Znate li tko čini veliku šestorku internacionalaca koji su potkraj 80-ih i tijekom 90-ih krčili put naraštajima Europljana i Južnoamerikanaca koji će se samo desetljeće kasnije naveliko “nastaniti” u NBA ligi? Znate li tko su pioniri košarkaškog osvajanja Amerike?
Kako je svojedobno napisao NBA kroničar Sam Smith na stranicama Chicago Tribunea, tzv. Big Six čine Dražen Petrović, Arvidas Sabonis, Vlade Divac, Šarunas Marčulionis, Dino Rađa i Toni Kukoč. I svi su oni, Dražen, nažalost, posmrtno, članovi Košarkaške kuće slave osim jednog!? A on je, od svih njih, zapravo najtrofejniji. Ima najviše i momčadskih i pojedinačnih trofeja.
Opet su ga zaobišli
I stoga je doista tajnovito zašto Toni Kukoč već odavno nije izabran u Basketball Hall of Fame? I zašto se svake godine, negdje u ovo doba, moramo ponovo čuditi da su ga gospoda iz Springfielda opet zaobišla.
A kako se ne bismo čudili kada su u ovoj priči prednost dobili oni koji – ako se gleda broj osvojenih trofeja i počasti – ispred njega ne bi trebali biti. Gledajući samo od godine 2011., kada je Kukoč stekao uvjete za uvrštenje, moramo se zapitati zašto su prednost dobili ni približno trofejni Oscar Schmidt (2013.), Dikembe Mutombo (2015.), Yao Ming (2016.) pa, ako hoćete, i Nikos Galis (2017.). Premda sjajan igrač – a prednost mu je očito i to što je američki Grk rođen u New Jerseyu – Galis nema ni približno što ima Kukoč.
Čak ni on koji je četiri puta bio najbolji strijelac Eurobasketa, koji ima po jedno europsko reprezentativno zlato i broncu, koji je osam puta bio najbolji strijelac europske Lige prvaka – ne može konkurirati Kukoču. Jer, Galis nikad nije bio klupski prvak Europe, a Kukoč je bio tri puta. Galis nikad nije igrao u NBA ligi, a Kukoč je trostruki prvak NBA lige i najbolji šesti igrač jedne sezone (1996.).
Grčki košarkaški bog nikad nije bio najbolji igrač Svjetskog prvenstva, a Kukoč jest (1990.). Galis čak i nema svjetsku medalju, a Kukoč je bio svjetski prvak (1990.). I štošta još Galis nema što Kukoč ima, kao što je i pet naslova najboljeg košarkaša Europe i tri nagrade za najboljeg igrača euroligaškog Final Foura.
Oscar Schmidt jest najbolji strijelac u povijesti košarke, pa tako i Olimpijskih igara, jer je imao bogodanu ruku, ali i mentalitet sebičnjaka, no na međunarodnoj sceni čovjek nema ni približno medalja koliko i Kukoč. A on ih – sa SFRJ a potom i s Hrvatskom – ima ukupno osam, pri čemu je vrlo često bio i ponajbolji igrač reprezentacije za koju je igrao. Uostalom, Schmidt se nije ni usudio otići u NBA ligu jer bi ondje, tih 80-ih, vjerojatno ostao nezapažen.
Genijalni Pink Panther
A kada tako stvari stoje s košarkaškim bogovima – grčkim i brazilskim – što uopće reći o tome kako su prednost pred Kukijem dobili Yao Ming (229 cm) i Mutombo (218 cm). Igrački specijalisti, oslonjeni na svoje fizičke predispozicije, bez imalo igračke genijalnosti čega je kod splitskog Pink Panthera bilo napretek.
Stoga, nakon svega ovoga, doista moramo ustvrditi da s kriterijima Kuće slavnih (ako oni uopće postoje u pisanom obliku) nešto doista nije u redu.
– Dino Rađa je u Kuću slavnih uvršten prije dvije godine, a ja 2019., no ako ćemo biti pošteni, Toni Kukoč zaslužio je da bude izabran prije mene i Rađe – pošteno je priznao Vlade Divac, danas glavni menadžer NBA momčadi Sacramento Kings.
Na istoj “frekvenciji” je i trener Barcelone Svetislav Pešić koji je bio izbornik Kukoču za vrijeme juniorskog SP-a 1987. u Bormiju, gdje je za najboljeg igrača izabran upravo ljevoruki Hrvat.
– Uza sve poštovanje prema svima koji su već izabrani u Kuću slavnih i čestitke svakome od njih, teško mi je vjerovati da jedan od najboljih igrača u povijesti košarke još nije izabran. Ne znam je li to smiješno ili žalosno. Očigledno je da živimo u svijetu gdje sve treba izlobirati, a Kukoč očito nije u tom svijetu – zaključio je Pešić i obrazložio svoj stav: – Mislim da danas ne postoji ni jedan ljubitelj košarke a da ne voli Tonija Kukoča. Jednostavno, njega ne možete ne voljeti. Ne samo zbog onoga što je dao svjetskoj košarci, već i zbog toga kakva je osoba.
