Danas se navršava točno dvije godine od smrti nogometnog velikana i legendarnog trenera Miroslava Blaževića. Za Ćirom su tugovale sve zemlje bivše države, jer je bio jedan od omiljenih junaka na nogometnoj sceni. Nisu Ćiru samo voljeli na ovim prostorima, bio je obožavan svugdje gdje je radio i trenirao: Švicarskoj i dalekom Iranu te Kini.
O nezaboravnom Miroslavu Blaževiću je snimljeno nekoliko dokumentarnih filmova, a napisane su brojne knjige, počasni je građanin rodnog Travnika, dobitnik najvećih trenerskih priznanja. Ekipa redakcije Sportske.ba nedugo nakon Ćirine smrti posjetila je njegov grob na Mirogoju u Aleji velikana Ćirin grob. Tamo su zatekli nekoliko svijeća i jednu damu koja gotovo svakodnevno ode do njegovog posljednjeg počivališta.
Ljubica Matanović, skoro četiri desetljeća, od zagrebačke Univerzijade, Ćirina je tajnica.
- Da, dolazim skoro svaki dan kod Ćire - kazala je jednom prilikom tužnim glasom gospođa Ljubica dok gleda u svijeće na grobu.
Ljubica je pored Ćire bila sve dok zauvijek nije zatvorio oči.
- Takav se čovjek nikad neće roditi. Volio je ljude. Sve ljude. Posebno Bosance. Nije to krio. Pa to svi znaju. I njega su svi voljeli…
Otkrila je kako se trener svih trenera ponašao u posljednjim danima života.
- Nosio se koliko je mogao s bolešću. I kad mu je bilo teško, kada se mučio zbog bolova, Ćiro je bio vedra duha. Pričao nam je viceve, nasmijavao nas. Kao da je želio da sakrije nesnosne bolove - pričala je Ljubica.
Nakon što se pomolila za trenera svih trenera, suznih očiju skrušeno se okrenula i pokazala rukom.
- Evo, tu iznad Ćire pokopani su Dražen Petrović, Stjepan Lamza, Slaven Zambata, Josip Kuže…Hvala vam što ste posjetili našeg Ćiru - pozdravila se Ljubica i skoro nečujnim korakom napustila Mirogoj.
Sreo sam ga jednom u Ilici, ispred slastičarne Vincek, oduševio me svojom pristupačnošću i jednostavnošću, bilo je to možda 2001.g. ili kasnije, dakle nakon uspjeha 1998.g., jednostavan, vedar, sa svakim se fotografirati, porazgovarati, ... čudo od čovjeka je bio... počivaj u miru dobri naš Ćiro...