Nakon što je napunio 39 godina i u profesionalnom vaterpolu proveo 22 sezone, Šibenčanin Jure Marelja se 2019. oprostio od igranja, ali ne i od vaterpola. Posvetio se trenerskom poslu, a samo godinu dana kasnije već je bio prvi trener matičnog Solarisa. A moglo se dogoditi da sasvim promaši bazen i da sreću potraži na košarkaškom parketu, i tu je Šibenik jak...
Vaš otac Željko bio je košarkaš, a to je bila i vaša sestra, kako to da ste se vi odlučili za vaterpolo?
- Tih godina vaterpolo je bio hit u Šibeniku. Momčad s Vrbičićem, Šupom, Tuckom, Komadinom, Perčinićem i ostalima privlačila je pozornost i atraktivnošću i rezultatima. A otac nikad nije inzistirao da krenem njegovim stopama, naprotiv bilo mu je drago da ću se baviti vaterpolom - objašnjava Marelja.
Jeste li preko oca imali kakve kontakte s pokojnim Draženom Petrovićem?
- Bio sam dijete i sjećanja su blijeda. No, sjećam se percepcije Dražena kao nekog posebnog, sjećam se i pehara i kolone ljudi koji su prolazili kroz kuću.
Ljetos ste preuzeli treniranje Solarisa i prilično vam dobro ide, šesti ste u hrvatskom prvenstvu, u Dubrovniku ste u Regionalnoj ligi pobijedili Jadran (HN) i Budvu. U čemu je tajna?
- Imamo odličnu momčad, a ja i odlične suradnike. Ozračje u klubu je zdravo i uistinu radno, vidi se svakodnevni napredak. No, momčad je mlada, bit će tu još uspona i padova, svakako možemo i bolje.
U Šibeniku je uvijek bilo puno talenata, ima li ih i danas?
- Naravno. Zlato mladih kadeta u Zagrebu ukazuje da se imamo čemu nadati. Samo treba strpljenja i vremena.
Pomogne li vam savjetom i izbornik Ivica Tucak?
- Uvijek je spreman pomoći i udijeliti koristan savjet.
A prije nego je poredao svojih najboljih sedam, Marelja je želio nešto istaknuti:
- Godina je bila teška, mnoga prvenstva nisu bila odigrana do kraja, a i reprezentacija je odigrala samo Budimpeštu. Da je bilo normalno vrijeme, sigurno bi se u sedmorci našlo mjesta i za Bijača, Bušlju, pa i Dobuda čiji povratak nije prošao nezapaženo.
Teško je u takvoj situaciji biti posve objektivan, naše prvenstvo i Regionalna liga su odigrani do kraja, pa su akteri iz tog dijela bili u prednosti.
Kao sidraš, najboljega ste pronašli u sidrašu?
- Netko će možda pomisliti da sam subjektivan jer sidraša stavljam na prvo mjesto, ali Vrlić je sidraš koji donosi razliku, dubinu napada. Vrlo je pokretljiv, unatoč svojoj korpulentnosti brzo se vraća u obranu, nikada ne miruje. U Mladosti i u reprezentaciji bio je vrlo stabilan i na visokoj razini.
Visoko ste postavili i Jokovića?
- Joke je osvojio grčko prvenstvo s Olympiakosom, u reprezentaciji je nezamjenjiv. Bez premca je naš najbolji ljevak i uspješno prkosi godinama.
Čime vas je oduševio Luka Bukić?
- Definitivno se formirao kao igrač, iskustvo je stiglo s utakmicama. Pouzdan je, odgovoran i konkretan. U klubu i reprezentaciji igra važnu ulogu i dobro se nosi s pritiskom.
Što vam se sviđa kod Fatovića?
- Taj mladić je dosadno uporan i ubojit u protunapadima i kod realizacije napada s igračem više. U reprezentaciji može, mora - i uvjeren sam da hoće - dati više.
A čime vas je pridobio Hrvoje Benić?
- On i u klubu i u reprezentaciji obavi prilično prljavog posla. Zahvalan igrač kakvog svaka momčad treba.
Izbor ste zaokružili s Popadićem i Z. Butićem?
- Popadić je bio sjajan u ruletima peteraca i jedan je od zaslužnijih za to što je Jug obranio naslov prvaka. A Butić je igrač koji je nosio Jadran u Regionalnoj ligi, posebno u završnici gdje je najzaslužniji za Jadranovu broncu. Pozitivno drzak i sportski bezobrazan.
Mareljinih sedam:
1. Josip Vrlić (Mladost) 7
2. Maro Joković (Brescia) 6
3. Luka Bukić (Mladost) 5
4. Loren Fatović (Jug AO) 4
5. Hrvoje Benić (Jug AO) 3
6. Toni Popadić (Jug AO) 2
7. Zvonimir Butić (Jadran) 1
