Osvajanjem trećeg mjesta na Europskom prvenstvu u Zürichu, Zagrepčanka Ana Šimić (24 godine), visoka 1,78 metara, postala je druga najniža osvajačica medalje u visu. Niža od nje, a da je osvajala medalje na EP-u, bila je samo Šveđanka Kajsa Bergqvist.
Ona je samo dva centimetra niža. Blanka je, pak, najviša visašica (1,94 metra) koja je osvajala medalje na europskim prvenstvima. Razlika između njih dvije je 16 centimetara u visini, te devet centimetara u visini osobnog rekorda. Blankin je rekord 2,08 metara, a Anin 1,99 metara.
Ana kasni četiri godine
- Teško je reći tko ima prednost, niže ili više skakačice. One više imaju duži korak, a one niže su eksplozivnije. Ipak, glavnu ulogu u tome ima pravilna tehnika, dobar ulazak na letvicu - kaže Bojan Marinović, Blankin trener.
Da nema pravila dokazuje slučaj Amerikanke Inike McPherson koja je visoka samo 1,63 metra, a ove sezone preskočila je dva metra. To je najveća razlika (37 cm) između visine atletičarke i njezine preskočene visine. Blankina je razlika 14 centimetara, a Anina 22 centimetra. Svjetska rekorderka, Bugarka Stefka Kostadinova, visoka 1,80 metara, skočila je 29 centimetara više od svoje visine.
- Možda već dugo čekamo skok preko dva metra. Blanka ga je dočekala s dvadeset godina. Ana ima 24 godine i nikamo se ne žuri. Doći će i taj skok. Ako ne ove onda sigurno sljedeće sezone - rekao je Edvard Josipović, Anin trener.
Treća u hrvatskoj povijesti
Ana je tek treća naša visašica koja je nastupila na velikim atletskim natjecanjima od nezavisnosti Hrvatske. Prve dvije koje su nastupile na seniorskom natjecanju bile su Blanka Vlašić i Nevena Lenđel. Bilo je to 2002. godine u Münchenu, kada je Ana imala samo 12 godina.
- Dugo vremena Ana je bila samo jedna u nizu talenata. Nažalost, godinama smo se borili s lošim uvjetima. Dok se Blanka razvijala u vlastitoj dvorani, mi smo se stalno morali nekamo seljakati. Čak smo jedno vrijeme odlazili na pripreme u Split. No, to nam je bilo daleko.
Najveći je problem bila dvoranska sezona. U Zagrebu smo pokušali trenirati u balonu Boćarskog doma. To smo mogli samo ako bi taj dan vani bila pristojna temperatura, barem iznad deset stupnjeva. Jer kada je vani minus, balon se pretvara u pravu hladnjaču. Da smo trenirali u hladnoći, Ana bi već odavno bila ozlijeđena - rekao je Josipović.
Ana se za sezonu na otvorenome priprema na stadionu na Sveticama.
Uvjeti? Kada bi počela trening, rekreativci bi igrali nogomet pa je jednom prilikom dobila loptom u glavu. Problem su bili i rekreativci, no najveći problem bili su ipak psi, kućni ljubimci koje bi gazde puštali bez vezice, da se malo istrče, a oni su baš nekako najviše voljeli zalet za vis...
Spas su Ana i njezin trener ove sezone našli u Rijeci.
- Atletski klub Kvarner nam je izašao ususret i dao nam termine koji su nam odgovarali, i to bez naknade. Moramo zahvaliti Veri Begić koja nam je to omogućila. No, problem s Rijekom su stalna putovanja. Čak i kada smo ostajali po nekoliko dana trošak nam je bio smještaj, a uvijek je postojala i opasnost da se po zimi na putu do Rijeke dogodi neka nezgoda - rekao je Josipović.
>>U Zagreb stigle atletske junakinje sa europskog prvenstva
Zagrebčanka ??? na tv su rekli bosanka.Trenirala u splitu i rijeci.Tko tu kome zaobilazi istinu ?