Dr. sc. Zlatko Mateša (67) jučer je doputovao u Rio, na svoje sedme Olimpijske igre u ulozi predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora. Na ljetnim Igrama, tu dužnost bivši premijer obnašao je dosad u Ateni, Pekingu i Londonu pa kaže:
– Organizacijski, meni su najbolje bile Igre u Pekingu jer je Kina, kao najnapučenija zemlja, sve savršeno organizirala. Po medaljama naših sportaša, najuspješniji je bio London, jer smo sa šest medalja bili 25. od 204 zemlja. Što se pak tiče nekog osobnog zadovoljstva i iskazane radosti, rekao bih da je posebna bila Atena.
U Ateni su rukometaši drugi put bili zlatni, i bili su kolovođe dobrog raspoloženja, no Mateša te Igre najviše pamti po dvojici tenisača.
Najdraža medalja tenisača
– Imali smo tamo sjajnu Hrvatsku kuću i nikad neću zaboraviti kupanje u bazenu Ivana Ljubičića i Marija Ančića nakon osvojene bronce. Taj meč je trajao jako dugo i bio je za ljude jakih živaca i, ako su negdje začeti moji srčani problemi, onda je to vjerojatno bilo tada. Ta dvojica sportaša, to su ljudi koji doista mogu biti drugima za primjer jer su se u njihovom slučaju spojile vrhunske sportske i ljudske kvalitete.
Za razliku od mnogih njegovih kritizera, koji u tome vide njegovu glasačku mašineriju, Mateša se ne protivi nadiranju novih sportova.
– Nedavno sam gledao Pannonian Challenge i vidio koliko se puno mladih ljudi bavi adrenalinskim sportovima koje ja možda i ne razumijem. Mnogi će se začuditi što će neki od tih sportova vrlo brzo ući u olimpijsku obitelj jer dolaze novi naraštaji. Uostalom, koliko znam, skateboard se već kandidirao za olimpijski sport.
S druge strane jedan stari i komercijalno moćni olimpijski sport vratio se nakon 112 godina i razočarao.
– Golf se neslavno vratio u olimpijsku obitelj i kako je došao, tako će i otići. Ovo što su napravili vodeći svjetski golferi, ispod je svake razine. To je takvo podcjenjivanje Olimpijskih igara i stavljanje do znanja da je novac Bog i, ako nema novčane nagrade, oni ne žele doći, ali ne žele to izravno priznati, nego izmišljaju komarce kao glavni problem. A zaboravljaju da im se na Floridi aligator šeta po golf terenu.
Je li predsjednik HOO-a doputovao s kakvim strahovima vezanim uz opasnost od terorizma, uličnog kriminala, zaraznih bolesti...?
– Takvi ili slični problemi postali su uvertira svakim Igrama koje su uglavnom završavale kao “best ever”. Sjetite se samo što se govorilo nekoliko mjeseci prije atenskih Igara, tražile su se alternativne destinacije. Uz Peking vezala se priča s Tibetom i problematikom ljudskih prava... Brazil je podijeljena zemlja, golemih socijalnih razlika, u kojoj je puno općeg kriminala, ali zasad nema terorizma. Uostalom, Igre će osiguravati 85 tisuća vojnika i policajaca, dvostruko više nego u Londonu. Vjerujem da će biti incidenata, no budu li se ljudi držali određenih pravila ponašanja mislim da će toga biti minimalno.
U skladu s tim naši su sportaši prvi put potpisivali ugovor o obvezi poštovanja tražene discipline na OI.
– Bili smo u stalnom kontaktu sa svima onima koji su zaduženi za opću sigurnost hrvatskih građana izvan naše zemlje. Moram se zahvaliti ljudima iz SOA-e, vrsni su poznavatelji prilika koje vladaju u Brazilu. Ti ugovori su zapravo samo upozorenje, pozivanje na maksimalni oprez, no kada su u pitanju hrvatski sportaši ja sam uvjeren da takvih problema neće biti. Uostalom, nismo ih imali niti dosada u Olimpijskom selu, niti najmanji incident vezan za sigurnost ili bilo koji drugi aspekt boravka sportaša u Selu.
Ovaj put izvan Sela su samo jedriličari koji imaju svoje izdvojeno selo u Marina da Gloriji. A njima, unatoč naraštaju kakvog nikad nismo imali, nikako da se zalomi olimpijska medalja.
– Kada vidite sve njihove dosege na svjetskoj razini, a imamo nekoliko posada koje su neprijeporne svjetske klase, ja stvarno želim vjerovati da je Rio mjesto njihova konačnog obračuna s tom lošom tradicijom.
Sve iznad Londona je super
Bjelosvjetski prognozeri nam u Riju predviđaju osam medalja, što bi za dvije medalje bilo više od dosad rekordnog Londona.
– Sve što bi bilo iznad Londona bio bi golem uspjeh. Mi silno želimo da oni osvoje medalje, no oni to žele više nego mi i ne treba im nikakav moj stimulans.
No, ovaj puta po prvi puta uoči nekih Igara imamo dva izrazita favorita za zlato, Sandru Perković i braću Sinković.
– Ja bih rekao da je to i Snježana Pejčić, sudeći po njenim plasmanima i svjetskom rekordu, a mogli bi ih se još naći, no treba ih pustiti da to u miru odrade. Uostalom, i vaterpolisti i rukometaši su kvalitetni kandidati za medalju. Kad sam vidio kako su rukometaši ušli u Olimpijsko selo, a pjevali su onu Oliverovu “Ča će mi Copacabana”. Po tome se vidi da su oni sjajna ekipa. Prava družina reagira na takav način, a ona druga, oni se pokupe u sobe i igraju igrice.
A igrice koje bismo mogli nazvati zakulisnim igrane su u slučaju kažnjavanja preko 100 ruskih sportaša zbog dopinga.
– Netko tko je čist ne smije biti kažnjen nenastupanjem jer to nije u duhu olimpizma i držim da je predsjednik MOO-a Bach dobro odlučio kada je sve prepustio svjetskim federacijama olimpijskih sportova. Nisam za kolektivno kažnjavanje. Uostalom, McLanerovo izvješće nije dokazalo ništa već se u njemu tvrdi da je velika doza vjerojatnosti da su ruska državna tijela u to bila umiješana. WADA ne može biti svjetska agencija ako ne može kontrolirati sustav kojem je na čelu, a da su bolje kontrolirali ruski laboratorij, mogli su im oduzeti licenciju pa neka šalju svoje nalaze, kao mi, u Beč ili Berlin.
Mateša ne može WADA-i oprostiti pogreške u slučajevima rukometaša Dominikovića i plivača Strahije.
– Bile su to pogreške za koje nisu bili spremni niti ispričati se. Dominikoviću je netko zamijenio uzorak, a Strahinji je utvrđeno da je maligna bolest proizvodila ta antitijela koja su im se pokazala. Pa oni su eksperti, oni su to morali znati. Ne možeš biti ekspert samo kada ti paše.