– To nije samo moje mišljenje, nego i svih trenera koji su ga trenirali, ali i onih koji nikada nisu radili s njim, kao i igrača koji su igrali i onih koji nikada nisu bili njegovi suigrači – ističe Pešić.
No, nije ovo prvi put da se jednog nesebičnog genijalca podcjenjuje. Počevši od toga da nikad nije izabran za NBA All-Star igrača, a bio je taj kalibar. No, taj dio problema proistječe iz činjenice da je igrao s dvojicom All-Starova, najboljim košarkašem svih vremena Michaelom Jordanom i vrlo raznovrsnim Scottiejem Pippenom. S druge strane, baš su ti Bullsi, iz sezone 1995./1996., u nedavnoj anketi Yahoo Sportsa, uz 30.600 anketiranih, proglašeni najvećom NBA momčadi svih vremena.
Osim toga, Jordana, Pippena i Kukoča, sportski portal Bleacher Report proglasio je najvećim trojcem u povijesti NBA lige. I to ispred legendarnih trojaca kakve su činili Magic Johnson, Kareem Abdul-Jabbar i James Worthy odnosno Larry Bird, Kevin McHale i Robert Parish ili pak Stephen Curry, Klay Thompson i Kevin Durant.
Bio je ključni igrač
Iako su mnogi očekivali da će najbolji trojac Bullsa uz Jordana i Pippena činiti najbolji skakač svih vremena Dennis Rodman, portal koji je radio to istraživanje ipak je izabrao Tonija Kukoča.
Neki su pak smatrali da bi taj treći trebao biti Horace Grant koji je s Jordanom i Pippenom sudjelovao u osvajanju prva tri naslova Bullsa. No, matematička analitika je po sustavu plus-minus prednost ipak dala Kukoču.
Uostalom, prigodom osvajanja četvrtog, petog i šestog NBA naslova Bullsa, Kukoč je bio treći strijelac i igrač koji je, ovisno o potrebama, pokrivao praktički svih pet pozicija. Kada je to trebalo, vodio je loptu i organizirao igru, ali je i igrao leđima okrenut košu u reketu.
– Toni je za nas bio jako značajan, posebice u sezoni 1997.-1998. kada je Pippen zbog ozljede propustio prvih 30 utakmica. Kukoč je bio sjajan igrač, no u percepciji javnosti prilično podcijenjen – kazao je trener tadašnjih Bullsa Phil Jackson. Koji je jednom rekao i ovo:
– Ako za ičim žalim iz vremena Bullsa, onda je to što nisam uspio “osloboditi” Kukočev puni potencijal.
– Njegov utjecaj na igru Bullsa bio je vrlo velik. On je u Europi bio velika zvijezda, ali i nesebičan igrač koji se u NBA ligi žrtvovao i prihvatio sporednu ulogu – dodao je Vlade Divac.
Prije no što će donijeti odluku o napuštanju Europe, Kukoč je dosta promišljao što ga čeka pod NBA svodom.
– Odlični europski igrači poput Volkova i Paspalja došli su u NBA i nisu dobili pravu priliku. Stoga sam se i ja pitao što će za moju minutažu značiti to što dolazim u momčad aktualnog NBA prvaka?
Hoću li najbolje godine karijere provesti na klupi? S 30 i nešto i to bi vrijedilo, ali s 24 baš i ne. No, glavni menadžer Bullsa Jerry Krause uporno je ponavljao da će mi način igre Bullsa zapravo odgovarati.
A kada je došao, dočekale su ga tzv. “rookie” obveze:
Nosio torbe, krafne i burgere
– Kada sam došao, morao sam utovarivati torbe u autobus ili donositi suigračima burgere i krafne. A govorili su mi i kako da driblam, dodajem...
Nakon dolaska u Bullse, Kukoč je morao potpuno promijeniti svoj način igre.
– Morao sam svoju igru sasvim promijeniti. U Europi nikad nisam bio krilni centar, nego krilo, kao i Pippen u Bullsima, a dolaskom u NBA ligu dobio sam tu ulogu. Umjesto da mi netko potakne samopouzdanje, legendarni pomoćni trener Tex Winter govorio mi je: “Ne šutiraj, ne driblaj!”. A kada bih pogodio nekoliko puta zaredom, govorili su mi da trebaju više toga.
Imao je Toni oponente i u momčadi kojoj se priključio, i to u njezinim vođama Michaelu Jordanu i Scottieju Pippenu kojima se nije sviđalo što je glavni menadžer Bullsa Jerry Krause inzistirao na dovođenju Kukoča. Stoga su glasno raspravljali tko će ga od njih dvojice čuvati u utakmici s Hrvatskom na Igrama u Barceloni.
– Nismo mi igrali protiv Kukoča, nego protiv Jerryja Krausea u hrvatskom dresu. Jerry ga je toliko hvalio da je izgledalo kao da ga više voli od vlastite djece – objasnio je jednom Jordan.
