Nevjerojatno nježan i tužan, Borbély piše o onome najgrubljem što u svijetu postoji
Prvo ćemo o pjesmama, jer je, kao i u slučaju Sylvije Plath, pjesništvo ne samo upečatljiviji dio njegova opusa, nego, na neki način, pjesme tumače i najavljuju roman. Pritom, kao ni u slučaju Sylvije Plath, pitanje forme i žanra nije tradicionalno postavljeno, niti bi s čitateljske strane imalo smisla izgovarati ono vječno i glupo: nisam sklon/a poeziji, ne razumijem to, ne mogu čitati itd.