Kada novorođenče grčevito stisne pruženi mu prst, nema koga ne razgali premda je riječ o nagonskom postupku “zaostalom” iz davnih vremena. Takvih, uvjetno rečeno, zaostataka današnji čovjek ima mnogo, a za većinu i ne zna. I dok su nedavno strani mediji opisali, primjerice, Darwinovu točku na uhu ili mišić na tabanima potpuno nepotrebnim ostacima evolucije, prof. dr. sc. Ivor Janković poručuje da moramo razumjeti evoluciju i način na koji djeluje.
– Jedan od evolucijskih mehanizama je prirodna selekcija i kad ljudi kažu da nam nešto što je preostalo ne treba, onda misle na djelovanje prirodne selekcije. No, ako je nešto bilo korisno pa je preostalo i prestalo nam biti korisno, to ne znači da će selekcija uvijek to izbaciti. Ne šteti pa ne mora biti izbačena neka odlika, a ipak je veći problem što mi još uvijek ne znamo važnosti pojedinih odlika ljudskog tijela – kaže ovaj stručnjak iz Instituta za antropologiju dodajući da je trend upravo evolucijska medicina.
To znači da se u medicini, kako objašnjava, ne ide više samo u liječenje neke bolesti nego se pokušava razumjeti što je bilo u prošlosti. Kako kaže, lijekovi će ići u individualnom smjeru jer nije za svakog sve dobro, a to se može samo putem evolucijskog pristupa medicini kako bi se razumjelo zašto u nekim populacijama na nešto imamo toleranciju.
– Nekoć je anemija srpastih stanica bila prednost jer se pokazalo da su takvi anemični ljudi otporni na zarazu malaričnog komarca i zbog toga imaju veće izgleda za preživljavanje. Sada nam to nije važno kada smo iskorijenili malariju u velikom dijelu svijeta. U zapadnom svijetu je umnjak nepotreban i u nekim zajednicama u Aziji uopće taj zub ne raste, ali neandertalcu je to bio dodatan zub za obradu hrane – objašnjava prof. Janković.
>>Bakterije u ljudskim crijevima stare najmanje 15 milijuna godina
Otvori KEKS Pay
