Od stranica u pisanom obliku, linkova na portalima i izrečenog na televizijama, radijima i podcastima već se može iskrojiti prilično debela i opširna knjiga o ovosezonskom ljetnom prijelaznom roku Dinama, Hajduka i prvaka Rijeke, što je i očekivano. Međutim, itekako je zanimljiv pogled i na ostatak HNL-a te zavređuje pozornost. Glavna pitanja su kako u ovom trenutku izgledaju momčadi koje su se borile za Europu, kako one koje su se borile za ostanak te kako izgledaju dvije slavonske momčadi – Osijek koji je prošle sezone ispod očekivanja završio u "ničijoj zemlji" na sedmome mjestu i novi prvoligaš Vukovar.
Razlika prvog i drugog ranga
Krenimo odmah s novim članom HNL-a. U posljednje dvije sezone su momčadi koje su ulazile iz drugog ranga u prvi, Rudeš i Šibenik, odmah ispadale iz HNL-a. Dok je Rudeš bio u rangu negativnih rekorda, daleko od bilo kakve šanse za borbu za ostanak, Šibenik je unatoč svim financijskim poteškoćama bio u borbi gotovo do samog kraja. Prema trenutačnom stanju na papiru i višestrukim dokazima o jazu u kvaliteti između liga, logično bi bilo očekivati da Vukovarce očekuje nešto između tih dviju krajnosti. O tome koliko će Vukovar ispred sebe imati težak zadatak, govorio je i trener momčadi Gordon Schildenfeld.
– Bilo je teško doći do vrha hrvatskog nogometa, a još je teže tamo opstati. Mislim da neki naši igrači još uvijek nisu svjesni razlike u kvaliteti, ali morat ćemo se brzo prilagoditi.
Iz kluba je otišlo šest, a došlo 14 igrača. Kao najzvučnije pojačanje ističe se iskusni desni bek Mario Tičinović, koji je prošle sezone u Zrinjskom bio ponajbolji igrač Premijer lige BiH. Ono što Vukovaru nedostaje je broj igrača s iskustvom igranja HNL utakmica. Tu su pojedinci poput Pilja, Tičinovića, Đakovića, Banovca, Knölla i Puljića, no pitanje je kako će se ostatak momčadi prilagoditi na najviši rang. Uz to, dva ponajbolja prošlosezonska igrača, Tino Jukić i Vanja Pelko, otišla su u redove potencijalnih konkurenata u borbi za ostanak, Lokomotive, odnosno Gorice.
Iako je Vukovar favorit za ispadanje iz lige, Gorica i Lokomotiva naizgled ispred sebe neće imati lake sezone. Kadrovski gledano, i jedni i drugi imaju znatno slabije momčadi nego prošle sezone. Posebno se tu misli na Goricu, koja u novu sezonu ulazi bez niza iznimno važnih igrača; Banića, Krizmanića, Pajazitija, Ndockyta, Elezija, Bralića, Maloče, Steenvoordena, Sikošeka i Kolara. Ti su pojedinci dobrim dijelom zamijenjeni igračima iz Šibenika (Perić, Kavelj, Pozo), koje trener Mario Carević jako dobro poznaje, a ostatak akvizicija je miks iskusnih igrača (Filipović, Čabraja) i mladih igrača s potencijalom (Gashi, Pelko). Banićeva uloga ide Davoru Matijašu, splitskom vrataru koji je pristigao iz belgijskog Beverena. Lokomotiva također ima izazov nadomjestiti velike kadrovske gubitke, a tu se posebno misli na veznu liniju u kojoj više nema Smakaja, Fetaija i Mudražije te trenutačno nema dubine. Također, problem je i u nedostatku centarfora budući da Andrić više nije u momčadi. Novi trener Nikica Jelavić ispred sebe će, barem po trenutačnom stanju, imati velik zadatak.
Pomaknimo se prema gore na ljestvici, u rubriku "sredina ljestvice i borba za Europu". Osijek je zadržao dobar dio kostura prošlosezonske momčadi te doveo provjerena HNL imena poput Petrušenka, Čoline i Vrbančića, uz još nekoliko akvizicija koje su nepoznanica. Bez obzira na prošlosezonski debakl, Osječani su favoriti za četvrto mjesto budući da je trener Simon Rožman u miru mogao pripremati momčad i s novim sportskim direktorom Alenom Petrovićem složiti je po svojoj viziji.
Istra zarađivala i trošila
Tri momčadi koje su se prošle sezone do zadnjeg kola borile za četvrto mjesto, Varaždin, Istra i Slaven Belupo, zasad su imale različite prijelazne rokove. Pobjednik tog prošlosezonskog troboja, Varaždin, osim odlaska talismana Dimitra Mitrovskog nije imao značajnije kadrovske gubitke, a uz to se lijepo pojačao igračima poput Bočkaja, Mamuta, Tavaresa i Abdullazade te povratkom Belcara. Slaven Belupo doživio je nešto više važnih odlazaka (Grgić, Sušak, Bosec, Lučić, Šakota, Boras), ali ih je prilično solidno nadomjestio (Mitrović, Hadžikić, Išasegi, Božić). Najviše se od klubova iz tog troboja promijenio kadar Istre 1961, koja je u blagajnu stavila vrlo dobru svotu novca od odšteta za Lisicu, Valinčića, Majkića, Gaguu i Iovua (malo više od tri milijuna eura). Zanimljivo, klub je te igrače nadomjestio strancima (Frederiksen, Prevljak, Nasraoui, Taraba, Bangura) i puno uložio za standarde HNL-a (850 tisuća eura). Ključno je za Istru, pak, zadržavanje veznog reda Radošević – Lončar – Maurić, koji je na proljeće bio možda i najbolji u ligi.
Uz Osijek, za koji se očekuje povratak u borbu za Europu, zasad je na papiru najbolje prošao Varaždin, jer je uz najmanje odlazaka zadržao i svojeg trenera Nikolu Šafarića, dok Istra i Slaven s novim trenerima Goranom Tomićem i Marijem Gregurinom imaju velik izazov zadržati razinu do koje su ih doveli Gonzalo Garcia, odnosno Mario Kovačević. U ovoj fazi prijelaznog roka najveći plus ide Varaždinu, a najveći minus Gorici i Lokomotivi.