Filho, vrati se kući, trebamo te! Možete samo jednom pogađati čiji je to bio siječanjski vapaj, u jeku zimskoga prijelaznoga roka. Naravno, Mamićev, upućen svome najvećemu mezimcu, 29-godišnjem Brazilcu s hrvatskom putovnicom Jorgeu Sammiru, igraču čija virtuoznost u Maksimiru još nije nadmašena.
I kako bi Sammir u dalekom Nanjingu, na drugome kraju svijeta, uopće mogao reagirati na “tatin” poziv, nego novim sudbonosnim “da”. Prošlog je tjedna pala i zadnja ograda, Kinezi su pristali pustiti veznjaka.
Naravno da su Dinamo i Sammir u cijeloj toj transfernoj bajci morali imati časnika za vezu, čovjeka kojemu vjeruju obje strane. To je nogometni menadžer Andy Bara, koji je već posredovao u Sammirovim transferima u Kinu, najprije iz Getafea u Suning, a potom i iz Suninga u Hangzhou Greentown, koji je ispao iz prve lige.
Zašto su ga Kinezi pustili?
Andy Bara je bio u Kini, zajedno sa svojim štićenikom i prijateljem Sammirom kad su dočekali odobrenje Kineza za polazak za Zagreb. Iako je do zadnjega slao i upozoravajuće signale:
– Nije gotovo! S Kinezima se nikada ne zna, moramo biti strpljivi – poručivao je Andy Bara s Dalekog istoka.
Suninga je pustio igrača u kojega je poprilično uložio (odšteta pet milijuna eura, plus plaća od 6,3 milijuna eura, nap.a.), majstora s čijom je klasom mogao u utrku za naslov prvaka. Ili im njegova nazočnost više nije bila potrebna, ili su možda došli na trag nekome “novome Sammiru”?
Andyja Baru locirali smo telefonom u Nanjingu, gdje je Sammir živio posljednje dvije godine. Bio je u društvu famoznoga Filha, pa smo upriličili mini-intervju za Max.
Pitali smo Sammira kako je reagirao kada mu je njegov menadžer spomenuo mogućnost povratka u Dinamo, no u uvodu je nastupio Andy Bara.
– Samo sam ja mogao doći na takvu čudnu ideju u početku, jer, s obzirom na toliku razliku u primanjima u Kini i Dinamu, nitko mu se to ne bi usudio reći – govori za tjednik Max! Sammirov menadžer.
Mogao u Brazil, Tursku...
A što kaže igrač o kojemu se u Hrvatskoj toliko govori posljednjih dana?
– U početku mi je bilo simpatično, ali nestvarno. A onda sam počeo sve više vjerovati u to – kaže Sammir, koji se već mogao preseliti u Brazil, Portugal, Tursku, ali ipak je izabrao Zagreb i Hrvatsku.
– Zaradio samo puno i nije mi više prioritet novac. Moja je odluka konačna: želim se vratiti u Zagreb. Što me vuče natrag? Ne privlače me više velegradovi (živio je u Madridu i u 4-milijunskom Nanjingu, nap.a.), u Zagrebu mi je najljepše. Tu su prijatelji, odgovara mi klima, hrana, znam jezik, blizu je more... – govori Sammir.
Kakav je danas vaš odnos s Mamićem? Svojedobno ste iz Dinama otišli prepuni gorčine jer je klub oklijevao s vašom prodajom?
– Odnos s Mamićem je super! Kao mlad igrač, željan afirmacije u inozemstvu, tada sam mu zamjerio što me nije prodao. Ali, to je sada prošlost i na to se ne vraćam – odgovara Sammir.
Oduvijek ste govorili kako još imate ambiciju igrati u reprezentaciji.
– I danas me to drži, volio bih igrati za reprezentaciju. Naravno, ako to zaslužim, a mislim da sam to u stanju. Iako, poštujem i velika imena koja su sada u reprezentaciji na mojoj poziciji – dodao je simpatični Brazilac.
Kakve su šanse Rijeke za naslov prvaka sad kad vas je Dinamo vratio?
– Kao piletu kod mesara! – zaključila je jedna od najvećih zvijezda u povijesti HNL-a i najtalentiraniji igrač kojega je Mamić ikada doveo.
Bila je jesen 2006., kada se tada 19-godišnji Brazilac pojavio u Maksimiru u društvu tadašnjega menadžera i prijatelja, kršnoga Hercegovca Bože Sliškovića. Tada je još bio igrač pod ugovorom s Atléticom Paranaenseom i u Dinamo je došao na posudbu.
Prvu utakmicu za plave odigrao je 17. veljače 2007., na riječkoj Kantridi, a među današnjim Dinamovim igračima ima jedan tadašnji Sammirov suigrač – Gordon Schildenfeld. Od tada je Brazilac nanizao čak 280 nastupa za plave u raznim natjecanjima i sudjelovao u osvajanju nestvarnih 15 trofeja, od toga osam naslova prvaka. Samo su trojica nogometaša u Hrvatskoj ligi odigrali više utakmica za Dinamo od slavnoga Brazilca, Ladić 325, Mujčin 288 i Mikić 282.
Simultanka protiv Šveđana
Sammirov bogati opus činile su i neke od nezaboravnih europskih izvedbi. Prve simptome genijalnosti nagovijestio je u srazu s Werderom u ljeto 2007. godine, u pretkolu Lige prvaka, a potvrda neslućenih mogućnosti stigla je u utakmici protiv Villarreala tri godine poslije. Koprodukcija Sammir – Rukavina uništila je Španjolce u Maksimiru.
Ipak, nastup života Sammir je ostvario o u kolovozu 2011., kada je praktički odigrao simultanku protiv Malmöa u Zagrebu podsjetivši na antologijsku izvedbu Stjepana Lamze protiv Eintrachta.
Sammir je za partiju protiv Šveđana u svim novinama bio ocijenjen desetkom, a tržišna vrijednost tada mu je dosegnula osam milijuna eura.
Kako svaki genijalac ima i neku slabost, osebujni Sammir često je znao upoznavati zagrebačke noći, čak jednom zgodom i policijsku postaju, u trenucima najveće slabosti. No, to poglavlje, kažu nam svi koji ga znaju, davno je zatvoreno. U Dinamo se vraća Sammir-nogometaš, a ne Sammir-slučaj.
>>Za više sporta pratite Facebook profil tjednika Max!
