Dinamo je bez sumnje najveći dobitnik prvoga Bilićeva popisa, liste od 26 imena nogometaša i klubova koja izazivaju respekt, gotovo strahopoštovanje – osobito iz češkoga kuta gledanja, s obzirom na to da čak 70 posto reprezentativaca dolazi iz liga petice, ali u kojemu se nazire nekoliko jako izazovnih situacija za izbornika. Iz liga petice nisu samo Kotarski, Pandur, Erlić, Mišić, Perišić, Marco Pašalić, Musa i Beljo.
Krenimo od Dinama: hrvatski prvak, koji nije sjajno krenuo u sezonu, koji je u Europi ispao od Norvežana i koji se muči s Goricom, ima najbrojniju koloniju na Bilićevu popisu, čak trojicu igrača: Josipa Mišića (32), Dominika Kotarskog (26) i Diona Drenu Belju (24), te i Stojkovića na pretpozivu. Za usporedbu, Dinamo je u jesen 2024. u Ligi nacija kod Dalića – za kojega se uvriježilo mišljenje da zaobilazi igrače iz HNL-a – imao četvoricu reprezentativaca: Martina Baturinu, Petra Sučića, Marka Pjacu i Brunu Petkovića.
Livi i Šutalo bez minuta
Dinamova brojnost u vatrenima nije iznenađenje, s obzirom na to da je Kotarski već dulje vrijeme u selekciji, a Mišića i Belju izbornik je između redaka već bio najavio u svojim prvim medijskim nastupima. Od ovoga trojca u najpovoljnijoj situaciji je naravno Mišić jer Modrić ne može igrati sve četiri utakmice ove jeseni po 90 minuta, kao ni Kovačić, što Dinamova kapetana dovodi do ispita karijere: nadmećući se s ponajboljima na svijetu, Španjolcem Rodrijem ili Englezom Riceom u Ligi nacija, može si vrlo lako utabati put prema kvalifikacijama za EP, potencijalno i sudjelovanju na Europskom prvenstvu, što bi mu svakako bila kruna karijere.
U Bilićevoj reprezentaciji naziru se dvije neuralgične točke, to su pozicija vratara i lijevoga braniča. Naime, iako Bilić tvrdi: "Livaković je ipak Livaković i ima kredit", to možda može funkcionirati u prvoj fazi mandata. Međutim, ako će Bilić biti dosljedan osnovnim izborničkim postulatima da u reprezentaciji može igrati samo onaj tko redovito nastupa u klubu, onda Livijeva situacija drugog ili trećeg vratara Barce ne izgleda obećavajuće. Jer, Livaković je u ovom trenutku, uz Šutala, jedini reprezentativac bez ijedne klupske minute ove sezone.
Tu je Bilić zaista u nezavidnoj poziciji: stavi li Livija odmah na gol, a dogodi mu se, nedajbože, neki kiks, predbacivat će mu se da je koristio vratara koji u klubu ne brani. Ako pak stavi Kotarskog, a ovaj, opet nedajbože, zezne stvar – suočit će se s pitanjem javnosti zašto on, a ne Livi. Jer, objektivno – branio ili ne branio – Livaković je ipak svjetska golmanska klasa.
Druga potencijalna slabost nedostatak je klasičnog lijevog braniča. Bilić je jasno komunicirao kako Joška Gvardiola vidi kao stopera, najvjerojatnije u tandemu s Vuškovićem, te je u reprezentaciju ponovno pozvao Josipa Juranovića, 31-godišnjeg braniča Union Berlina, ne lijevog, nego – desnog.
Bilić je evocirao kako je Juranović svojedobno kod Dalića igrao lijevog beka, što se dogodilo u tri navrata: u lipnju 2022. protiv Danske i Francuske u Ligi nacija te u lipnju 2025. protiv Gibraltara. Juranović ni u klubu ne igra lijevog beka, što upućuje na to da je u reprezentaciji zapravo samo ispomoć za tu poziciju, najvjerojatnije Perišiću.
Sosa u fokusu
No kad podvučemo crtu, ni Gvardiol, ni Juranović, ni Perišić nisu klasični lijevi braniči, što naravno ne znači da te poluge u Bilićevoj kompoziciji neće funkcionirati. U tom smislu, u Bilićev fokus u sljedećem razdoblju ponovno bi mogao dospjeti Borna Sosa, novi igrač Kölna, jedini naš verzirani klasični lijevi branič.
I na kraju – napadači. Njih petorica na popisu, a objektivno nije ih potrebno više od tri. I što sad? I sam Bilić najavio je kako na proljeće "neće svi biti s nama", ali – tko će onda otpasti? Tek sad počet će nesmiljena bitka za Bilićevu naklonost, u kojoj još uvijek Budimir, Musa i Matanović uživaju nešto više od povratnika Ivanovića i Belje. Hoće li za novi ciklus presudne biti godine, zasluge, tržišna vrijednost, liga iz koje dolaze ili pak statistika? E, tu ćemo količinu minuta napadača i paralelno veličinu njihovih ega pratiti s posebnom pozornošću.
I još nešto: najveći gubitnik Bilićeva popisa, ali i cijelog ljeta reprezentacije je – Toni Fruk. Kod Dalića nije dobio minute ni u prijateljskim utakmicama, ni na Svjetskom prvenstvu, a evo sada kod Bilića nije ni upao na listu od 26 imena. Šteta, jer Fruk je ipak klasni igrač i dostojan dresa vatrenih... Tako je Rijeka nakon duljeg vremena ostala bez ijednog hrvatskog reprezentativca.
Osobno mislim da je Bilić podlegao "pritiscima" dijela medija kojima je Dalić unatoč tome uspješno odolijevao. Bilić ima moju apsolutnu podršku ali ne vidim kada i u kojem trenutku bi Beljo mogao ući u igru i umjesto koga. Budimir, Musa, Matanović i Ivanović su u ovom trenutku debelo ispred njega. Igraju u znatno jačim ligama i redovito zabijaju. On je možda trenutno u rangu Ljubičića, ništa više. Mišić je prgav i svadljiv, teškog temperamenta. Takav može biti kada si Mandžukić, a ne kada si sa 32 na ulasku u reprezentaciju.