Tri godine nakon koncerta u rasprodanoj maloj dvorani Doma sportova,
splitski reperi TBF vraćaju se u Zagreb, gdje će nastupiti 20. veljače
u organizaciji Radija 101 u velikoj dvorani Doma sportova.
Ne zaboravi stihove
– Bit će više od dva sata svirke – otkriva pjevač i tekstopisac grupe
Saša Antić. – Razglas će biti vrhunski, imat ćemo i videoprojekcije, u
scenu će biti ukomponirani radovi iz Galerije Tutnplok. Međutim, nije
ni velika dvorana više najveći zalogaj, jer sad imamo Arenu – kroza
smijeh zaključuje Saša.
Grupa je, kaže, odlično uvježbana, a Saši je najveći problem to što se ponekad dogodi da zaboravi stih.
– Nekad mi odlutaju misli i tada ili izmišljam ili se odmah zakvačim za
sljedeći stih. Ili mi uleti Mladen, kao što i ja njemu uletim ako on
zapne – priča Saša.
U ranoj fazi grupe, kad je uz gotovo nikakvu opremu, na trošnom
kasetofonu pravio prve semplove, taj Splićanin nije ni slutio da će TBF
steći toliku popularnost. Čovjek koji je zarađujući za kruh svojedobno
radio i kao noćni čuvar ili pak pomoćni zidarski radnik, danas se bavi
isključivo glazbom, jer to je – najbolje što zna.
Život u recesiji
– Odlučili smo da nećemo raditi ništa osim glazbe. Dok god možemo tako živjeti, OK.
Unatoč velikoj popularnosti, TBF-ovci se ne povlače po naslovnicama žutog tiska.
– Diskretni smo, ne pravimo skandale, pa nismo zanimljivi tabloidima.
Čak ni groupie djevojkama. Jer, ako postoje neke koje nas prate, to
mora da su ninje, jer mi ih ne vidimo nikad – kaže Saša, te dodaje u
šali: – Ali ima vremena, nije još kasno da se iskompromitiramo!
Jedan od najcjenjenijih pisaca društveno angažiranih tekstova na hrvatskoj sceni osvrnuo se i na sadašnju recesiju.
– Osobno ne strahujem od krize, jer naučio sam se živjeti i s pet kuna
u džepu. Znam da se sve vrti oko novca, ali ja se nisam počeo baviti
glazbom zbog toga. Ali, znam da ova kriza neke jako pogađa. Ljudi
ostaju bez posla, ubijaju sebe i svoje najbliže. Eto do čega je društvo
dovelo pojedinca. Osim toga, ovaj sistem potiče ljude da stalno troše.
Ja sam čokoladu “mars” prvi put vidija sa 14 godina. A čokolino – ni
sam ne znam kad sam ga prvi put jeo. Mater mi je pravila griz i kakao,
to mi je bilo slađe od čokolina. A i jeftinije je triput – zaključuje
Saša.
TBF: Još nije kasno da se iskompromitiramo
