Mrtvi, ne znate što propuštate – u euforiji je na napuljskom groblju tog svibnja 1987. osvanuo danas slavni grafit nakon što je Napoli prvi put osvojio Serie A. Maradonu su nosili na rukama. Bio je tada, a i do danas ostao, božanstvo, predmet iracionalnog obožavanja.
Desetka koju je nosio povučena je njemu u slavu. U kapelici sazidanoj nogometnom bogu u čast, a koja je u međuvremenu postala jedan od najprepoznatljivijih motiva grada, svakodnevno se mole nogometni vjernici. A molitve su očito konačno urodile jer slavni dani su se vratili.
Gazda je filmski producent
Trideset godina nakon povijesne titule (27 godina nakon posljednje), i deset godina nakon što su se Partenopei poslije gladnih godina vratili u Serie A, Maradonin duh izašao je iz boce. U zraku se ponovno osjeća miris titule, a euforiju na jugu Italije više i ne pokušavaju skriti.
Neka nova generacija Napolija, u kojoj se mnogi nisu ni rodili kada je Maradona u grad donio prvi pokal prvaka, danas je na putu da ponovi uspjeh svojih predaka. Već su ih u nečemu nadmašili. Šest utakmica, šest pobjeda – nikada Napoli u sezonu nije ušao ovako dominantno. Nakon svetog trojstva MA-GI-CA (Maradona, Giordano i Careca) navijači Napolija kunu se u trio Mertens – Callejon – Insigne. I, naravno, Mareka Hamšika, kapetana koji je klubu odan već 11 sezona.
Predsjednik Napolija Aurelio De Laurentiis možda napokon i dosanja scudetto. Misija kontroverznog gazde, filmskog producenta koji je na čelo kluba sjeo 2004. nakon što je bankrotirao zbog 70 milijuna eura duga i završio u Serie C, da Napoli vrati na tron talijanskog nogometa napokon se ostvaruje.
Zlobnici kažu kako je najveća kočnica šampionskom projektu bio onaj koji je prije četiri sezone i doveden da ga napokon sprovede u djelo – Rafa Benítez. Nakon što je Rafa zaslijepljen blještavilom Reala po isteku ugovora napustio Napoli, u kojem mu ionako nisu željeli produžiti suradnju, De Laurentiis je iznenadio mnoge ustoličivši “drugoligaškog trenera” Maurizija Sarrija.
S 57 godina i iskustvom od svega tridesetak utakmica u Serie A, s klubovima poput Sorrenta, Alessandrije i Grosseta u CV-ju koje je vodio posljednjih pet godina, mnogi su imenovanje trenera čiji je zaštitni znak cigareta u ustima dočekali kao još jedan De Laurentiisov hir kojima je gazda Napolija inače sklon.
De Laurentiis je, međutim, vidio filmsku priču. Počelo je loše – nakon dva boda u tri uvodna kola mediji i navijači već su mu počeli tražiti zamjenu i, da nije pobijedio Lazio u 4. kolu, Sarri bi bio bivši dok je ljeto 2015. još uvijek trajalo. Preživio je, a danas ga slave kao genija...
– U nogometu se svakih 20 godina pojavi inovator. Nakon Rinusa Michelsa u Ajaxu, došao je Sacchi s Milanom, onda Guardiola koji je malo uspavao nogomet. Srećom sada ga Sarri ponovno budi – komentirao je Fabio Capello.
Izmislio Mertensa
Sarrijev Napoli s čak 25 golova u sedam utakmica, što je prosjek od 3,57 pogodaka po susretu, danas je najefikasnija momčad Europe. A prvo ime Sarrijeve revolucije je Dries Mertens, 1,69 visoki Belgijanac, koji je tek u zrelim godinama postao napadač. I to silom prilika. Kada je prošlog ljeta Gonzalo Higuaín izdao Napulj i obukao dres Juventusa, kao zamjena mu je za 32 mil. € iz Ajaxa doveden Poljak Arkadiusz Milik.
Dobro ga je krenulo, u uvodnih sedam kola zabio je četiri gola, no onda su mu stradali ligamenti koljena. Propustio je pola prošle sezone i strpljivo počeo skupljati minute, a onda su mu već u 6. kolu ove sezone stradali ligamenti desnog koljena i to u mjeri da se neće oporaviti čak do SP-a. Kako bilo, Sarri je lani morao nešto izmisliti i izmislio je Mertensu, inače lijevom krilu, novu poziciju – onu središnjeg napadača.
Zbog te odluke Sarrija danas doživljavaju nogometnim alkemičarem jer Mertens je kao lažna devetka eksplodirao - prošle sezone zabio je 34 gola uz još 15 asistencija u 46 utakmica u svim natjecanjima (28 u Serie A), a ove sezone samo nastavio gdje je stao uz savršeni učinak – sedam golova u sedam prvenstvenih utakmica.
Cijeli tekst čitajte u MAX-u.
