Središnji gost prvog dana konferencije sporta i tehnologije Sport Innovest u Mozaik Event Centru bio je Slaven Bilić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Zanimljivo je da je razgovor s njim vodila Blanka Vlašić, jedna od najuspješnijih hrvatskih sportašica i dvostruka svjetska prvakinja u skoku u vis.
Iskustvo i mudrost
Prošlo je dvadesetak godina otkako ste prvi put preuzeli reprezentaciju. Što se u tom razdoblju najviše promijenilo – vi kao čovjek, osoba i trener?
– Najteže je, barem meni, govoriti o samome sebi. Ljudi su uglavnom zadovoljni sami sobom, pa tako i ja. Međutim, s godinama se, naravno, mijenjaš. U Dalmaciji volimo reći da dobiješ neku patinu, koru. Ako govorimo o napretku, onda su tu prije svega iskustvo i određena mudrost. Iskustvo stječeš s godinama, ne samo u sportu nego i u životu. Izgradiš svoje temelje i principe koje ne mijenjaš. Ono što si usvojio kao dijete ostaje ti temelj, a sve što dolazi poslije jest nadogradnja. Ti se temelji ne mijenjaju, ali ih s godinama rada izbrusiš. Kada sam prvi put postao izbornik reprezentacije, to mi je bio treći posao. Prije toga sam radio u Hajduku, a zatim u mladoj reprezentaciji. Imao sam 37 godina, a za takvu sam funkciju bio jako, jako mlad. U sljedećih dvadesetak godina prošao sam pet, šest ili sedam različitih angažmana, različite lige i klubove te različite mentalitete ljudi, igrača, novinara, navijača i vlasnika klubova. Na nekim se stvarima jednostavno izbrusiš, na drugima dobiješ potvrdu da je ono što si radio bilo dobro jer vidiš da funkcionira i u Engleskoj, i u Turskoj, i u Saudijskoj Arabiji.
Koliko su vas različita okruženja oblikovala kao trenera?
– U svakom novom okruženju bio si izbačen iz svoje zone komfora. Moraš se prilagođavati i učiti o novoj sredini. Mislim da čovjek najviše raste upravo kada izađe iz onoga na što je navikao. Ako si se sedam ili deset puta u životu našao u takvoj situaciji, svaka te na neki način oblikovala. Možda ponekad podcjenjujemo koliko nam nova sredina može pružiti i koliko nas može natjerati da se razvijamo i prilagodimo novim okolnostima kako bismo ondje dali sve od sebe. Ne možeš u miru i sigurnosti uvijek doći do takvih spoznaja. Sport te ponekad dovede u ekstremnu situaciju, u kojoj si pod velikim pritiskom i moraš reagirati, moraš nešto napraviti. Takve su situacije najbolje učiteljice.
Nogomet se u posljednjih dvadesetak godina promijenio i zbog razvoja tehnologije. Koliko je to promijenilo trenerski posao?
– Godine 2018., prije Svjetskog prvenstva u Rusiji bio sam u Parizu s Arsèneom Wengerom, jednim od najvećih svjetskih trenera, koji je dugi niz godina vodio Arsenal. On je vizionar i pametan čovjek. Bili smo u društvu u kojem se razgovaralo upravo o tome. Kada je Wenger došao u Arsenal, njegov je stručni stožer bio vrlo malen. Uz njega je bio Boro Primorac, koji mu je dugo bio pomoćnik, još jedan pomoćni trener te osoba koja je obavljala poslove fizioterapeuta i kondicijskog trenera. Kasnije je njegov stožer narastao na tridesetak ljudi. Tu su medicinsko osoblje, maseri i stručnjaci za sportsku znanost.
Koliko vam je danas lakše pripremati utakmice i analizirati protivnike u odnosu na razdoblje od prije dvadesetak godina?
– Naravno da mi je danas u jednom smislu puno lakše. Točnije, nama je lakše. Danas mogu pogledati svaku utakmicu. Imamo različite televizijske i analitičke programe. Primjerice, jedan se zove WiseCount i omogućuje mi da već sljedećeg dana pogledam sve utakmice koje smo odigrali. I ja ih doista sve gledam.
Komentari uvijek dođu
Što je najveći izazov u radu s reprezentacijom?
– Jedan od najvećih izazova jest činjenica da igrači dolaze iz različitih liga i različitih sredina. Hrvatski reprezentativci igraju u sedam ili osam liga, pa čak i na različitim kontinentima. Neki dolaze iz Amerike, što znači da postoje i vremenske razlike, a ponekad se utakmica igra već nekoliko dana nakon njihova dolaska. Također, dolaze u različitim stanjima. Netko je upravo pobijedio u važnoj utakmici, netko je izgubio, netko je igrao, a netko nije. Neki se bore za naslov prvaka ili plasman u polufinale, dok drugi prolaze teško razdoblje u svojim klubovima. Razlikuju se i njihove taktičke uloge. Primjerice, jedan stoper dolazi iz momčadi koja igra visoko i nastoji držati protivnika daleko od svojeg gola, dok drugi dolazi iz momčadi koja se povlači. Netko je u dobroj formi, a netko prolazi loš trenutak i izgubio je samopouzdanje. Svi oni znaju igrati nogomet, ali psihologija je iznimno važna – u nogometu, atletici, bilo kojem drugom sportu, pa i u poslovnom svijetu. Naravno, moraš imati talent, fizičku spremu i sve ostalo, ali psihološko stanje snažno utječe i na fizičku izvedbu. Ako se mentalno blokiraš, teško je pokazati ono što znaš i iskoristiti svoj talent. Zato je posao izbornika vrlo zahtjevan.
Koliko su društvene mreže i stalna izloženost javnosti promijenile život nogometaša?
– Prije dvadeset ili trideset godina, ako si bio igrač i želio izbjeći kritike, mogao si se nakon utakmice povući u svoj svakodnevni život. Možda bi te netko kritizirao na stadionu, možda bi se o tebi nešto napisalo u novinama, ali nakon toga ipak si imao određenu privatnost. Danas je drukčije. I ako ne čitaš komentare na internetu, oni nekako dođu do tebe. Netko ti ih prenese, spomene ih prijatelj ili poznanik. Teško je potpuno se izolirati od toga. Žao mi je današnjih igrača jer im je u tom smislu puno teže nego što je bilo nama. S druge strane, mi nismo imali toliko mogućnosti za uživanje u pobjedama i slavlje nakon njih. Danas se, zbog sve veće popularnosti i važnosti društvenih mreža, stvari događaju prebrzo.
Otvori KEKS Pay
Lako je biti vidljiv, ali je teško ostati svoj u toj buci. Prava vrijednost je u onoj korici-patini iskustva koju čovjek dobije tek kad ga život dovoljno puta pritisne i izbrusi.