Predstojeći lokalni izbori mogli bi predodrediti ključne političke, ekonomske i opće društvene trendove u sljedećih nekoliko desetljeća. Naime, iznenađujući rezultati izbora za Europski parlament upozorili su da na hrvatskoj političkoj sceni nažalost posebnu važnost mogu dobiti desni i lijevi populizmi. Umjesto da se kao društvo uravnotežimo oko centra i odradimo ono što zdrava logika nalaže, a što se pretvorilo u otrcanu frazu i zove se korjenite strukturne reforme, mi bismo se mogli rastrčati u oba radikalno kriva demagoška smjera.
Pritom je zanimljivo da se i desni i lijevi populizam vrlo lako sreću i dogovaraju kad su u pitanju dokazano loša rješenja poput zaustavljanja privatizacije ili održavanja visoke razine važnosti države u općem gospodarskom životu. Ako lokalni izbori potvrde da se političarima u političkoj utakmici isplati skretati više lijevo i desno kako bi lakše skupili glasove, vrlo je vjerojatno da će zemlja na jako dug rok otići potpuno krivim putem i, vrlo vjerojatno, stići do eksterne nelikvidnosti, odnosno bankrota.
Taj nelagodni osjećaj pred sljedeće lokalne izbore pojačavaju priče o neodgovornim osobama koje godinama na lokalnoj razini profiliraju hrvatsku političku scenu. Te osobe prema svim istraživanjima imaju vrlo veliku šansu zadržati svoje pozicije. Prvi na rang listi popularnih i neodgovornih sigurno je gospodin Milan Bandić. On se proslavio dokazano lošim vođenjem grada, ponajprije potpuno neodgovornim trošenjem novca od obveznica na nekretninske špekulacije, te guranjem silnih problema pod tepih. Čak i kad gospodin Bandić ne bi dobio izbore, potpuno je jasno da ni neki novi, fenomenalan gradonačelnik ne bi u jednom mandatu mogao riješiti sve probleme koje je Bandić marljivo gomilao. Usto je gospodin Bandić poznat i po tome da je protiv njega podneseno više od 300 kaznenih prijava. Što ako neka od tih kaznenih ode do kraja? Je li mudro podržati čovjeka kojem se može dogoditi da ne može odraditi mandat do kraja? Bilo kako bilo, mi smo društvo puno bandića i uvijek spremno dati šansu Bandiću i nekim novim bandićima. Nije slučajno da nam se ne događaju oni pravi, odgovorni lideri.
Iako je Bandić u desetljećima svoje vladavine demonstrirao jedino kako se jedan industrijski grad pretvara u seosku palanku po izgledu i mentalitetu, zanimljivo je gledati kako u njegovu listu svoj ugled s nevjerojatnom lakoćom gura niz serioznih imena. I tako daju punu podršku pokretu opće neodgovornosti. Mogu oni sad pričati koliko hoće da je problem grada Zagrebački holding, a ne Grad, odnosno Bandić, ali je svakom pismenijem Zagrepčaninu jasno da je sve ključne probleme Grada Zagreba proizveo upravo Bandić koji je doslovno rasprčkao posuđen novac koji je trebao uložiti u gradsku infrastrukturu, a sad nešto trubi o neodgovornosti Holdinga. Super, svi mu dajmo podršku da nas još više unazadi.
Ako pobijedi na izborima, za Bandića će se moći reći da je prerastao u simbol neodgovornosti biračkog tijela prema samima sebi. Bandić je svojevrsni spoj lijevih i desnih populizama u jednoj osobi. On nema program, javnosti nudi tek obećanja (čitaj: trošenje novca poreznih obveznika), pričice, poštapalice i ne baš duhovite pošalice.
Ukratko, čak ni činjenica da birački mentalitet u Hrvatskoj ne penalizira populiste čak ni kad su uvučeni u raznorazne mutne rabote uopće ne znači da su naši birači posebni u nesposobnosti da prepoznaju kvalitetu. Uobičajena je pojava i u zapadnom svijetu da test demokratskih izbora vrlo lako prolaze svakojaki šarlatani, dok ozbiljni, radišni i odgovorni vrlo često broje dobivene glasove jadnim troznamenkastim brojevima. Međutim, razina nepogrešivosti kojom naše sredine uporno biraju šarlatane (što npr. reći o slučaju Kerum), ipak je tolika da moramo zaključiti da ova zemlja neće imati puno sreće na ekonomskom planu sve dok se dramatično ne poboljša opća razina educiranosti biračkog tijela. Sve u svemu, možda na nešto nadođemo za 30-40 godina.
>> Bandić: Moja lista za Skupštinu može komotno biti lista za Sabor