Suočavao se tih dana Kukoč sa svakakvim situacijama:
– Kada bih oduzeo loptu i pokušao organizirati napad, jedan naš bek bi mi prišao i kazao: “Uzimaš mi kruh”. U prvi tren nisam shvatio što mi pokušava reći, jer zašto bih ja njemu dodavao loptu ako, nakon skoka, mogu povući kontru i potom dodati nekom od suigrača. No, taj mi je bek jednom prilikom objasnio da je on razigravač u momčadi i da mora imati određeni prosjek asistencija.
Zašto nisam bio All-Star...
Bez obzira na to što ga se etiketiralo “europskim Magicom Johnsonom” i što je, po svojim mogućnostima, doista i bio igrački najbliži Magicu, Toni u Bullsima nije dobio igračku slobodu kakvu bi imao u bilo kojem klubu gdje nije bilo Jordana i Pippena.
– Kada sam došao, tražili su da ojačam muskulaturu kako bih mogao igrati na mjestu “četvorke”.
Srećom, već tijekom te sezone, u Bullsima su shvatili da žive u zabludi i da Kukoču ne trebaju trokrilna ramena nego da je puno učinkovitiji onakav kakav je i došao, uz tek pokoji kilogram više. No, bilo je još stvari proisteklih iz nepovjerenja prema Europljanima koje su mu smetale:
– Jedna je stvar kada bi mi nešto o igri objašnjavao Scottie Pippen, a druga netko tko igra pet minuta po utakmici. Pa znao sam dovoljno o košarci da mi takvi to nisu trebali objašnjavati.
Podcjenjivali su ga i kasnije, kada je već bilo jasno da je riječ o univerzalnom igraču kakvog možete samo poželjeti.
– Na neki način jesam bio podcijenjen, posebice kada sam vidio da su neki europski igrači postali All-Star igrači, a znam da sam bio bolji od njih. Te tri godine kada smo osvajali naslove bio sam doista dovoljno dobar da budem među 20 najboljih igrača NBA lige i izabran za All-Star utakmicu. Ne znam zašto Bullsi nisu mogli imati tri All-Stara, a Seattle recimo jest, a baš smo njega te 1996. pobijedili u finalu.
Kao Europljaninu, prema kojima je tada još uvijek vladala velika skepsa, nije mu bilo lako ni s trenerom.
– Postoji vjerovanje da je dobro dok vam trener stalno nešto prigovara jer jednom kada to prestane činiti, to znači da je od vas digao ruke. No, meni je ipak bilo ugodnije da to ne čini pred svima nego u četiri oka. Jackson je to kasnije i činio, a njegov glavni pomoćnik Tex Winter uvijek je mislio da što god ja učinim na svoju ruku, da to činim da bih njega naljutio.
Nakon što je Jordan otišao u mirovinu (drugi put) i šampionska se momčad raspala, Toni je pokazao kakav je igrač mogao biti da nije bio žrtveni jarac koji je morao s klupe zamjenjivati Rodmana (krilnog centra), Pippena (krilo) ili pak B.J. Armstronga (beka). Prije nego što će ga Bullsi razmijeniti u Philadelphiju imao je prosjek od 18,8 koševa, 7 skokova i 5,3 asistencije.
– U Sixersima sam dobro igrao. Iverson je briljirao, igrali smo sjajno, a kada se ozlijedio George Lynch, nanizao sam seriju utakmica s prosjekom od 25 koševa i po sedam skokova i asistencija, a postizao sam i triple-doublove u utakmicama s dobrim momčadima kao što su Indiana i Boston.
Sixersi su te sezone bili vodeća momčad lige, no onda se ozlijedio prvi centar Ratliff, kojeg šefovi kluba nisu htjeli čekati nego su ga, uz Nazr Mohammeda i Kukoča, razmijenili s Atlantom za Mutomba, što se pokazalo velikom pogreškom.
– Bio sam uvjeren da te godine možemo biti prvaci, no nakon razmjene igrača, Sixersi su izgubili prednost domaćeg terena i u finalu izgubili s 0:4 od Lakersa.
Statistički najbolja NBA (polu)sezona Kukoču je bila upravo u Atlanta Hawksima za koje je prosječno postizao 19,7 koševa te 5,7 skokova i 6,2 asistencije. Nakon te sezone, igrao je još pet sezona, ali duboko u 30-ima, a karijeru je okončao s 37 godina u dresu Milwaukee Bucksa.
Bilo je to 2006. godine, pa su njegove majstorije pomalo i zaboravljene te je u jednom tekstu evidentiran kao jedno od zaboravljenih imena koje bi u današnjoj NBA košarci blistalo.
Da bi mlađim fanovima prispodobio svoju tvrdnju, dotični novinar ističe da bi Kukoč danas bio igrač poput Draymonda Greeena ili Kevina Lovea. Mi bismo pak rekli da bi bio igrač slavljen poput Luke Dončića koji je u NBA ligu došao u puno sretnije vrijeme za Europljane.
Jedan od najboljih svih vremena.U HR i Europi sigurno.