Knjige o sportskim velikanima u pravilu se pišu zato da bi se ovjekovječila njihova veličanstvena postignuća, rekordi, način na koji su ostvarili vrhunske rezultate, da bi njihova karijera bila nadahnuće generacijama koje dolaze, no ova knjiga malo je drukčija. Ovo jest priča o Zlatku Cici Kranjčaru, legendarnom umjetniku s nogometnom loptom i vrhunskom treneru, ali je ponajprije priča o – Cici čovjeku.
Uz pomoć njegove obitelji, prijatelja, suigrača, suradnika, kojih je u ovoj knjizi više od 60, autori Tomislav Dasović i Mladen Miletić zavirili su u srce i dušu čovjeka koji nas je napustio prije dvije godine te nam donijeli nadahnjujuću priču o Zlatku Kranjčaru – suprugu, ocu, bratu, prijatelju, sa svim njegovim vrlinama i manama. Dakako, neizostavan su dio i igračka i trenerska karijera, jer nogomet je bio Cicin život, no ovo pitko štivo rasterećeno je nepotrebnih statističkih podataka te se čita s lakoćom i užitkom.
Knjigu "Cico – tak imam te rad", čiji naziv snažno povezuje Kranjčara i njegov voljeni Zagreb, od danas možete pronaći na kioscima. U njoj su na 333 stranice opisani lik i djelo rasnog napadača koji je ostavio dubok trag u hrvatskom nogometu. Nova Večernjakova knjiga, obogaćena desecima fotografija iz arhive obitelji Kranjčar, Večernjeg lista i Pixsella, u prodaji je od 1. ožujka na kioscima, a od 2. ožujka u svim knjižarama.
Niko Kranjčar je stigao u naš studio i za Večernji TV govori o knjizi o pokojnom ocu. Za početak je knjigu komentirao Žarko Ivković, urednik izdanja.
– Bila je to zapravo ideja našeg glavnog urednika Dražena Klarića. Cijela ideja krenula je 2021. Kad smo se dogovorili da radimo knjigu, rekli smo da nam je važno da u tome sudjeluju Niko i Zlatkova supruga Elvira. Svi znamo da je Cico bio vrhunski nogometaš i trener, ali ideju je dao Niko. Nama se to svidjelo. U startu smo znali da će autori biti Tomislav Dasović i Mladen Miletić. Namjeravali smo je izdati još prošle godine, ali Niko nas je malo zaustavio. Spustio je loptu na zemlju, primirio nas i bolje je zapravo da je tako bilo. Izlazi sada na drugu godišnjicu smrti Cice Kranjčara. Ja sam znao u startu da će se knjiga zvati "Cico". No, koje su to još dvije-tri riječi koje bi dobro pristajale Kranjčaru? "Tak imam te rad" jako dobro opisuje Cicu Kranjčara. Zato je podnaslov knjige tako topao.
Niko ju je pročitao već nekoliko puta. Je li Cico zaslužio knjigu?
– Apsolutno ju je zaslužio. Kad ti netko najbliži ode, onda radiš ono što bi oni očekivali od tebe. Bio sam malo skeptičan, dosta sam bio suzdržan. Teško se otvoriti do kraja. Svi se mi nosimo s gubitkom na ovaj ili onaj način, a ja sam se maknuo sa strane. Bilo mi je teško pričati o mom odnosu s tatom. Sa svim manama i vrlinama, tatu su baš voljeli. Kad je došla ideja da se o njemu piše, bilo je puno dobrih igrača, ali njega su uvijek isticali i bilo mi je važno da u knjizi to istaknemo. Nekome je Cico bio uzor, nekome Mlinka, nekome Štef.... Ovo je neki opipljivi podsjetnik na osobu koja je obilježila ne samo Dinamo nego i Zagreb kao grad. Zadovoljan sam knjigom. Nisam jedini koji je bitan, bio sam dosta težak suradnik, ali mislim da je došla u pravo vrijeme.
Tko je Cico Kranjčar, upitan je Tomislav Dasović.
