Znanstvenici objavili: Kada umre, čovjek je toga svjestan!
Osobe koje umru ipak ostaju još neko vrijeme svjesne svega što se oko njih događa, napominju znanstvenici.
Komentari 82
Koliko je ovo zastarjelo. O tom fenomenu se piše od 70ih godina, a bitna djela su objavili, s modernim pristupom,Pim van Lommel i Bruce Greyson oko 2010. Obojica su liječnici, bili su pristaše materijalističkog uobičajenog tumačenja-no napustili su ga. Sam Parnia isto radi na tom, godinama, no nije uspio doći do nekih jasnijih rezultata zbog složenosti pokusa i visokog stupnja smrtnosti pacijenata. On je ozbiljan istraživač, no za sada nije uspio dokazati materijalističju hipotezu (a bilo ih je oko 5, i odbačene su napretkom medicinske tehnologije).
Zamisli sve što postoji, sve, baš sve je ocean svijesti, usporedi ga sa oceanom na zemlji, on je slan zar ne, sastoji se od zrna soli? Prije rodenja smo dio tog oceana svijesti, radanjem se materijaliziramo, odvajamo kao jedinka baš kao zrno soli što postaje jedno jedino u sveukupnosti slanosti oceana kada ga iz njega izdvojimo, smrcu se vracamo "doma" postajemo sve što postoji-SAMA SVIJEST baš kao i zrno soli kad ga vratiš u ocean, stopi se s njim i postane dio njega! Dakle smrt ne postoji, samo promijenimo stanje svijesti, mozak je primopredajnik kojim rezoniramo sa sviješcu ali dobivamo fragmente a misaoni procesi ih sekvenciraju. Prosto ko pasulj :)
Padneš u komu srce radi nisi ničega svijestan (bio sam deset dana u komi), spadneš u sesvjest, srce radi, a nisi svijestan ničega, a kad umreš, srce ne radi, mozak a mozak je svijsetan da su umro, tu mi nešto ne štima, da li ti znastvenici su pali u komu ili u nesvjest?
Osim Isusa za kojega vjerujemo da je uskrsnuo , nijedan čovjek se nije uspio vratiti iz smrti pa da nam posvjedoči o onome što je doživio ali opet postoje svjedočanstva brojnih ljudi koji su bili na rubu smrti recimo onii koji su doživjeli neke teške nesrece i bili u stanju kliničke smrti a koji ne samo da su bili svjesni onoga što im se događa nego su i doživjeli da im se duh odvojio od tijela i da su promatrali svoje tijelo na bolničkom krevetu dok im se lječnici bore za život .
Ja sam bio 2 puta u komi, nakon 2 raslicite nesrece. Jednom u armiji tokom osamdesetih I zatim u prometnoj nesreci u 2017. U drugom slucaju sam video sebe mrtvog na cesti I ljude oko mog tjela govoreci da sam mrtav. Govorio sam im da nisam medjutim nitko me nije cuo. Nisam mogao mrdnuti ni malo ni sa jednim djelom tjela da bih dokazao ljudima da nisam mrtav. Tek nakon mozda 2-3 minute, kad je dosao bolnicki auto, poceo sam opet osjecati moje tjelo, medutim nisam jos mogao mrdati. Poceo sam trepkati tek u bolnickim kolima kad su me vozili prema bolnici. Poslije toga sam dugo o tome razmisljao I dosao sam do zakljucka da bi me tako I mogli pokopati a da jos nisam potpuno mrtav. Uzasan osjecaj da bi mogao bit ziv zakopan a de nikome nemogu objasniti da sam jos ziv.
Svaka čast na utješnom tekstu. Bas ste me razveselili.
Ovo je sasvim logicno
Što to govori za osobe kojima se vade organi za transplantaciju. To znači da ti ljudi umiru znajući da ih se obitelj odrekla. Znači li to da osjećaju paklene muke dok im liječnici komadaju tijelo bez anestezije?
Nije čovjek tko ne umre 😊
odličan poticaj za potpisivanje darivanja organa,još se nisi ni ohladil,mozak još radi a šintari te komadaju.mora bit predivno iskustvo,pogotovo za život s one strane.
J......š današnje novinarstvo i medije.
Vrlo interesantno.
Nisam siguran Ali, znam kad neko lupa gluposti!
Radi o tzv. "Spam Science" ili "Predatory Journals", ukratko, časopisima koji objavljuju "znanstveno smeće", za lovu, naravno, bez ikakvog znanstvenog temelja. Jednom rječju, senzacionalizam.
Drobili te ga drobite!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Smrt je samo vračanje k svijesti ili ti kraj igrice Života.Tada slijedi sređivanje računa.