Pišu: David Sassoli, predsjednik Europskog parlamenta, Charles Michel, predsjednik Europskog vijeća, Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije
Europa je 1950. godine bila u krizi. U ruševinama, doslovno i gospodarski, nakon Drugog svjetskog rata tražila je politički put koji bi jamčio da se strahote rata više nikada neće ponoviti. U tim teškim okolnostima francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predstavio je 9. svibnja te godine svoju viziju o tome kako Europa može ostvariti taj cilj: uspostavom zajedničkih institucija koje bi rat učinile ne samo nezamislivim nego i u praksi nemogućim. Njegove su riječi promijenile tijek povijesti. One su postale temelj na kojem su njegova generacija – i one koje su uslijedile – izgradile Europsku uniju kakvu imamo danas.
Raskid s prošlošću
Sedamdesetu obljetnicu Schumanove deklaracije obilježavamo u novom kriznom trenutku za Europu. U proteklih je nekoliko mjeseci zbog koronavirusa umrlo više od sto tisuća ljudi diljem našeg kontinenta, a na stotine milijuna ljudi moralo se suočiti s dosad nezabilježenim ograničenjima u svakodnevnom životu kako bi se suzbilo njegovo širenje.
Kao čelnicima triju najvećih institucija Unije, danas su u našim mislima prije svega oni koji su izgubili svoje najbliže. A svoju zahvalnost upućujemo radnicima ključnih službi koji su tijekom ove krize nastavili raditi svoje poslove. Onima koji na prvoj crti obrane, u bolnicama i domovima za starije i nemoćne, spašavaju živote, ali i zaposlenima u trgovinama i dostavljačima, policijskim službenicima i svima onima koji rade kako bi se svakodnevni život mogao nastaviti.
Zahvalni smo i na duhu solidarnosti i građanskoj odgovornosti koje pokazuju europski građani. Milijuni Europljana ponudili su pomoći drugima tijekom ove krize, na različite načine: odlaskom u trgovinu za susjede starije dobi, šivanjem maski za lice ili prikupljanjem novca za potrebite. Europa se pokazuje u najboljem svjetlu kada pokazuje solidarnost i ljudsku toplinu.
Europa je poduzela odlučne mjere kako bi jedinstveno tržište nastavilo funkcionirati, kako bi liječnici i medicinsko osoblje dobili opremu koja im je potrebna, respiratori stigli ondje gdje mogu spasiti živote i kako bi Europljani na policama svojih trgovina imali osnovne potrepštine.
Donijeli smo odluke bez presedana kako bismo nacionalnim vladama pružili fiskalni kapacitet koji im je potreban da se uhvate u koštac s krizom s kojom smo suočeni. Europski stabilizacijski mehanizam pretvorili smo u instrument za borbu protiv pandemije COVID-19. Izdvojili smo 100 milijardi eura za potporu nacionalnim sustavima rada sa skraćenim radnim vremenom, kako bi Europljani zadržali svoja radna mjesta. Europska središnja banka pružila je dosad nezabilježenu razinu potpore kako bi se fizičkim osobama i poduzećima nastavili davati zajmovi.
No moramo učiniti još mnogo više. U trenutku kada države članice oprezno i postupno ukidaju zabrane kretanja i druga ograničenja, prioritet i dalje mora biti spašavanje života i zaštita najranjivijih članova naših zajednica. Moramo nastaviti činiti sve što je u našoj moći kako bismo poduprli istraživanja cjepiva protiv koronavirusa. Uspjeh donatorske konferencije za globalni odgovor na koronavirus, na kojoj su se 4. svibnja okupili predstavnici zdravstvenih organizacija iz cijelog svijeta kako bi uspostavili suradnju u razvoju cjepiva, terapija i dijagnostike te na kojoj je u tu svrhu prikupljeno 7,4 milijarde eura, pokazuje kojom se brzinom svijet može mobilizirati oko zajedničkog izazova. Moramo nastaviti na tom putu i ostati ujedinjeni u borbi protiv koronavirusa. Europa u tome može imati presudnu ulogu.
Usto, sve države članice moraju imati fiskalni prostor potreban za rješavanje ove zdravstvene krize koja još uvijek traje. Trebamo se pripremiti i za sljedeću fazu, oporavak. Nakon što su bili u strahu za svoje živote, mnogi Europljani sada strahuju za svoja radna mjesta. Moramo ponovno pokrenuti europsko gospodarstvo. Prisjetimo se duha koji su pokazali Robert Schuman i njegovi kolege: duha inovativnosti, odvažnosti i pragmatičnosti. Pokazali su nam da su za izlazak iz krize potrebni novi načini političkog promišljanja i raskid s prošlošću. Isto čeka i nas, moramo biti svjesni da će nam za oporavak trebati nove ideje i novi alati. Moramo biti svjesni da Europa koja će izaći iz ove krize ne može – i neće – biti ista kao ona koja je u nju ušla.
Pomoć najranjivijima
Prvo, moramo učiniti više kako bismo poboljšali živote onih najsiromašnijih i najranjivijih u našim društvima. I prije izbijanja ove krize prevelik je bio broj Europljana koji su jedva sastavljali kraj s krajem. A danas je neizvjesna budućnost i pred milijunima onih koji su zbog krize izgubili radna mjesta i poslove. Posebno su pogođeni mladi i žene i njima je potrebna konkretna i odlučna pomoć. Europa mora pokazati hrabrost i učiniti sve što je potrebno kako bi zaštitila živote i izvore prihoda građana, posebno u krizom najteže pogođenim područjima.
Naša Unija mora biti i zdrava i održiva. Ova nas je kriza naučila koliko je važno slušati znanstveno utemeljene savjete i reagirati prije nego što bude kasno.
Rješavanje pitanja klimatskih promjena ne možemo odgađati, naš oporavak mora se temeljiti na europskom zelenom planu.
Moramo se i dodatno približiti građanina i Uniju učiniti transparentnijom i demokratičnijom. Konferencija o budućnosti Europe, koja je trebala započeti danas, ali je zbog pandemije odgođena, bit će ključna za razvoj tih ideja.
Ovo su vremena privremene nestabilnosti, a samo snažna Europska unija može zaštititi našu zajedničku baštinu i gospodarstva naših država članica.
Jučer smo obilježili 75. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata. Ne smijemo zaboraviti užase i barbarstvo rata i žrtve koje su bile potrebne kako bi mu došao kraj.
Danas se prisjećamo onoga što je uslijedilo nakon. Prisjećamo se generacije iz pedesetih godina dvadesetog stoljeća, generacije koja je vjerovala da se na ruševinama rata mogu izgraditi bolja Europa i bolji svijet – i koja ih je zatim izgradila.
Budemo li slijedili njihov primjer i ustrajali u solidarnosti i vrijednostima koje nas vežu, Europa može, još jednom, iz krize izaći snažnija nego što je bila.
Rusija je pretrpila razaranja kao cjeli svjet. Hvala joj i cast sto nas je sve oslobodila. Francuzi Englezi zrtvovali Cesku. Pa Hicin pohod na Poljsku i SSSR. Tek 1944 godine vidili kako gubi Njemac pa onda iskrcavanje na Normandiju. .Zastoo nisu prije otvorili zapadni front..Da nebi Rusa danas bi pricali nekim drugim jezikom