– Drago mi je da ga se prisjećamo na ovaj način. Jako sam zadovoljan što sam mogao sudjelovati u ovome. Danas je 3. ožujka, točno prije 49 godina, 1974. Kranjčar je debitirao za Dinamo. Bila je to utakmica Dinamo – Hajduk u Maksimiru. Cico je imao 17 godina i trebao je igrati Mario Bonić koji je bio standardni igrač, ali bio je ozlijeđen. Cico je čekao svoju priliku. Uletio je s brojem sedam. Čuvao ga je Iko Buljan, na stadionu je bilo 60.000 ljudi i Dinamo je izgubio s 1:0. Ali Cico se uvijek rado prisjećao te utakmice. Dobro sam ga poznavao. Bio je jedinstvena figura hrvatskog nogometa. Bio je kapetan Dinama, predvodnik generacije '82. uz ostale dečke, a bio je i kapetan 1980. kada je Dinamo osvojio Kup u Beogradu protiv Crvene zvezde. Bio je zvijezda već kao igrač, prvi kapetan reprezentacije, a potom i izbornik reprezentacije koju je odveo na Svjetsko prvenstvo. Prvi je trener koji je Dinamo odveo u Ligu prvaka i do danas je jedini trener koji je u našoj ligi osvojio naslov s dva kluba – Dinamom i NK Zagrebom. On se nikada nije prezentirao kao zvijezda. Bio je vrlo pristupačan, susretljiv i u svakom času dostupan svima.
Svi redom govore da je Cico bio sjajna osoba i nitko nije imao problema s njim. Kako objasniti njegov uvijek dobar odnos s igračima?
– Uvijek je gospodski sve rješavao. Igrači su ga poštovali, brinuo se jako o njima. Kada je vodio Crnu Goru, reprezentacija se vraćala iz Norveške. Činilo se da avion neće poletjeli zbog nekih radova. I rekao im je: "Ako bude problema, dečki, ja ću vam platiti hotel karticom." Kad vidite da trener hoće to za vas napraviti, onda biste i vi sve napravili za njega – kazao je Mladen Miletić.
Kranjčar je istaknuo zašto se isplati kupiti knjigu.
– Imao sam zadovoljstvo rasti uz njega i bilo mi je bitno da se njega predstavi kao čovjeka. I kao igrača i trenera koji je napravio brojne uspjehe. Mislim da će anegdote čitateljima biti zanimljive. To su neke stvari koje naučiš o čovjeku o kojem već dosta znaš.
Jednom priliku Niko je u reprezentaciji ocu izborniku rekao da ga ostavi klupi.
– Naravno da ti je teško kad ti je tata izbornik. Normalno da je bilo kritika i na njegov i na moj račun. Osobno je bilo jako teško, jer sam oduvijek njegove poraze teže proživljavao nego svoje. Stvarno sam bio sretan njegovim rezultatima u Iranu, Crnoj Gori... Sva sreća, mi smo stvarno te kvalifikacije odradili odlično. Srećom, imao sam suigrače koji me nisu gledali kao njegova sina.
Cico Kranjčar bio je veliki domoljub.
– To je jedna od bitnijih osobina Cice Kranjčara. Kad je krenula hrvatska himna, držao je ruku na grudima i suze su mu curile. Tu se vidio taj naboj, poseban odnos prema Hrvatskoj. Uostalom, on je to pokazao početkom '90-ih kad se iz Beča vratio u Hrvatsku. Bio je rat i pomogao je na način na koji je mogao – rekao je Ivković.
Niko je iz Dinama otišao u Hajduk, ali njegovom tati to nije smetalo...
– On, kao veliki dinamovac, nikad nije imao problema s tim da njegov sin ode u redove rivala i zato su ga voljeli i u Dalmaciji – istaknuo je Ivković.
Posljednji mandat kao trener Dinama imao je 2016. godine. U proteklim je epizodama klupu modrih napuštao nezasluženo, ali svejedno se odlučio vraćati u klub...
– Mogli ste njega istjerati iz Dinama, ali ne Dinamo iz njega – zaključio je Miletić.
