U Srbiji već osam mjeseci traju prosvjedi protiv Aleksandra Vučića i aktualne politike – u Hrvatskoj se šačica ljudi uspije tek okupiti oko prosvjeda za Palestinu. Jesmo li narod koji trpi, kojemu se svašta loše može dogoditi a da nitko ne reagira? Najprije, zašto bismo morali imati organizirane prosvjede u Hrvatskoj protiv Vlade? Nije li nam dobro, upravo onako kako to premijer Andrej Plenković tvrdi? Ne tražimo li kruha preko pogače? Je li porast plaća prije parlamentarnih izbora dovoljan za zadovoljstvo? Pokazatelji da konstantno klizimo prema dolje su egzaktni. Neke od glavnih dokaza za tu dijagnozu možemo naći u Memorandumu Svjetske banke za Hrvatsku iz 2022. godine.
PIŠE KATARINA PEOVIĆ
A pobuna protiv potlačenosti Hrvata?
Hrvatska danas ima 27% niži standard nego prije 40 godina
Komentara 19
RO
Koji je točno motiv davanju medijskog prostora ovoj? Pa stvarno.
Što ne ideš u Srbiju ako želiš prosvjede. Kupiš vuvuzelu i trubiš tamo.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Neznam gdje je Katarina živjela ili nmjerno širi neistine, ali prije četrdeset godina po standardu smo bili blizu Kube kao i sve socijalističke zemlje sa time da je u Jugi bilo ipak nešto bolje. Istina posao je imao skoro svatkoo ali kao i sad najbolje su živjeli "funkcioneri" ali ni njihov standar se nemože mjeriti sa današnjim standardom prosječnog građana. Kada si kupio osobni automobil smatralo se da si uspio u životu. Jedino se do stana ako si "snalažljiv" dolazilo nešto lakše. U srednjoj smo imali neko vrijeme nastavu skraćeno do 17 sati zbog redukcija struje, benzin nakon vožnje par nepar smo dobili bonove 30 litara za auto 5 litara motocikl mjesečno, plin u bocam je dolazio jednom tjedno i redovi su ispred moje kuće bili već od 5 h ujutro , a po kavu, ulje, deterđent i sličnu luksuznu robu smo odlazili u Italiju i Austriju. Šverc i preprodaja ovakve robe su bili normalni jer je ograničenje kupovine izvan zemlje bilo 100 DM po osobi. Neki danšnji poznati poduzetnici su tada osnovu kapitala stekli na taj naćin. Bila je ograničena dostupnost i mali izbor svih roba u dućanima , a čekanje i predbilježba za deficitne stavari normalne. Tada nam to nije bilo čudno i bilo je normalno, gotovo se podrazumjevalo jedino smo prema gastarbajterima kada su dolazili shvaćali da je negdje drugdje zelenija trava ali nismo zbog toga bili frustrirani. Zato Kato nemoj nas farbati pogotovo nas starije koji smo živjeli u Jugi.