Može trener Dinama nakon remija (0:0) s Hapoelom govoriti da je zadovoljan, no nije da mu baš vjerujemo. Nadamo se da je još koji put pogledao snimku te utakmice ili onih susreta s Thunom, Vikingom, Goricom i Osijekom i da se i sam mogao uvjeriti u ono što kažu navijači plavih – da je Dinamo loš. I neki su igrači plavih jasno rekli da momčad nije u formi, a zašto nije, morao bi odgovoriti upravo njihov trener.
Minuli rad u Dinamu ne vrijedi
Svaka čast Kovačeviću na drugom dijelu prošle sezone, kada su plavi promarširali HNL-om i osvojili i kup. Ali to je prošlost. U Dinamu se uvijek gleda samo ono što je danas, a očito je da to nije dobro, zapravo je jako loše. Nepotrebno Kovačević zaziva "ozbiljnije" novinare i traži više respekta za sebe i momčad. Pa nitko mu nikad nije osporio tu zasluženu duplu krunu, lepršavi nogomet u kojem su navijači Dinama uživali, a nitko ne osporava ni činjenicu da gotovo godinu dana nisu izgubili utakmicu u domaćim natjecanjima.
No Dinamo ne živi od onoga što je bilo jučer, a današnji je Dinamo negledljiv. Zvonimir Boban, koji je alfa i omega kluba, kazao je da ne gleda utakmice jer mu je previše stresno. Možda mu je i bolje da ih ne gleda uživo jer oni koji su gledali te posljednje utakmice plavih sve su češće i sami gasili TV prijemnike ili prebacivali na programe na kojima se igrao puno bolji nogomet. Dinamo mora igrati napadački, atraktivno, pa čak i ako izgubi utakmicu, govorio je Boban. A onda je u Bukureštu, kao i svi mi, mogao vidjeti Dinamo koji na kraju igra "bunker".
Boban je napravio sjajan potez kada je zimus spasio Kovačevića i ostavio ga na klupi kad je većina tražila njegovu smjenu. I nedavno je stao iza svog trenera, ali neće ni on moći vječno čuvati trenera ako mu momčad igra ovako kao što u posljednje vrijeme Dinamo.
Plavi u nedjelju navečer igraju u Maksimiru protiv Lokomotive i možda je to posljednja prilika Kovačeviću da sačuva svoju stolicu. Boban nije "lagan na okidaču", ali novo posrtanje plavih, pa čak ni pobjeda s lošom izvedbom, bit će teško breme za Kovačevića, kojem je to sad utakmica istine. Dobrom igrom i pobjedom može kupiti malo mira jer slijedi trotjedna reprezentativna stanka tijekom koje može posložiti neke stvari, iako je sad doista pitanje može li ponovno izvući maksimum iz ove momčadi. U slučaju neuspjeha vjerojatno je da ne bi preživio jer bi ta stanka u prvenstvu bila idealna i za dolazak novog trenera koji bi imao nešto vremena posložiti momčad.
No ne znamo kako razmišlja Boban. Dosad je čvrsto stajao iza Kovačevića, ali ipak sve ima svoje granice. Ne može biti zadovoljan onim što pokazuje plava momčad. Očito nisu pomogli ni njegovi razgovori s igračima i nešto će morati napraviti prije negoli kola nastave ići nizbrdo. Pitanje je hoće li Boban i dalje biti uz Kovačevića ako plavi još jednom odigraju "jadnu", negledljivu utakmicu ili je već nazvao pokojeg trenera kojeg bi možda mogao dovesti u Dinamo.
Istina je da je najlakše smijeniti trenera jer ne može se smijeniti cijelu momčad (to je doduše napravio prije malo više od godinu dana, ali sada je to nemoguće). Ali, Kovačević očito ima problema, uglavnom je standardizirao momčad, igra mu 14, 15 igrača, ali zbog toga ima i dosta nezadovoljnih. Uvijek su nezadovoljni oni koji ne igraju, a marljivo treniraju, sada je takvih već puno jer i oni vide da neki igraju iako nisu u formi i griješe, a oni dobivaju prilike na kapaljku, tu Kovačević nije dobro balansirao.
Istina je da je najlakše smijeniti trenera jer se ne može smijeniti cijela momčad (to je, doduše, napravio prije malo više od godinu dana, ali sada je to nemoguće). Ali Kovačević očito ima problema. Uglavnom je standardizirao momčad, igra mu 14 ili 15 igrača, ali zbog toga ima i dosta nezadovoljnih. Uvijek su nezadovoljni oni koji ne igraju, a marljivo treniraju. Sada je takvih već puno jer i oni vide da neki igraju iako nisu u formi i griješe, a oni dobivaju prilike na kapaljku. Tu Kovačević nije dobro balansirao.
Spominju se nasljednici
Dogodi li se da Boban smijeni Kovačevića nakon nedjelje, ostaje pitanje tko ga može ili treba naslijediti. Najčešće se spominje Jerko Leko, koji vodi drugu momčad plavih. On je u sustavu, sve poznaje, potpuno je "unutra" i ne bi čudilo da postane trener prve momčadi. Tu je i slobodan Igor Jovićević, koji je već kratko iskusio klupu plavih, baš kao i Sandro Perković, koji je s Noahom napravio lijepe stvari. Često se spominje i Nenad Bjelica, koji je s plavima radio čudesni posao. Tu je i Albert Capella, direktor škole, ali on je već rekao da ne želi na klupu prve momčadi. Nitko nije spomenuo Krunoslava Jurčića, Bobanova suigrača iz reprezentacije.
Jurčić je napravio nevjerojatne stvari s malim Pyramidsom, bio je prvak Afrike. Da, znamo da ga prate tri boravka na klupi plavih, da ga navijači nisu voljeli, ali on je čovjek koji zna posao, što god tko mislio o njemu. Pustimo priče da je bio Mamićev čovjek, to je prošlost. Dinamu treba pravi stručnjak, a Jurčić to jest. Jedino je pitanje bi li on došao nakon svih loših iskustava dok je bio na klupi plavih. Ili možda Damir Krznar, koji je također uvijek bio vjerni čovjek Dinama.
No ipak pričekajmo nedjelju, ona bi možda mogla otkriti kojim će smjerom Dinamo i Boban krenuti dalje.
Otvori KEKS Pay
Taj nesposobljaković nikad nije ni trebao biti trener, ne Dinama već trenerskog posla se nikad nije trebao prihvaćati