Svjetsko prvenstvo u nogometu 1978. u Argentini bilo je turnir krajnosti – pozornica na kojoj su se istodobno isprepletali trijumf i tragedija. Dok je na stadionima vladala euforija, a strastveni navijači stvarali spektakl uz kiše papirića i gromoglasno navijanje, samo jedanaest blokova od stadiona Monumental, domaćina finala, nalazio se zloglasni zatočenički centar ESMA, jedno od glavnih mjesta mučenja pod argentinskom vojnom huntom. Nogometno slavlje tako je poslužilo kao kulisa za horor koji se odvijao u neposrednoj blizini. Diktatura generala Jorgea Videle iskoristila je svjetsku smotru za propagandu i učvršćivanje vlastitog međunarodnog ugleda, dok je slogan turnira, cinično parafraziran u "Mi smo ljudi i u pravu smo", ismijavao sve glasnije međunarodne zahtjeve za poštovanjem ljudskih prava. U isto vrijeme zatočenici u tajnim zatvorima, među njima i Norberto Liwski, putem radijskih prijenosa slušali su slavlje nacije dok su i sami bili izloženi nezamislivoj torturi.
"Čuo sam smijeh i pjevanje navijača na ulici. Zidovi moje ćelije pretvorili su njihovu radost u moj užas", prisjetio se Liwski.
Jedno od najčešćih pitanja koje se postavlja jest koliko su igrači i ostatak svijeta znali o zločinima koji su se događali. Često se moglo čuti kako sudionici nisu bili svjesni stvarne situacije, no istina je bila mnogo složenija. Nizozemski vratar Jan Jonbloed godinama poslije priznao je da su on i njegovi suigrači znali što se događa.
"Znali smo da je na vlasti diktatura. Bili smo normalni ljudi, slušali smo radio, gledali televiziju, a u to vrijeme u Nizozemskoj je postojala kampanja prosvjeda protiv režima. Moj otac je bio komunist. Znao sam da se nešto događa, da to nije ispravno", objasnio je.
U Argentinu nije doputovao Johan Cruyff, jedna od tadašnjih najvećih zvijezda, a njegovo odsustvo godinama je hranilo mitove. Prema najraširenijoj verziji priče odbio je igrati u znak prosvjeda protiv diktature. Druge su teorije govorile o svađi sa sponzorima, sukobima unutar momčadi, pa čak i o tome da mu supruga nije dopustila putovanje. Istinu je Cruyff otkrio tek 2010., a ona je bila šokantna i nije imala nikakve veze s politikom.
"Malo tko zna da mi je netko prislonio pušku na glavu i vezao me, kao i moju suprugu, pred našom djecom u našem stanu u Barceloni. Nakon toga, djeca su išla u školu s policijskom pratnjom. Policija je spavala u našoj kući tri ili četiri mjeseca. Imao sam tjelohranitelja na utakmicama. Sve vas to natjera da promijenite pogled na život. Postoje trenuci kada počnete cijeniti druge stvari. Htjeli smo stati i biti razumniji. Bilo je vrijeme da se nogomet stavi po strani. Nisam mogao igrati Svjetsko prvenstvo nakon toga", rekao je.
VELIKA FOTOGALERIJA Nervoza, nada i na kraju tuga: Pogledajte lica hrvatskih navijača koji su proživjeli dramu u Dallasu
Ipak, najkontroverzniji trenutak turnira ostaje utakmica drugog kruga između Argentine i Perua. Domaćinu je za plasman u finale, ispred vječnog rivala Brazila, trebala pobjeda od najmanje četiri gola razlike. Utakmica se igrala nakon što je Brazil već odradio svoj susret, a završila je nevjerojatnim rezultatom 6:0 za Argentinu. Sumnje u namještanje nikada nisu nestale. Prema jednoj od teorija postignut je dogovor između vojnih hunti dviju zemalja, koji je navodno uključivao donaciju tisuća tona žita Peruu. Škotska reprezentacija stigla je s velikim očekivanjima, no njihov nastup obilježili su ekscesi. Nakon poraza od Perua, napadač Willie Johnston pao je na doping-testu. Koristio je stimulans Reactivan i škotski savez doživotno ga je izbacio iz reprezentacije. No to nije bilo sve. U hotelu u kojem je momčad boravila osoblje je pronašlo stotine praznih boca viskija i likera. Ipak, nisu bili jedini. Govorilo se da je poljska reprezentacija u Argentinu unijela oko 400 boca votke.
U finalu je Argentina pobijedila Nizozemsku i osvojila svoj prvi naslov. Svjetsko prvenstvo 1982. igralo se u Španjolskoj. Iako je Italija na kraju odnijela trofej kući, putovanje Azzurra do trećeg naslova svjetskog prvaka bilo je sve samo ne obično. Njihova glavna zvijezda, napadač Paolo Rossi, stigao je u Španjolsku s teretom dvogodišnje suspenzije zbog sudjelovanja u zloglasnom kladioničarskom skandalu "Totonero". Njegov povratak u reprezentaciju izazvao je bijes talijanskih medija i navijača, a kritike su se pojačale nakon što u prve tri utakmice u skupini nije postigao nijedan pogodak.
