica je priroda, a potom i lokalni stanovnici, šamani i drevne mudrosti. - Ne volim se ograničavati ni na što niti slijediti bilo koga. Volim ostati otvoren i promatrati svijet onakvim kakav jest. Kad, primjerice, boravim u Aziji, ne očekujem od drugih da vjeruju kao ja. Tamo ljudi prakticiraju budizam, hinduizam, islam, i svi normalno žive svoje živote, kaže Vedran Bađun. Sva ta iskustva skuplja poput dragocjenog blaga koje će jednog dana čitateljima otkriti kroz trilogiju koju piše. Južna Amerika, a posebno Kolumbija, postala je njegovo novo domaće tlo. Tamo je Vedran osnovao malu produkciju, snima video-putopise i piše knjige, dijeleći svoja iskustva s ljudima diljem svijeta. U Kolumbiji je pronašao i ljubav, a samim time i svoje životno utočište.
Priča koja je započela prije 15 godina
- Naša priča počinje prije više od 15 godina. To je bilo vrijeme kada internet nije bio ono što je danas. Postojale su samo SMS poruke. Dopisivao sam se s njezinom prijateljicom, ali sam joj iskreno rekao da ona nije moj tip, da više volim crnkinje. Ona je tada spomenula da ima prijateljicu crnkinju, no ni ja ni ta prijateljica, koja će kasnije postati moja žena, tada nismo bili zainteresirani, prisjeća se Vedran.
Sve se promijenilo jednog dana kad ga je vidjela na fotografiji s psom. - Ona je oduvijek voljela pse, i tada se pojavilo zanimanje. Ipak, život je imao svoje puteve, nisam išao u Kolumbiju, pa smo oboje imali druge partnere i nismo se čuli, a onda bi se opet čuli i tako je stigla ta 2018. godina, kada smo oboje bili slobodni i počeli kontakt. Jednom sam je pitao: “Što je ovo između nas?” Ona se nasmijala i rekla: “Dođi, pa ćemo vidjeti.” I tako smo se prvi put susreli, a od tog trenutka sve je krenulo, smije se Vedran. Danas, sedam godina kasnije, njihova priča traje i dalje, i kao da potvrđuje da život ponekad ima svoj savršen tajming. No, Vedranov život zahtjeva razumijevanje supruge koja i nije baš ljubiteljica njegovih “divljih” avantura.
- Ona bi radije živjela u Omišu. Tamo joj se sviđa, pa me neko vrijeme stalno nagovarala na život u Omišu. Ali meni je Kolumbija posebno mjesto, imam svoju kuću uz rijeku, prirodu. Tamo stvarno živimo sretno, kaže Vedran. Ipak, ponekad putuju zajedno, ali se tada Vedran prilagodi supruzi. - Na moja avanturistička putovanja ne ide, ne voli šatore, kukce, neudobnost. Ako joj sleti neka buba na ruku, panika! Kad smo zajedno, uzmem smještaj i sve organiziram, tada je to klasičan turizam. Prilagodim se, jer ja mogu spavati bilo gdje, a ona ne, kaže Vedran i priznaje kako ima neke čari i u balansu između njegovog duha avanturista i njezine želje za udobnošću.
Samohrana majka ima veću snagu od bilo kojeg muškarca
U Kolumbiji, kaže Vedran, plaća nije dobra, pa živi od onoga što zaradi na putovanjima i na raznim drugim poslovima. - Surađujem s specijalnim jedinicama treniramo pripadnike specijalnih jedinica te bodyguarde u kampovima, učeći polaznike borilačkim vještinama, upotrebljavanju oružja i prepoznavanju prijetnji. Na treninzima sudjeluju i muškarci i žene, a žene, posebno samohrane majke, često su hrabrije i izdržljivije, dok se fizički dio prilagođava svima, kaže Vedran.
Uroci i rane
Prisjetio se i jednog polaznika iz Afrike koji je dobio neobičnu ranu koju je doktorica nazvala “vradžbinom”, odnosno urokom, a mogla je ukloniti samo osoba koja zna raditi s energijom. - Iako rana doista dugo nije zacijelila, pomogao sam mu koliko sam mogao i on je usprkos svemu završio tečaj. Je li mu kasnije rana prošla, ne znam. Kad završe s obukom, ne ostajemo u kontaktu, kaže Vedran. O svemu tome će pisati knjigu, ima i svoj kanal „New Me“, gdje radi duže dokumentarce, a snimio je već 13 američkih zemalja Srednje Amerike, Island, a planira i Paragvaj, Boliviju. Plan mu je otići u Missouri, prijatelju koji ima vatreno oružje, trenirati i tako se pripremiti za buduće avanture. Namjerava i kajakom krenuti od kolumbijskog grada Leticie koja predstavlja ulaz u amazonski dio zemlje. Potom niz Amazonu prema Manausu, a dok to ne ostvari s prijateljem, riječkim glumcem Alenom Livarićem razvija scenarij za futurističku, apokaliptičnu priču.
Sedam godina online zlostavljanja
Već poznat u Hrvatskoj po pisanju, rapu i kolumnama koje često izazivaju rasprave, Bađun se uvijek držao dalje od reality showova i sličnih medijskih scena. No, negativna strana njegovog istupa u javnosti pokazala se kroz gotovo sedmogodišnji digitalni pakao. Kako tvrdi, osoba s kojom se upoznao online lažno se predstavila kao IT stručnjak i preuzela kontrolu nad njegovim YouTube kanalom, PayPalom, e-mailovima i društvenim mrežama. Tijekom godina snimala je njegove privatne razgovore, ucjenjivala ga i prisvojila osobne podatke te novac. Iako su policija i platforme poput YouTubea i Googlea bili obaviješteni, rezultata nije bilo. – Taj muškarac je govorio hrvatski sa bih naglaskom, stalno je mijenjao identitet, koristio moje ime i objavljivao sadržaje koji uništavaju moju reputaciju, a i moja obitelj je dobivala prijetnje, otkriva Vedran Bađun. Ipak, iskustvo ga nije slomilo. Bađun se povukao s društvenih mreža i pokrenuo novi kanal “New Me” na engleskom jeziku, a planira i novi hrvatski kanal “Sve je laž”. Možda će i ova dramatična digitalna saga jednog dana dobiti svoj knjiški epilog, u kojem će Vedran Bađun kroz vlastitu priču o online zlostavljanju pridonijeti podizanju svijesti i borbi za zaštitu od digitalnog nasilja.