Boris Becker i Mats Wilander zajedno imaju 13 osvojenih Grand Slam naslova. Becker je triput osvajao Wimbledon, dvaput Australian Open te jednom US Open, no nema nijedan naslov na Roland Garrosu. S druge strane, Wilander je triput osvajao Roland Garros i Australian Open te jednom US Open, ali nijednom nije osvojio Wimbledon.
Nikad više "velika trojka"
Boris Becker tijekom svoje profesionalne karijere osvojio je 49 pojedinačnih i 15 naslova u parovima. Godine 1991. dosegnuo je i vrhunac postavši svjetski broj jedan, a s reprezentacijom je dva puta osvojio Davis Cup. Nakon igračke karijere, Becker je radio kao stručni komentator za BBC i Eurosport, a jedno je vrijeme bio i iznimno uspješan trener Novaka Đokovića, pod čijim je vodstvom srpski tenisač osvojio šest Grand Slam naslova.
Današnji tenis kao da se vrti oko Jannika Sinnera i Carlosa Alcaraza. No ove ćemo godine na Roland Garrosu dobiti novog Grand Slam pobjednika u muškoj konkurenciji. Pitali smo Borisa Beckera smatra li da nedostaje jača konkurencija ovoj dvojici i tko bi mogao ugroziti njihovu dominaciju.
– Postoje igrači poput Alexandera Zvereva i Caspera Ruuda koji su već igrali finale Roland Garrosa, no na njima je da odgovore izazovu. To je nedostajalo na posljednjih nekoliko velikih turnira na kojima su Sinner i Alcaraz pobjeđivali, često i previše lako. Dio odgovornosti snosi i konkurencija jer ne vjeruje dovoljno u svoje šanse. Kao bivši igrač znam da se meč često odlučuje u glavi – načinom na koji mu pristupate, strategijom koju odaberete i mentalnim sklopom. Mislim da su mnogi igrači izgubili meč već prije nego što je počeo. Volio bih vidjeti više igrača koji mogu ravnopravno konkurirati Sinneru i Alcarazu.
Hoće li se ikada ponovno pojaviti neka nova "velika trojka" poput Novaka Đokovića, Rafaela Nadala i Rogera Federera?
– Teško, jer je to bilo nešto jedinstveno. Ali ne bih imao ništa protiv da umjesto trojice imamo petoricu igrača na toj razini. Dapače, volio bih vidjeti još više osvajača Grand Slam turnira. Za to ima mjesta. Tako je bilo i u moje vrijeme, kada smo imali veći broj različitih Grand Slam pobjednika. Mislim da bi tenis od toga imao koristi. Lorenza Musettija iznimno cijenim – vrlo je talentiran i atraktivan igrač. U budućnosti ne bih podcijenio ni Aleksandra Bublika. Od mlađih igrača volio bih vidjeti Joãa Fonsecu u završnici turnira. Tu su i Lerner Tien te Jakub Menšík, kojeg također izuzetno cijenim. Nekoliko mladih igrača već ozbiljno kuca na vrata svjetskog vrha. Rado bih spomenuo i Holgera Runea, ali trenutačno je ozlijeđen i prvo se mora vratiti u formu. Još jedan vrlo talentiran mladi igrač koji trenutačno ne nastupa je Arthur Fils. Njegov talent smatram doista iznimnim.
Biste li se ponovno vratili trenerskom poslu i kakav bi vas igrač zanimao za suradnju?
– Moje vrijeme u ulozi putujućeg teniskog trenera, iz tjedna u tjedan na turnirima, završilo je. Međutim, moje vrijeme kao mentora i savjetnika nije. Previše volim tenis. Dobivam mnogo poziva igrača koji žele čuti moje mišljenje, iako vam, naravno, neću otkriti o kome je riječ. I među tenisačima i među tenisačicama ima onih kojima se sviđa ono što imam reći, tako da taj dio mog angažmana nikada neće završiti. Imam mladu obitelj i šestomjesečnu kćer pa želim provoditi vrijeme kod kuće. No kada budem imao više vremena, mentoriranje i usmjeravanje igrača nešto je što i dalje volim raditi. Volio bih raditi s igračem koji je spreman naporno raditi, koji ima pravu ambiciju i kojem cilj nije samo dobar plasman na ljestvici ili polufinale nego i osvajanje naslova.
Vjerujete li da Alexander Zverev može osvojiti Grand Slam naslov?
– Ako na to gledam iz perspektive Alexandera Zvereva, ne postoji igrač kojeg bi se trebao bojati. Za mene je, u ovom trenutku, prvi favorit za naslov. To govorim uz veliko poštovanje prema svim mogućim protivnicima – zaključio je Becker.
Samo godinu dana nakon što je Borg odigrao svoj posljednji meč, dogodilo se nezamislivo. Na parišku je zemlju 1982. godine stigao nepostavljeni 17-godišnjak, igrač kojeg nitko nije vidio kao prijetnju. No Mats Wilander je, meč po meč, rušio teniske velikane. Prvo je u četvrtom kolu u pet iscrpljujućih setova izbacio drugog nositelja Ivana Lendla, a zatim je pao i Vitas Gerulaitis. U finalu ga je čekao Guillermo Vilas, argentinski "kralj zemlje". Uslijedio je jedan od najdužih finala u povijesti Roland Garrosa, maraton dug četiri sata i 47 minuta, bitka iscrpljivanja u kojoj je jedan poen trajao nevjerojatnih 90 udaraca. Wilander je, na zaprepaštenje svih, slomio Vilasa i postao najmlađi osvajač Grand Slama u povijesti.
Sjajni švedski tenisač također je s nama podijelio neka svoja razmišljanja o aktualnoj svjetskoj teniskoj sceni.
– Ima puno mladih igrača, ali kod njih nikada ne znate koliko će dobri postati. Imamo Fonsecu, Jódara, Kouamea i Prižmića. Mislim da smo sada shvatili da s 18 ili 19 godina možete biti konkurentni na najvišoj razini. To je možda i najvažnija stvar koju je Carlos Alcaraz donio tenisu.
Došlo vrijeme Zvereva
Kako gledate na današnji tenis u usporedbi s erom Federera, Nadala i Đokovića? Može li nova generacija dosegnuti istu razinu rivalstva i globalne popularnosti?
– Mislim da može. No ključna je stvar u tome što su tada bila trojica igrača. Vjerojatno nam treba još jedan igrač kako bismo ponovno dobili onu vrstu teniske histerije kakvu smo imali tada, jer su postojala tri velika rivalstva. Trenutačno toga nemamo. Ako se pojavi i treći igrač na toj razini, vjerujem da možemo dobiti nešto slično. Vidjet ćemo tko će to biti.
Vjerujete li da Njemačka u Zverevu ima igrača sposobnog osvojiti Grand Slam naslov?
– Da. Ima vrlo velike izglede. Za mene je jedan od dvojice najvećih favorita. Rekao bih da bi u polufinalu mogli igrati Zverev i Fonseca, a potom bi jedan od njih mogao otići do kraja i osvojiti naslov. Tako trenutačno vidim situaciju – istaknuo je Wilander.
Otvori KEKS Pay
