Budući da su nakon početnih testiranja i prve dvije utrke više-manje svi svjesni činjenice da je i ove sezone Red Bull neupitan bolid broj jedan i Max Verstappen neupitan vozač broj jedan, obožavatelji Formule 1 najzanimljiviju priču sezone morali su potražiti negdje drugdje u poretku. A najveća priča ove sezone je, i to uvjerljivo, povratak legendarnog Fernanda Alonsa među one najbrže u poretku.
Najiskusniji F1 vozač u povijesti (357 utrka) ove je zime napustio redove Alpinea i otišao u Aston Martin te se ta na početku bizarna odluka ispostavila kao možda i najbolja u karijeri 41-godišnjeg Španjolca. S dva treća mjesta u prve dvije utrke ove sezone ostvario je više plasmana na postolje u 2023. godini nego što ih je uspio ostvariti sveukupno u posljednjih osam godina.
'GP2 motor' u McLarenu
Otkako je 2003. godine postao standardni vozač Renaulta, Fernando je u svakoj F1 sezoni sve do 2014. godine barem jednom bio na postolju, zapravo je u većini tih sezona ugrabio po nekoliko pobjeda te ostvario dvoznamenkasti broj postolja. Vozeći za Renault, pa McLaren, pa opet Renault, pa Ferrari, Alonso je u tih 12 sezona uvijek bio barem među prvih pet-šest vozača u poretku, a najviše u sjećanju, naravno, ostaju 2005. i 2006. godina, u kojoj je u žuto-plavom Renaultu skinuo Michaela Schumachera s trona osvojivši dva naslova svjetskog prvaka. U tih 12 sezona, točnije 236 utrka, Alonso je ostvario 32 pobjede i 97 plasmana na postolje, da bi u idućih 97 utrka ostao bez ijednog plasmana među najbolja tri vozača u utrci!
Prijelazak Alonsa iz Ferrarija u McLaren krajem 2014. godine trajno je maknuo briljantnog Španjolca iz gornjeg dijela F1 ljestvice. Nije to bio više onaj McLaren u kojem je s Lewisom Hamiltonom lovio naslove prvaka, ovo je bio McLaren u kojem se uz mladog momčadskog kolegu Stoffela Vandoornea grčevito borio za plasmane među osvajačima bodova, a nekad i ispod toga. U tim sezonama (od 2015. do 2018.) po izvedbenom indeksu McLaren je bio drugi ili treći najsporiji bolid u Formuli 1 te je u tom kontekstu zapravo pravo malo čudo da je Fernando nerijetko znao izvlačiti rezultate poput šestog ili sedmog mjesta iz, kako su tada navijači zvali McLarenov bolid, narančastog traktora.
Čak je i Alonso nekoliko puta svojim inženjerima, ali i javnosti iz bolida na radiju poručio što misli o McLarenovu bolidu. Već sad je kultni njegov radio u kojem govori o "GP2 motoru", odnosno motoru poput onoga za Formulu 2, ali i odgovor u kojem je na pitanje o motoru na radiju posprdno odgovorio: "Osjećaj motora je odličan, puno sporiji nego prije". McLaren je u tim trenucima bio u toliko lošem stanju da se čak i Fernando morao našaliti na račun vlastitog konstruktora i poslodavca.
No nakon četiri godine plovidbe pri dnu poretka vrag je odnio šalu, legendarnom Španjolcu je 2018. godine prekipjelo i odlučio se maknuti iz Formule 1 kao 36-godišnjak. Mnogi su mislili da je to kraj F1 za Fernanda, pa i sam Španjolac. Tijekom 2019. i 2020. godine Alonso je nastavio s utrkama izvan F1 krugova. Nastupao je u popularnim utrkama poput 24 sata Le Mansa, IndyCara i relija Dakar, a osim toga je nastupao i u brojnim FIA utrkama izdržljivosti.
Odjednom se, kao veliko iznenađenje, Alonso odlučio vratiti u Formulu 1. Za sezonu 2021. potpisao je sa svojim bivšim poslodavcima, Renaultom, koji je te godine promijenio ime u Alpine. Tada je, kao 39-godišnjak najavio "El Plan", u kojem mu je namjera bila povratak na najviše stepenice u F1, što je naveo i kao razlog povratka.
