Zna se što je srce momčadi, ono se uvijek ili bar velikom većinom nalazi u srednjem redu, kvaliteta i rad veznog reda iznimno su važni. Nogometaši na toj poziciji ključni su, što ne umanjuje važnost baš svih ostalih u momčadi, u obje faze igre, kako u građenju napada tako u obrani.
I u utakmici s Fenerbahçeom vidjelo se da Dinamo tu ima veliku snagu, a i pred susret s Maccabi Tel-Avivom najavljivalo se da će se u sredini travnjaka rješavati utakmica te se procjenjivalo da plavi na toj poziciji imaju veću kvalitetu od izraelskog prvaka.
Znaju, a imaju srce
Procjene su bile dobre, Dinamo je upravo igrom srednjeg reda stigao do toga novog velikog uspjeha i sigurno nije slučajno, nakon dva odigrana kola vodeća momčad Europske lige. U veznom redu plavih bili su Josip Mišić, Dejan Ljubičić i Miha Zajc. Njih su trojica odigrala čudesnu partiju, djelovali su kao da su zajedno godinama, imaju izuzetnu koordinaciju, očito točno znaju svaki potez svog kolege unaprijed, ali imaju i srce koje daju na terenu kad treba napasti suparnika, ali i kad se treba braniti.
Josip Mišić je jedan od onih koji su u Dinamu godinama, u Maksimiru su, pri čistki svlačionice pravilno procijenili da on mora ostati jer je mozak koji upravlja igrom plavih. I u klubu su nam rekli da će on svakako ostati jer su i na pripremama uvidjeli o kakvom je profesionalcu riječ, koliko pazi na svoj rad na treninzima, a njegova je percepcija u igri nevjerojatna. On je taj koji sve vidi, koji će odigrati čudesni pas prema naprijed ili "prikočiti" igru kad vidi da bi to bilo najbolje rješenje. Takav je bio i u Bačkoj Topoli, dirigent odlično uštimanog orkestra, ali i pit bull kad se trebalo vratiti.
Dejan Ljubičić dosad je nekako bio u sjeni, potpuno nepravedno. Da, sad je Maccabiju zabio dva gola, ali taj iskusni bundesligaški igrač velika je radilica, njegov se učinak često ne vidi, ali strašno puno znači za momčad. Baš igra kao da je i dalje u Njemačkoj, vrijedan, trkački ne staje, nudi se i bori od prve do zadnje sekunde i, koliko god vrijedna bila njegova dva pogotka izraelskom prvaku u 3:1 pobjedi, on plavima vrijedi više od toga.
Treći u toj bisernoj ogrlici plavoga srednjeg reda je Miha Zajc. Iskusni Slovenac stigao je kao posljednje pojačanje Dinama u ljetnom prijelaznom roku. I to nakon što je u plavoj svlačionici već bila golema gužva u veznoj liniji. Zvonimir Boban ga je silno želio, još u lipnju ga je zvao i Zajc je želio doći, ali Bobanov uvjet je bio da može doći samo ako dolazi kao slobodni igrač, dakle bez odštete. To nije bilo baš lako Zajcu ishoditi jer imao je još godinu dana ugovor s Fenerbahçeom. Zbog toga je donedavni slovenski reprezentativac stigao tek na kraju prijelaznog roka. I dok se tijekom ljeta vodila ta bitka, pitali smo se – Zvone, što će ti sad još i Zajc?
Eto, sad smo vidjeli što će mu. Neumorni trkač, ali i veliki znalac, dobitak je za Dinamo, kao uostalom ta cijela vezna linija. U susretu s Maccabijem, upravo su njih trojica najviše pretrčala, prednjačio je Zajc s pretrčanih 11,7 kilometara (Zajec je i protiv Fenera jurio Maksimirom s 11,6 kilometara), dok je Mišić pretrčao 10,7, a Ljubičić 10,5 kilometara. No, važnije od te kilometraže je njihovo znanje, njihovo pametno trčanje, a ne bezglavo jurcanje travnjakom. A njih trojica nisu u 'cvijetu' mladosti (Mišić i Zajec 31 godina, Ljubičić 27), ali trče maksimalno na svakoj utakmici, ne zanima ih što zajedno imaju gotovo 90 godina.
Odlično pripremljena utakmica
I slovenski izbornik Matjaž Kek razgovarao je o povratku Zajca u reprezentaciju, no Miha je to odbio, rekao da se želi koncentrirati na svoje igre u Dinamu.
Nikako ne smijemo podcijeniti učinak ni jednoga igrača Dinama u tom susretu s Maccabijem, plavi jednostavno nisu imali slabog mjesta, trener Mario Kovačević sa svojim je stožerom odlično pripremio utakmicu, očito su dobro analizirali suparnika i onda se postavili na najbolji način, na način koji im je donio pobjedu. Takvi su bili i protiv Fenerbahçea, takvi su bili sad u Bačkoj Topoli protiv Maccabija i zasluženo su na vrhu poretka Europske lige u što je, objektivno, malo tko mogao i pomisliti prije starta ovog natjecanja.
– Rekao sam kako želim da Dinamo igra europski. No, nećemo poletjeti nakon ovoga, imamo mi još puno posla, bit ćemo još bolji – rekao je trener Dinama Mario Kovačević.
I svaka mu čast, ove dvije europske pobjede njegov su rukopis, blizu je krasopisu, a nadati se da će biti i takvog još ljepšeg pisma ostvari li svoju želju i nakanu da plavi budu još bolji. Da su na pravom putu u ovom trenutku, nitko ne može osporiti, ali u sportu se ne živi od jučer, plavi već u nedjelju igraju s neugodnom Lokomotivom.
Otvori KEKS Pay
