Jesmo- nismo, kakve to u konačnici ima veze? Dok ne budemo moći, tjelesno, prevaljivati velike udaljenosti u kratko vrijeme ili dok ne budemo moći manipulirati prostor-vremenom, nebitno je ima li života u svemiru.

Stephen Hawking: - "Da gustoća materije u svemiru nije upravo ovolika, već neznatno veća ili manja, život se u njemu ne bi pojavio" - a matematički su mogući upravo takvi, sterilni svemiri, ili onaj potpuno prazni, ili onaj u kojemem se život pojavljuje na svima planetima na svima bezbrojnim galaktikama, ili onaj sa životom na samo jednom jedinom planetu u cijelom svemiru. I nisu to sve moguće kombinacije.

Zaboravite one prekrasne „hubbleove“ naknadno obojane slike jer svemir izgleda točno onako kako ga vi vidite, tama s brojnim svijetlim točkicama. Ali ono što ne vidite ili, možda, ne znate – svemir je mjesto u kojemu "smrznuta" hladnoća, smrtonosne radijacije,, kataklizme nezamislivih razmjera i objekti koji iskrivljuju prostor i vrijeme ne dopuštaju ni pomisao o stvaranju života, ali je jedino gdje je stvoren. Dakle, u paklu svemira trebalo je stvoriti „raj“, a to se moglo postići samo fino podešenim prirodnim konstantama, koje moraju rezultirati pojavom života u njemu. Ili, što bi astrofizičar Stevena Weinberg rekao: - "U kvantnoj kozmologiji antropsko načelo je ideja da konstante prirode moraju poprimiti vrijednosti koje dopuštaju postojanje života i inteligencije u svemiru." - I ne samo to, već je taj raj potrebno smjestiti na najmanje rizično mjesto, rub galaktike, daleko od razornih procesa u njenom centru. Upravo tamo gdje je i smještena naša Zemlja, jedini nam poznati raj u svemiru.