Iako je krajem 2021. ostvario to jedno postolje (3. mjesto) na utrci u Kataru, prekinuvši post od dugih sedam godina, ne može se reći da je Alonsov "El Plan" u Alpineu uspio. Istina je da je taj bolid bio znatno brži od onog posljednjeg kojim je upravljao u McLarenu, ali Alpine je i dalje bila momčad sa sredine F1 društva, peti ili šesti najbrži bolid koji se rijetko kad može približiti onim najbržima.
To ne znači da Fernando kao vozač nije pokazivao talent u bolidu, dapače. Prošla sezona pokazala je da je Alonso i u četrdesetim godinama svojeg života jedan od najboljih vozača Formule 1. Sjetite se samo drugog mjesta u kvalifikacijama u Montrealu, lovljenja pole positiona u Melbourneu ili pak fantastičnog sedmog mjesta nakon što mu je bolid letio u Austinu.
U svakoj od svojih briljantnih izvedbi prošle sezone Alonsa je boljeg plasmana (ili bilo kakvog plasmana) koštalo nešto što je bilo izvan njegove kontrole; nepouzdan motor, loša strategija ili nepouzdan momčadski kolega Esteban Ocon. Sa svim tim na umu Alonso je shvatio da u Alpineu, koliko god on dobro vozio, mjesta za napredak u "El Planu" više nema i da njegov cilj povratka među najbrže tamo nije ostvariv.
Upravo zbog toga je odluka da Alonso ode u Aston Martin u tim trenucima bila posve bizarna. Alonso je tu odluku donio 2022. godine tijekom ljetne pauze nakon što je legendarni Nijemac Sebastian Vettel, koji je lani vozio za Aston, objavio svoj odlazak u mirovinu na kraju sezone. Ključna informacija je da je u tim trenucima Aston Martin s Williamsom dijelio neslavni naslov najsporijeg bolida sezone. Čak i u završnici sezone, gdje je Aston Martin briljirao te skočio u poretku konstruktora s devetog na šesto mjesto, nije izgledalo da je taj bolid ni blizu Alpineu koji je Fernando napustio.
Pogođena aerodinamika
No očito je iskusni lisac znao nešto što mi nismo. Bolid Aston Martina je na prijelazu iz 2022. u 2023. napravio jedan od najvećih skokova ovog stoljeća po kvaliteti i brzini bolida te postao drugi najbrži u Formuli 1, iza Red Bulla, ali ispred velikana kao što su Mercedes i Ferrari, sve to samo sedam-osam mjeseci nakon što su bili najsporiji na gridu. Nije se taj golemi skok, dakako, dogodio bez razloga. Osim Fernanda Alonsa, u Aston Martinu su u 2022. godini napravili još jednu ključnu akviziciju, a to je Dan Fallows, bivši inženjer Red Bulla.
Nakon dugih 16 godina tijekom kojih je s Red Bullom, kao desna ruka ponajboljeg svjetskog F1 inženjera Adriana Neweya, sudjelovao u osvajanju pet vozačkih i pet konstruktorskih naslova, Fallows je viziju koju je poznavao u Red Bullu prenio na Aston Martin (bez ikakvih plagiranja) te vodio konstrukciju jedinog bolida koji bi ove sezone možda mogao konkurirati Red Bullu. Poštovao je zlatno pravilo da se 'vizija smije kopirati, ali sam bolid ne', i uspio. Na bolidu je pogođena aerodinamika za zahtjeve i regulacije ove sezone, a osim toga Astonov se bolid doima i brzim (kvalifikacije) i izdržljivim (utrke).
U prve dvije utrke sezone Fernando je na stazi bio uvjerljivo najveća zvijezda pruživši nam najviše pretjecanja i akcije, čudesna pretjecanja poput onog nad Lewisom Hamiltonom u Bahreinu definitivno će se godinama vrtjeti na snimkama. S ovako motiviranim Fernandom nemojte se čuditi ako ne stane samo s postoljima, moguće je da dočekamo i prvu pobjedu velikog Španjolca nakon dugih devet godina. S ovakvim izvedbama na stazi, i to s 41 godinom na leđima, to je i više nego zaslužio.
Sretno nando