ZAGREB - I hrvatski su sportaši, poput holivudskih glumaca, dobili svoj "Walk of Fame". Hrvatski sportski velikani od jučer imaju svoje šetalište. Ono se nalazi u Športsko-rekreacijskom centru Jarun i jučer je službeno predstavljeno javnosti.
U to ime pred restoranom Leut jučer se okupilo mnogo onih čiji su sportski dosezi postali legendarni. Oni koji su živi i koji su mogli došli su na svečanost predstavljanja panoa koji će prolaznike podsjećati na 20 najvećih uspjeha hrvatskog sporta.
Osobno su iz kruga topa 20 događaju nazočili Dragutin Šurbek, Dražan Jerković, Nikola Dragaš, Ozren Bonačić, Dubravko Šimenc, Gordan Kožulj, Štefica Krištof, Durđa Fočić, Velimir i Neno Kljaić (kao članovi zlatne olimpijske rukometne vrste iz 1996.), Siniša i Nikša Skelin (članovi brončanog olimpijskog osmerca iz 2000.) te Velimir Valenta i Duje Bonačić (članovi zlatnog olimpijskog četverca iz 1952.).
Na Dražena Petrovića podsjetili su nas njegovi roditelji Biserka i Jole te brat Aco, a na pokojnog Krešu Ćosića njegova supruga Ljerka. Uime obitelji Ljubek počast su doživjeli Matijini sinovi Nikica i Matko, a dubok naklon nazočnih doživjeli su i suprug (Grga), kćeri (Gordana i Vera) te sestra (Zdenka) sjajne rukometašice, također pokojne Šmucike Vučković.
Što zbog sportskih obveza i više sile, što zbog nepoznatih razloga, na Jarunu se jučer nije pojavilo nekoliko velikana. Ivica i Janica Kostelić su na Hintertuxu, a Đurđica Bjedov u Švicarskoj (gdje živi). U Zagreb nije došao i Goran Ivanišević, a ni Mate Parlov, koji ne drži previše do skupova koji veličaju njegove sportske pothvate.
Ponosan na svoju ideju, mr. Aleksa Kocijan, direktor ŠRC Jarun, kazao je uzvanicima:
- Niti jedno mjesto ovih sportaša nije toliko dostojno kao Jarun, kojim prođe milijun šetača, sportaša i rekreativaca. Svi oni vidjet će naše panoe, koji će ih neprestano podsjećati na velika sportska djela. Njih, dakako, ima više od 20, ovo nije kraj. To je tek početak.
Jasno je i sportskim laicima da se na tih 20 ne smije stati. Uostalom, u top 20 nisu uvršteni svjetski brončani nogometaši (to je velik previd), a promašaj je i neuvrštavanje Tonija Kukoča (trostruki europski klupski prvak, trostruki NBA prvak, europski i svjetski prvak s reprezentacijom) i Perice Bukića (dva olimpijska zlata i jedno srebro, dva svjetska zlata, četiri Kupa prvaka...). A gdje su srebrni košarkaši iz Barcelone, srebrni vaterpolisti iz Atlante, Davor Šuker, Zvonimir Boban, Željko Mavrović, Iva Majoli, Luciano Sušanj i mnogi drugi koji zaslužuju da se njihove slike što prije stave na Jarun?
U to da bi se i njegovo ime trebalo vidjeti u aleji sportskih velikana zacijelo vjeruje i Josip Čorak (hrvački olimpijski doprvak i europski prvak). Prije nego što je nazočne pozdravio uime Gradskog poglavarstva, pred nama je dvojio o kriterijima izbora 20 najvećih.
O njima je razmišljao i Velimir Kljaić, trener zlatnih rukometaša iz Atlante:
- Svaka čast Kocijanu na ideji, no treba reći da ima onih koji tu nedostaju. Prije svega nogometaši, koji su, iza Gorana Ivaniševića, u svijetu imali najveći medijski uspjeh. Svoje mjesto tu zaslužuju i srebrni košarkaši iz Barcelone, Mavrović i tako redom. No, ulica je jako dugačka, stane ih još mnogo.
Dakle, pred idejnim tvorcima novi je posao. Trebali bi hitno uvrstiti fotoizloške novih 20 velikana. Da što kraće traju rasprave o tome da su trebali biti ovi, a ne oni.
D. Brajdić