Svijet nogometa potresla je vijest o iznenadnoj smrti turskog trenera Engina Fırata u 56. godini života. Poznat kao beskompromisni stručnjak i istinski nogometni globetroter čija se karijera protezala na čak tri kontinenta, Fırat je ostavio dubok trag, posebice kao čovjek koji se nije bojao govoriti neugodne istine, čak i kada ga je to koštalo posla.
Iskusni tursko-njemački strateg, preminuo je od posljedica iznenadnog srčanog udara na istanbulskom aerodromu. Tragedija se dogodila dok je bio na putu iz Beiruta, gdje je vodio libanonski klub Nejmeh SC, prema svom domu u Adani. Njegov posljednji klub, s kojim je potpisao ugovor tek mjesec dana ranije, potvrdio je tužnu vijest u priopćenju.
- S velikom tugom i žalošću, sportski klub Nejmeh oplakuje trenera prve momčadi, kapetana Engina Fırata. Tijekom razdoblja koje je proveo s nama, bio je poznat po svojoj profesionalnoj predanosti i visokoj etici, ostavivši dobar trag među igračima i članovima naše obitelji - stajalo je u objavi kluba
Njegov mandat u Keniji, od 2021. do kraja 2024. godine, možda najbolje oslikava njegov karakter. Za Fırata posao izbornika "Harambee Starsa" nikada nije bio samo 90 minuta na terenu. Bio je jedini izbornik u novijoj povijesti koji se usudio konferenciju za medije pretvoriti u parlamentarnu istragu. Bez dlake na jeziku kritizirao je novinare koji nisu razumjeli taktičke "tranzicije" i javno prozivao birokrate, ističući da su njegovi igrači "beskućnici" zbog zapuštenih terena i oronule infrastrukture na nacionalnim stadionima.
Za njegove kritičare, statistika od sedam pobjeda u 23 utakmice bila je mjerilo stagnacije. Za one koji su ga branili, Fırat je bio pragmatični realist prisiljen voditi momčad čije su se "domaće" utakmice gotovo u potpunosti igrale na stranom tlu zbog nedostatka stadiona s FIFA-inim certifikatom u Keniji. Unatoč svemu, pod njegovim vodstvom Kenija je ostvarila neke zapažene rezultate. U ožujku 2024. osvojili su turnir Četiri nacije u Malaviju, uvjerljivo pobijedivši domaćina 4:0 i Zimbabve 3:1 u finalu. Posebno se pamti i pobjeda protiv tadašnjeg azijskog prvaka Katara od 2:1 u Dohi. Njegov odnos s kenijskim nogometnim establišmentom bio je, očekivano, hladan. Otišao je krajem 2024. nakon javnog spora oko neisplaćenih plaća, slučaja koji je u trenutku njegove smrti još uvijek bio aktivan pred FIFA-inim tijelima. Ipak, njegova veza s kenijskim talentom ostala je neraskidiva; u svom posljednjem klubu u Libanonu ponovno je okupio trojicu ključnih igrača reprezentacije, Austina Odhiamba, Anthonyja Akumua i Masouda Jumu, pružajući im profesionalno utočište.
Rođen u Istanbulu, ali školovan u Njemačkoj, gdje je diplomirao na prestižnom Sportskom sveučilištu u Kölnu, Fırat je bio pravi kozmopolit tehničke zone. Njegova karijera započela je 1997. godine kada je postao pomoćnik legendarnom Horstu Hrubeschu u turskom Samsunsporu, čime je postao jedan od najmlađih profesionalnih trenera u Europi. Ključan dio njegove rane karijere bila je suradnja s poznatim njemačkim stručnjakom Wernerom Lorantom, kojemu je bio desna ruka. Zajedno su radili u Fenerbahçeu, gdje su sudjelovali u povijesnoj pobjedi od 6:0 protiv vječnog rivala Galatasaraya, a potom i u njemačkom Ahlenu te južnokorejskom Incheon Unitedu. Svoj prvi veliki samostalni uspjeh ostvario je u Iranu, gdje je nakon Lorantovog odlaska preuzeo klupu Saipa FC-a i odveo momčad do naslova prvaka.
Izbornička karijera i beskompromisni stav
Njegov rad u Iranu nije prošao nezapaženo, pa je 2008. godine postao pomoćnik legendarnog Alija Daeija u iranskoj reprezentaciji. Godinama kasnije, 2019. godine, preuzeo je svoju prvu samostalnu izborničku funkciju na klupi Moldavije. Iako u jedanaest utakmica nije uspio ostvariti pobjedu, dobio je pohvale za modernizaciju igre i taktički napredak momčadi. Ipak, vrhunac njegove izborničke karijere dogodio se u Keniji, gdje je dobio priliku voditi momčad protiv nekih od najvećih svjetskih sila. Pod njegovim vodstvom Kenija se suprotstavila svjetskim prvacima poput Francuske i europskim prvacima poput Italije, dokazujući da se i s ograničenim resursima može igrati hrabar i organiziran nogomet. Zbog svojih uspjeha s reprezentacijama izvan domovine, više je puta bio nagrađivan, uključujući i prestižnu nagradu za najboljeg turskog trenera u inozemstvu 2009. i 2023. godine.
Njegov utjecaj prepoznat je i unutar trenerske struke, gdje je obnašao dužnost potpredsjednika Udruženja turskih trenera u Europi (TÜFAD Europe). Kako je jedan kenijski novinar napisao nakon njegove smrti:
- Njegova ostavština ne nalazi se u vitrini s trofejima, već u neugodnim istinama koje je ostavio za sobom. Dokazao je da Kenija ima talent pobijediti Katar i parirati Rusiji, ali nema dušu da im izgradi pravi dom.
Otvori KEKS Pay
