Travničanin Ivo Andrić (1892.-1975.), diplomat, istaknuti književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine, koji je od 1919. godine živio u Beogradu, bio je usko povezan sa Sportskim društvom Crvena zvezda. Iako je za sebe govorio da nije navijač, već da jednostavno voli ljepotu sportske igre, ipak je posjedovao člansku iskaznicu Crvene zvezde pod rednim brojem 5769, te je bio član košarkaškog, nogometnog i veslačkog kluba. Na fotografiji je sa Zvezdinom legendom Rajkom Mitićem.
Zbog svog doprinosa, Andrić je 1963. godine izabran za počasnog predsjednika Košarkaškog kluba Crvena zvezda, a na toj je funkciji ostao sve do smrti 1975. godine.
Njegovi česti dolasci na beogradski Kalemegdan, gdje su se pod vedrim nebom igrale utakmice pred punim tribinama, ipak su imali jedan poseban razlog. Bivši košarkaš Zvezde, pokojni Vladimir Cvetković, prisjetio se jednom kako je nobelovac pratio i mušku momčad i žensku ekipu, ali je na utakmice dolazio ponajviše zbog košarkašice Ljubice Otašević.
Prema Cvetkovićevim riječima, ženska ekipa prva je počela igrati u kratkim hlačicama, a s obzirom na to da je Andrić bio pravi esteta, redovito je dolazio pratiti igru zbog svoje neuzvraćene ljubavi prema tadašnjoj zvijezdi beogradskog kluba. Upravo je zbog nje redovito posjećivao utakmice i klupske zabave, a košarku je opisao u nekoliko odlomaka u svom djelu "Znakovi pored puta".
Otašević je sa svojom generacijom bila prvakinja Jugoslavije, ali je u ranoj dobi napustila sport, otišla u inozemstvo i postala glumica. Andrićeva fascinacija njome i košarkom tako je ostala zanimljiv i romantičan detalj iz života čovjeka koji je inače živio vrlo povučeno.
Inače, roditelji Ive Andrića bili su Hrvati, katolici, a u mladosti je bio povezan s hrvatskim i jugoslavenskim nacionalnim idejama. U zreloj dobi zagovarao je jugoslavenski unitarizam i pisao na srpskohrvatskom jeziku.
Andrić je radio kao jugoslavenski diplomat čak 21 godinu, od 1920. do 1941. godine. Služio je u više europskih gradova i država, uključujući Rim i Vatikan, Bukurešt, Trst, Graz, Marseille, Pariz, Madrid, Bruxelles, Ženevu i Berlin. Od 1939. do 1941. godine bio je opunomoćeni poslanik Kraljevine Jugoslavije u Nacističkoj Njemačkoj sve do početka rata i sloma Kraljevine 1941. godine.