Zvonimir Srna (21) mogao bi večeras debitirati za PPD Zagreb u susretu rukometne Lige prvaka protiv Flensburga.
– Imao sam ovih dana temperaturu, tako da ne znam hoću li biti među 16 igrača – kaže Zvonimir, koji je prvi dio sezone igrao za Goricu kao posuđeni igrač PPD Zagreba.
– Do petog razreda osnovne škole igrao sam nogomet. Ništa iznenađujuće jer je moj tata Renato Srna bio nogometni vratar. Branio je za Neretvu iz Metkovića kada je bila član Prve HNL, u sezoni 1995./1996. – ističe Zvonimir.
Tata me vodio na Poljud
No, nogomet ga nije previše zanimao...
– Bio sam prosječan nogometaš i igrao na desnom boku, kao moj proslavljeni stric Darijo Srna. Kako je Metković ipak grad rukometa, odlučio sam se promijeniti sport. I nisam pogriješio. Imali smo sjajnu generaciju kadeta koja je 2011. godine osvojila naslov prvaka Hrvatske. Sjećam se da smo u finalu pobijedili Viroviticu. Metković je bio domaćin završnog turnira, a na našim utakmicama dvorana je uvijek bila puna. Kao nekada kada je Metković igrao u Ligi prvaka.
Kada ste već spomenuli strica Darija...
– Moj tata i Darijo su braća. Tu i tamo čujem se sa stricem. Kada sam bio mali i imao pet-šest godina, tata me vodio na Poljud kada je Darijo igrao za Hajduk. Na žalost, Darijo još nije imao priliku da mene gleda uživo, ali se nadam da će se i to uskoro dogoditi. Znam samo da prati moj razvoj, voli gledati rukomet, pa smo znali komentirati utakmice netom završenog Europskog prvenstva u Austriji, Norveškoj i Švedskoj – napominje Zvonimir.
Nakon završetka srednje škole, upisao je Ekonomski fakultet u Dubrovniku.
– U to vrijeme igrao sam za rukometni klub Dubrovnik, koji je imao ambicije plasirati se u Premijer ligu. Za trenera je došao Zlatko Saračević. U početku sam živio s bratom koji je ondje studirao, no kada se brat vratio u Metković, ostao sam u Dubrovniku živjeti sam. Fakultet mi nije baš išao, pa sam se odlučio potpuno posvetiti rukometu – iskren je Zvonimir.
Kako vam je bilo živjeti u Dubrovniku?
– Odlično. Jedini je problem bila gužva u gradu koja bi počinjala već u travnju. Ipak je Dubrovnik veliko turističko središte. Što se tiče gledatelja, imali smo svoju publiku, ali se u Dubrovniku najviše gledaju vaterpolisti Juga – priznaje mladi igrač Zagreba.
Nakon što je s Dubrovnikom ušao u Premijer ligu, zvao ga je PPD Zagreb i odmah ostavio na posudbi u Dubrovniku. Potom je posuđen Gorici, gdje je igrao prvi dio sezone.
I ja imam svjetsko srebro
– Jednog dana mi je Andrija Nikolić, trener Gorice, rekao prije treninga da se vraćam u PPD Zagreb i da ću potpisati profesionalni ugovor. Ostao sam iznenađen. I tako sam započeo s Veselinom Vujovićem pripreme za drugi dio sezone. U svim pripremnim utakmicama igrao sam uglavnom u obrani i mislim da je trener bio zadovoljan – nada se Zvonimir.
Bio je dio reprezentacije koja je prošlo ljeto osvojila svjetsko srebro u Španjolskoj.
– Već sam godinu prije trebao ući u juniorsku reprezentaciju, ali sam ozlijedio kuk igrajući rukomet i morali su mi ga šivati. Na Svjetskom prvenstvu se nisam baš puno naigrao pored Šarca i Jaganjca, ali glavno da smo osvojili medalju. Drago mi je zbog srebra jer mi je to bila posljednja juniorska godina. Sad se moram potruditi da jednog dana postanem i seniorski reprezentativac. Od te generacije, Šarac i Jaganjac već su igrali za seniorsku reprezentaciju, a Vekić, Mileta, Grahovac i Martinović bili su s njom na pripremama. U PPD Zagrebu smo zasad trojica, Grahovac, Vistorop i ja, a Vekić je otišao na posudbu u Dubravu.
I dok je Dubrovnik bio blizu njegova rodnog Metkovića, Zagreb je puno dalje...
– Najviše mi u Zagrebu nedostaje brodet od jegulja, a jako volim i žablje krake. Doma idem samo ljeti, kada imam slobodno. Tada obvezno idem na more, najčešće u Klek. Znam s prijateljima otići i na Neretvu, ali ne lovim pastrve kao Marić i Šego. U Zagrebu se najčešće družim sa Slovencem Vlahom, koji stanuje u istoj zgradi gdje i ja, te s mojima odozdo.
Hoće li netko od roditelja doći danas u zagrebačku Arenu?
– Ne. Daleko je za putovati, a još i ne znam hoću li debitirati – zaključio je Zvonimir Srna.
