Sastankom povjereničkoga kolegija Europske komisije s francuskom vladom
danas u Parizu Francuska će i službeno od Slovenije preuzeti kormilo
Europske unije. Slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel,
kojega su u jeku spora oko biogoriva bruxelleski dopisnici, zbog rumena
lica i nosa, prozvali “europskim manekenom za etanol”, palicu
predsjedatelja Vijeća EU još je jučer u vinorodnim Goriškim brdima
predao svojemu francuskome kolegi Bernardu Kouchneru.
U tjednu koji je prethodio novinare su slovenski ministri zasuli e-mail
porukama u kojima se hvale postignućima na svome polju. Stvarna njihova
postignuća mogu se znatno kraće izraziti, ali ni slovenski program nije
bio ni opsežan ni konkretan.
Nije stvar u veličini – sićušni je Luksemburg imao vrlo uspješna
predsjedništva – niti u upravnoj sposobnosti – Slovenija je državnu
upravu dobrim dijelom prilagodila europskoj razini. No, kao prvu od
novih zemalja članica zapala ju je predsjednička dužnost, pa joj je
glavni zadatak bio ne pokvariti ono što su prije nje ostvarili Njemačka
i Portugal, s kojima je činila prvo 18-mjesečno trojno predsjedništvo
EU od po jedne velike, srednje i male članice.
Uz veliku potporu Europske komisije, svoj je mandat uspješno završila
na razini tih očekivanja. To što su potkraj slovenskoga predsjedanja
Irci odbacili Lisabonski ugovor ne ide ponajprije Ljubljani na dušu,
iako se Rupel nije nimalo potrudio Ircima predstaviti njegov sadržaj i
značenje.
Rupel, čiji je ego slonovskih razmjera, pa se često i ponaša kao slon
među porculanom, glavni je krivac da Slovenija nije ostavila bolji
dojam. Čak si je dopustio da se u Vijeću EU svisoka obruši na svojega
litavskoga kolegu, koji nije prihvaćao otvaranje pregovora s Rusijom o
strateškome partnerstvu dok se god Moskva nasilnički ponaša prema
bivšim sovjetskim zemljama.
Podsjetio je time na svojedobni skandalozni ispad Jacquesa Chiraca,
koji je novim članicama bio poručio da “iskoriste priliku i začepe
gubicu”. Srbiji se, pak, Rupel toliko ulizivao da je čak jednu od
tiskovnih konferencija Vijeća sazvao usred beogradskoga TV dnevnika i
dopustio srbijanskome ministru vanjskih poslova Vuku Jeremiću da je
vodi umjesto njega! Na kraju, SSP sa Srbijom potpisao je mjesec dana
prije onoga s BiH, iako je potonji parafiran znatno ranije,
izgovarajući se da nije još preveden!
Hrvatska će Rupela, kao i čitavo slovensko predsjedanje, pamtiti zbog
blokade pristupnih pregovora; otvorena su samo četiri, a zatvoreno nije
nijedno poglavlje. K tome, Slovenija nastavlja blokirati dva poglavlja:
Ribarstvo, što priznaje, i Pravdu, slobodu i sigurnost, za koje kaže da
ga više ne blokira, ali ne daje ni dozvolu da se pregovori otvore.
Rupel je, što je do sada bilo nečuveno, dvostrani spor s Hrvatskom
pokušavao nametnuti na europsku agendu; Španjolska, npr., tijekom
svojega predsjedanja Gibraltar nije nijednom spomenula. Dobio je po
nosu tek kada je na Vijeću za opće poslove i vanjske odnose u veljači,
netom je Kosovo proglasilo neovisnost, a rulja u Beogradu razorila
zapadna veleposlanstva, kao prvu točku dnevnoga reda stavio izjavu
protiv Hrvatske.
A kao veliko finale, usprkos protivljenju niza zemalja članica i
neizravnim kritikama iz EK-a, Slovenija danas uvodi vinjete za
autoceste, čiji je sustav tako postavljen da zagorča život turistima
koji su namjerili u Hrvatsku.
Slovenija je tijekom svojega predsjedanja pokazala dva lica: uljuđene i
učinkovite europske birokracije te pakosnoga balkanskoga zloga susjeda.
EUROZOV
Uljuđena i pakosna Slovenija