Italija je jedva prošla prvu fazu s tri remija, a Rossi je izgledao kao blijeda sjena igrača koji je nekoć dominirao. No, tada se dogodilo čudo. U odlučujućoj utakmici druge faze protiv moćnog Brazila, predvođenog Zicom i Sócratesom, Rossi je eksplodirao i postigao sva tri gola u pobjedi 3:2. Probudio se iz nogometne kome i nastavio svoj pohod s dva pogotka u polufinalu protiv Poljske te ključnim prvim golom u finalu protiv Zapadne Njemačke. Od tragičara je postao nacionalni heroj, najbolji strijelac i najbolji igrač prvenstva. Međutim, Rossijeva bajka ostala je u sjeni vjerojatno najsramotnijeg trenutka u povijesti svjetskih prvenstava, događaja poznatog kao "Sramota u Gijónu". U posljednjoj utakmici skupine 2, Zapadna Njemačka i Austrija znale su da ih pobjeda Nijemaca od jednog ili dva gola razlike obje vodi dalje, eliminirajući pritom Alžir, koji je dan prije senzacionalno pobijedio Čile i završio svoje natjecanje. Alžirci, koji su na otvaranju šokirali upravo Zapadnu Njemačku pobjedom 2:1, postali su prva afrička momčad koja je svladala europskog suparnika na Mundijalu. Utakmica u Gijónu započela je žestoko, a Nijemci su poveli već u desetoj minuti golom Horsta Hrubescha. Nakon toga, nogomet je prestao postojati. Preostalih osamdeset minuta igrači obje momčadi besciljno su dodavali loptu u svojim polovicama, bez ikakve namjere da napadnu. Publika na stadionu El Molinón bila je zgrožena. Bijesni alžirski navijači mahali su novčanicama prema igračima. Komentator njemačke televizije ARD Eberhard Stanjek u znak protesta odbio je dalje komentirati utakmicu, dok je njegov austrijski kolega Robert Seeger pozvao gledatelje da ugase svoje televizore.
Brutalnost i nepravda dosegnule su vrhunac u legendarnom polufinalu između Zapadne Njemačke i Francuske u Sevilli, utakmici koja se pamti kao jedna od najdramatičnijih, ali i najkontroverznijih ikad odigranih. U drugom poluvremenu, pri rezultatu 1:1, francuski branič Patrick Battiston jurnuo je sam prema njemačkom golu nakon duge lopte Michela Platinija. Njemački vratar Harald "Toni" Schumacher izletio je sa svog gola, ignorirajući loptu, i divljački se zabio u Battistona, koji je od siline udarca ostao bez svijesti, slomio dva zuba i pretrpio oštećenje kralješka. Nizozemski sudac Charles Corver, na sveopće zaprepaštenje, nije dosudio ni prekršaj, već je samo odmahnuo rukom i pokazao na gol-aut. Dok su Battistona iznosili s terena na nosilima, a Platini mu je držao ruku uvjeren da mu je suigrač mrtav, Schumacher je nezainteresirano stajao na golu i žvakao žvakaću gumu.
Njegova hladnokrvnost šokirala je svijet, a nakon utakmice dolio je ulje na vatru izjavom koja je zgrozila javnost. Kad su mu novinari rekli da je Battiston ostao bez dva zuba, cinično je odgovorio: "Ako je samo to, recite mu da ću mu ja platiti krunice."
Incident je izazvao diplomatski skandal, a u jednoj francuskoj anketi Schumacher je proglašen najomraženijom osobom u Francuskoj, našavši se čak ispred Adolfa Hitlera.
Turnir je nudio i prizore koji su graničili s teatrom apsurda. Jedan takav dogodio se na utakmici skupine između Francuske i Kuvajta. Pri vodstvu Francuske 3:1, Alain Giresse postigao je četvrti pogodak. Međutim, kuvajtski igrači zaustavili su se tvrdeći da su čuli zvižduk s tribina i pomislili da je sudac prekinuo igru. Usred njihovih prosvjeda, s tribina se na teren spustio šeik Fahad Al-Ahmad Al-Jaber Al-Sabah, tadašnji predsjednik Kuvajtskog nogometnog saveza i brat kuvajtskog emira. Ušetao je na travnjak, prišao sovjetskom sucu Miroslavu Stuparu i zatražio da poništi gol. Nakon kraće rasprave i pod prijetnjom da će povući svoju momčad s terena, sudac je, na zaprepaštenje svih, popustio i poništio regularan pogodak.
Osim skandala, prvenstvo je donijelo i nekoliko statističkih zanimljivosti. Mađarska je u grupnoj fazi deklasirala debitanta El Salvador s nevjerojatnih 10:1, što je i danas jedna od najuvjerljivijih pobjeda u povijesti Mundijala. László Kiss postigao je hat-trick kao zamjena, što je jedinstven pothvat. Proširenje turnira na 24 momčadi omogućilo je debi Alžiru, Kamerunu, Hondurasu, Kuvajtu i Novom Zelandu. Reprezentacija Jugoslavije osjetila je gorčinu nepravde u ključnoj utakmici protiv domaćina Španjolske. Danski sudac Henning Lund-Sørensen dosudio je jedanaesterac za Španjolsku nakon prekršaja Velimira Zajeca koji se dogodio barem metar izvan kaznenog prostora. Nakon što je Dragan Pantelić obranio udarac, sudac je naredio ponavljanje, iz kojeg je Španjolska povela i na kraju pobijedila 2:1, izbacivši Jugoslaviju s turnira.
Otvori KEKS Pay
