Vrijeme, eto, gdjekad liječi sve rane. I nudi zaborav i oprost, te stvara temelj za novu, još vatreniju ljubav. Možda ove rečenice zvuče poput predloška za nekakvu bajku, međutim upravo se tako može opisati iznova razbuktala strast između Dinama i Sammira (29), nikad prežaljenog “izgubljenog sina”, koji se nakon tri godine “izgnanstva”, opet vratio u Maksimir.
U te je tri godine Sammir osigurao egzistenciju, zaradivši u Getafeu (manje) i Kini (posebno tamo!) oko pet milijuna eura! I odjednom je osjetio nostalgiju za Zagrebom i europskim načinom života, sjetio se “svog” Dinama, zaboravivši kako je otišao iz Maksimira.
Imao je status nedodirljivog
Kroz vrata za poslugu, nakon suspenzije i izbacivanja iz prve momčadi, jer ga tek postavljeni trener Zoran Mamić više nije želio vidjeti ni na godišnjem kalendaru. Otišao je u Getafe bez odštete, a “tata” Zdravko od svog se obožavanog “filha” oprostio hladno, žureći tog dana na “nekakav sastanak”... A ni Sammir u nekim intervjuima nakon odlaska nije štedio Dinamo, nimalo lijepim riječima govorio je o klubu u kojem se afirmirao, u kojem je bio posebno tretiran i imao je status nedodirljivog.
Međutim, vrijeme je, kako smo već napisali, sve to izbrisalo i novi je susret opet bio prepun ljubavi i obostrane želje za suživotom. Teškim oko milijun eura neto godišnje, koliko će Dinamo plaćati Sammiru za sljedeće tri godine. Samo, kakvom Sammiru? Onom genijalnom Sammiru koji se poigrao s Malmöom i poput nekada Roberta Prosinečkog odveo plave u Ligu prvaka? Ili onom drugom Sammiru, koji je na kraju prve maksimirske epizode, mogao igrati još samo “lažnu špicu”, kako ne bi previše smetao na terenu, onako “umoran” od uživanja u zagrebačkom noćnom životu?
Sammirov je nogomet gdjekad bio najviše svjetske klase, za nogometne sladokusce istančanog ukusa. Nadarenost nikad nije bila prijeporna, ali zbog onih drugih potankosti nije napravio karijeru kakvu je morao napraviti. Pa je tako, umjesto u neki jači klub, otišao u Getafe, u kojem se baš i nije naigrao.
O nastupima u Kini manje je informacija, ali znakovito je da je iz kluba koji se bori za naslov (Jiangsu Guoxin), otišao davljeniku u Prvoj ligi (Hangzhou Greentown), koji je na kraju i ispao iz elitnog društva.
Može li opet igrati vrhunski?
Sammir nije ozbiljno potrčao za loptom od kraja listopada, možemo samo nagađati u kakvom je sad tjelesnom stanju. Pa iako ga je trener Ivajlo Petev dočekao sa širokim osmijehom, primijetili smo da je Bugarin nekoliko dana prije dolaska Sammira rekao i ovo:
- Dođu li pojačanja, želim da budu iz liga u kojima se sad igra, igrači u natjecateljskom ritmu!
A dobio je suprotno... Izvjesno je, eto, da će Sammir na pripremama u Turskoj opet imati poseban tretman, ne smije ga se “nagaziti”, jer je u ovom stanju idealan za dobivanje ozljede. A hoće li u laganom ritmu bivši hrvatski reprezentativac uspjeti dohvatiti “radnu temperaturu” kojom bi doista i na travnjaku potvrdio najave da će biti veliko pojačanje i strah i trepet za Rijeku? Hoće li na proljeće razigravati mlađe suigrače i biti im uzor ili će im svojom pojavom smetati u razvoju?
Upitno je, eto, samo jedno: može li Sammir još igrati nogomet na vrhunskoj razini?
