Čini se da je povez na očima božice pravde katkad dobrodošao da skrije
njezine suze i sram u okolnostima kakve su zatekle naše suce i ostale
pravosudne dužnosnike.
Po tko zna koji put pokazalo se da je sudbena vlast u nas doslovno
treća “vlast”, a to da je “samostalna i neovisna” samo je milozvučna i
naoko svima razumljiva rečenica iz Ustava, koju su tek pokojim vapajem
pokušava zaštititi. Obrana neovisnosti pravosuđa na pitanju smanjena
plaća u doba recesije unaprijed je osuđena na propast. Koga briga za tu
akademsku raspravu.
Jer, zašto bi suci bili svete krave? Ili, dovoljno je sjetiti se
sudskih zaostataka i zastara, pa nekoliko skandaloznih odluka i
obrazloženja o rukovanju i precima, ili nekolicine čudaka koji su
zalutali u pravosuđe... Slaba je vajda tumačiti kako su to medijski
eksponirani ekscesni izuzeci u radu oko 2500 pravosudnih dužnosnika
koji donose stotine tisuća odluka ili da su maćehinski odnos, loši
zakoni, neodlučnost i strah političara prema nužnim reformama ponajveći
generatori sporosti pravosuđa.
Pedesetak milijuna kuna uštede na pravosudnim plaćama također je
nezanemariv populistički argument iako su veći iznos korisnici
proračuna lani potrošili na reprezentaciju, a i ove su godine
predvidjeli potrošiti oko 50 milijuna kuna. Tko vjeruje, a i tko se
uznemirava blijedim argumentima Udruge hrvatskih sudaca kako bi
posljednji događaji mogli izazvati daljnji odljev kvalitetnih kadrova
iz sudstva.
Politika će naći zamjenske igrače bez obzira na posljedice, a i tko će
– osim sudaca samih i resornog ministra – u godini štednje braniti
njihov platni status. Sve je to izvršna vlast znala i zato se tako
beskrupulozno – glumeći uz pomoć svojih saborskih zastupnika trodiobu
vlasti i odrađujući formu – obračunala sa samostalnošću i neovisnošću
pravosuđa.
Bez najave, bez ikakvih pregovora i većih obrazlaganja, Vlada je
ocijenila “potrebnim i nužnim jasno propisati da se osnovica za obračun
plaća sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika određuje posebnom odlukom
Vlade RH, a ne kao što je to do sada bilo propisano”. Tu odluku protiv
pravosuđa već je prihvatio Saborski odbor za pravosuđe i time utro put
da i zastupnici odrade svoj obred dizanja ruku.
Krajnje je licemjerno da je Vlada odluku donijela na sjednici na kojoj
su odlučili postrožiti kriterije za privilegije zastupnika koji će sada
“tek” sa 25 godina staža i 60 godina života, muškarci, a žene sa 55,
moći u mirovinu. Od svih javnih funkcija, pravosudni dužnosnici uživaju
najmanje privilegija, ne smiju imati dodatnih prihoda, imovina im je
pod nadzorom, a i zbog svoje uloge u društvu pod paskom javnosti
osuđeni su na ipak asketski život (problematičan je i odlazak na
koncert), lišeni su mobitela, auta, uskraćeni su i u obračunu mirovina,
božićnica... Naravno da neće propasti zbog smanjenja plaća.
No, bez obzira na princip solidarnosti koji se nameće, loše je za sve
nas da na vaganje pravde odlazimo kod onih koje muče egzistencijalni
problemi. I zbog toga su suci trebali biti posljednji, a ne prvi na
kojima treba štedjeti, a politika je suptilnije i bez poniženja za
sudstvo trebala odraditi privid o trovlašću.
U POVODU
