Veliko otkriće: Kada umre, čovjek je toga svjestan!
Osobe koje umru ipak ostaju još neko vrijeme svjesne svega što se oko njih događa, napominju znanstvenici.
Komentari 66
Kada umreš, nisi svjestan toga i ne patiš zbog toga. Pate oni oko tebe. Isto tako je kad netko lupa gluposti,kao autor ovog članka.
Preživio sam srčani udar...ničega nije bilo osim mraka...a ovisio sam o niti...samo gluhi mrak.
Je, točno je tak: Kad je moj djed umro, nazvao me i rekao da je mrtav i da žuri srediti detalje pogreba! Jedino nije stigao sam pročitati oproštajni govor!
Linda i Karolina nositeljice i temelji web-septičkog "novinararstva" u VL
Što bi rekli budisti, svi su veseli kad se dijete rodi, samo dijete place. Samo kad covjek umre, svi placu samo se on veseli što se rijeśio životnog pakla.
Ako si prospeš mozak sačmaricom, onda sigurno nastupa trenutačno crknuće.
Sva današnja znanost nije u stanju objasniti što je to smrt i što se kasnije događa sa svijesti onoga tko je umro. Još dugo vremena neće čovječanstvo spoznati misterij nastanka života, nastanak univerzuma, jel beskonačan ili ima negdje kraj svega, što je iza kraja, jesmo li jedina Inteligentna bića u univerzumu i.t.d. i.t.d. Zato su takvi članci samo nagađanja i špekulacije.
To nema veze sa mozgom. Mozak je samo aparat koji interpretira utiske uz pomoć osjetila. Duh, tj. svjesnost je nematerijalna i egzistira neovisno od mozga ili tijela. Poosobljena svijest nakon smrti postaje ono što uvijek u biti i jeste univerzalnaa tj. samo Svijest.
Smrt je jednaka stanju prije rodjenja dakle nesto sto je sasvim prirodno i ne treba se toga bojati. Ne daj boze velike patnje prilikom umiranja.
Neš ti otkrića !?
Sto bi ovi komentatori po portalu radili kad se nebi bavili politikom čak i momentima kad umiru. Nisu li ljudska bića sva jednaka ma tko sto bio i čim se bavio? Nije li smrt za sve jednaka?
Propovjednik(9:5)"Zivi su svjesni toga da ce umrijeti,a mrtvi nisu svjesni niceg,niti vise imaju place,jer se spomen na njih zaboravio."
Ne sviđa mi se to... radije ne bih gledao/ slušao / kako mi neki budući unuk prekapa po džepovima i pita " a gde stari drži lovu?"... a susjed mi tješi gospođu.... hehehe...
Nasi stari su znali da se umrlog ne smije pokopati sve dok koza pokojnika nije zuto -zelenkasta ( oko 3 dana ). Sve do tog vremena zivotna energija nije napustila tijelo i 'umrli' se moze vratiti. Poznato je podosta slucajevajeva gdje su takve 'mrtvace'pokopali.
Kakvo "veliko otkriće", to je poznato svakom prosječno obrazovanom čovjeku, no ono što znanost ne zna, i nikada neće znati, je koliko to raspadanje svijesti traje i što biva potom;tibetanske lame su tvrdile da su uspjele proći proces umiranja i i vratiti se, no njihova vjera u reinkarnacije kosi se s kršćanstvom. "Tisuće sam puta umirao, ne gasne plamen, nego svijeća.", reče netko velik.
Zbog materijalističkog redukcionizma, tapkate u mraku, odbijate svaku mogućnost postojanja nečega više, nečega duhovnog, ipak niste objasnili kako je moguće da osobe koje su bile klinički mrtve mogle vidjeti što se događalo ne samo u prostoriji gdje su umirali već i na nekoliko katova više-niže.
Ja mislim da je čovjek svjestan i kada se rodi te radi toga počne se derati iz sveg glasa jer je svjestan koliko će morati raditi do penzije
Tko vam je to sapnuo?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Pišete gluposti. Odavno je utvrđeno da ne postoji "trenutak smrti", odnosno čovjek ne umire u jednom trenutku,već da je umiranje proces, te se znanost ni do dan danas nije usaglasila oko definiciji smrti, odnosno oko toga što smrt jest, kad nastupa, odnosno kad se čovjeka doista može smatrati mrtvim. Jedino što imamo je tzv klinička smrt, ali se svi slažu da niti klinička smrt ne znači bezrezervno da je čovjek mrtav, jer je moguće čovjeka oživjeti i nakon kliničke smrti.