Sportski tjednik Max donosi razgovor s Ratkom Rudićem (67), najtrofejnijim vaterpolskim trenerom na svijetu. Kad je u studenome 2013. pomalo neočekivano preuzeo vođenje Brazila, iza njega je bio uspješan izbornički posao s još četiri reprezentacije (SFRJ, Italija, SAD, Hrvatska). Sa svima njima osvojio je čak 38 odličja, i to sa SFRJ-om 11, Italijom 13, SAD-om dvije, Hrvatskom 10 i Brazilom dvije. Drugi je na toj vječnoj listi najuspješnijih vaterpolskih izbornika Mađar Dénes Kemény sa 23 odličja. Kemény i Rudić bili su izjednačeni po broju olimpijskih zlata, imali su ih po tri, no Ratko je u Londonu dobio i tu bitku – osvojio je četvrto.
Još je gladan medalja
Rudić je jedini vaterpolski trener koji je s čak tri reprezentacije (SFRJ, Italija, Hrvatska) osvajao i naslov svjetskog prvaka i olimpijsko zlato. Ukupno je sa svojim reprezentacijama osvojio četiri olimpijska zlata i jednu broncu, pa je i po tome nedostižan. Zbroje li se sva njegova igračka i trenerska (izbornička) odličja (66), najtrofejniji je Hrvat u tom sportu.
I drugi su treneri osvajali svjetska i olimpijska odličja. Ali nitko kao Rudić to nije mogao ponavljati. Pa je tako berbu medalja nastavio i s Brazilcima. Osim bronce na završnom turniru Svjetske lige u Bergamu, osvojio je i srebro na Panameričkim igrama u Torontu. Ratko pazi na svaki detalj pa zato ovih dana obilazi svoje Brazilce u Hrvatskoj i Italiji.
– Gledao sam Perronea i Vrlića u Jugu te Reisa u Solarisu. Još jednog igrača imamo u novosadskoj Vojvodini, jednoga u Mađarskoj te čak osmoricu u Italiji. Moja je želja bila da Brazil nastupi u regionalnoj ligi, dakako izvan konkurencije, a utakmice bismo igrali u Zadru. No, kako to nije bilo lako ostvarivo, dijelom i zbog financijskih (ne)mogućnosti, odlučili smo se za ovo drugo rješenje: da većina naših igrača igra u Europi – objašnjava Rudić.
Kako će dalje teći pripreme Brazila za OI u Riju sljedeće godine?
– Svi zajedno okupljat ćemo se od prilike do prilike. Tako ćemo se u prosincu najprije okupiti u Brazilu, potom ćemo se pripremati u Crnoj Gori i ondje odigrati jedan turnir, a zatim ćemo u Dubrovniku početkom siječnja nastupiti na još jednom turniru. Nakon toga ćemo se, otprilike u vrijeme Europskog prvenstva u Beogradu, pripremati u Novom Sadu.
Hrvati zasluđuju uvažavanje
Kakvi su bili odjeci u Brazilu te pobjede nad Hrvatskom?
– U brazilskim je medijima ta pobjeda protiv dupina snažno odjeknula. U novinama je dobila veliki prostor, a na televizijama udarne termine. Ozračje za vaterpolo postalo je puno bolje, dobili smo bolji tretman u brazilskom olimpijskom odboru.
Što kažete za Hrvatsku?
– Hrvatska je reprezentacija ove godine osvojila dva druga mjesta, u Bergamu i Kazanju, i bez obzira na poraze u finalima, zaslužuje sve uvažavanje. Ja sam i prije govorio da je to najtalentiranija reprezentacija i ona uvijek može jurišati na najviši plasman.
Ipak, doživjeli smo dva poraza od Srbije. U čemu je tajna te dominacije srbijanskih vaterpolista?
– Oni također imaju kvalitetu, ali i ono što je jako bitno – mentalni status, motivaciju. Oni u najvažnijim utakmicama demonstriraju tu psihološku snagu ekipe. A to je možda i najvažnija stvar u stvaranju reprezentacije – zaključio je Rudić.
>> Ratko Rudić: Država ne vrednuje naše medalje
Gospodin Rudić nije Hrvat, on je tipični jugoslaven, to je njegov svjetonazor. To se može poštivat ali mu radi toga nije mu mjesto u hrvatskomu vaterpolu. Svi mi koji ga poznajemo znamo da je to tako. Kod njega nema razlike među jugoslavenskomu i hrvatskomu vaterpolu. On je tipični jugoslaven ali toga više nema i mora to poštivat. Ovdje postoji samo hrvatska država , hrvatski šport i interesi hrvatskoga športa